RIJEKA Posljednja utakmica uoči zimske stanke, puna dvorana, inspirativan suparnik, prošlogodišnji osvajač Kupa i veliki ulog – plasman u polufinale Kupa. Sve su to bili elementi spektakla koji je završio po idealnom riječkom scenariju. Teškom mukom izborenom pobjedom Bijelih i velikom feštom nakon utakmice koja se s raspjevanih tribina preselila na parket.

Bijeli su slavili povijesni uspjeh, navijači uvijek posebno slatke pobjede nad rivalima s juga i povratak vrhunskog sporta pod krov Dvorane mladosti. Odavno već u trsatskom hramu sporta nije bilo toliko pozitivnih emocija i navijačkih vibracija. Dječja srca nisu mogla izdržati. Utrčala su u teren sa sirenom i potrčala u zagrljaj igračima Rijeke. I maestralnom vrataru Victoru Saafu…

– Kakva utakmica! Ne znam kako što bih rekao… Jako puno smo patili. Baš smo puno patili i na kraju ipak izvukli pobjedu. A to je najvažnije. Dobili smo utakmicu iako nismo odigrali nezaboravnu partiju.

Plasirali smo se u polufinale, prvi put u povijesti kluba. Sretan sam zbog toga i zbog naše publike. Nevjerojatno je biti na parketu kada iza sebe imaš takvu publiku – govorio je 28-godišnji Šveđanin iz Borasa, koji je od prvoga dana na Trsatu – sjajan. No, prvo poluvrijeme protiv Torcide definitivno spada u njegova najbolja izdanja na riječkim vratima. Remek-djelo!

Prvi riječki brk

– Bio sam dobar, ali znam da mogu više i bolje. Sretan sam što sam mogao pomoći ekipi i što smo nastavili putem kojim idemo od početka sezone – dodao je prvi riječki sportski brk koji je svojim obranama dodatno dizao ozračje na tribinana.

– Atmosfera je bila sjajna. Sve je bilo puno, svi su navijali… Ma samo mogu reći – nevjerovatno – dodao je švedski reprezentativac koji će desetak dana odmora iskoristiti za odlazak u domovinu. A onda slijede pripreme za nastavak sezone po završetku EURO-a. Rijeka je u polufinalu Kupa, na trećem mjestu prvenstvene ljestvice s dobrim izgledima da zauzme dobru poziciju u doigravanju.

– Sada ćemo se malo odmoriti, a onda se dobro spremiti i vratiti još bolji – poručio je Saaf.

Trener Rijeke Alen Jukić član je stručnog stožera švedske reprezentacije. Otkrio je Saafa prvo Šveđanima, a onda prošlo ljeto i Riječanima.

– Saaf je doista imao puno obrana, ali mi smo pokušavali da to ne budu one čiste situacije. Malo smo preuzeli rizik s udarcima izvana, Torcida je pogađala, a Saaf branio. Mi smo imali isti fond udaraca, no naši su završavali uglavnom kraj gola pa dojam nije isti. Rekao sam dečkima da stoga ne budu nezadovoljni. Istina, u nastavku je i njihov vratar nanizao nekoliko obrana, morali su preuzeti maksimalni rizik. Ma sve je bilo baš lijepo.

Prije godinu dana su nas ljudi iskritizirali nakon poraza od Crnice. I to potpuno zasluženo. Godinu dana nakon toga rušimo sve rekorde. Doveli smo punu dvoranu da upoznamo ljude s futsalom, da upoznaju te momke za koje nitko ne može reći da ne ginu na parketu – objašnjavao je nakon utakmice skromni »Juka« prije nego što ga je ispred dvorane dočekao kolega s Rujevice Victor Sanchez i čestitao mu na pobjedi.

Filip na motoru

Filip Kamauli načeo je mrežu Splićana. Riječki dečko projurio je u 5. minuti kraj svojih čuvara kao na motoru, a onda zabio i pukao od sreće okrenuvši se prema punim tribinama svojih sugrađana.

– Sretan sam zbog gola, ali ovu utakmicu odlučila je želja i volja cijele ekipe. Dobro smo krenuli s brzim golom, vodili smo 1:0 na poluvremenu što je neuobičajeno za nas. Zabili smo početkom nastavka gol za 2:0, a onda primili gol. No, ostali smo mirni i zabili za 3:1. Osam minuta smo branili golmana-igrača i na kraju zasluženo slavili – govorio je 21-godišnji Kamauli. – Od samoga početka publika nas je držala na razini više. Nadam se da smo im se adekvatno odužili – pobjedom.

Ambiciozni predsjednik Vedran Frelih primao je čestitke i potiho guštao u velikoj, ali samo jednoj od pobjeda na putu do cilja. Trofej u Kupu više nije tako daleko… Preciznije, do toga su ostale još dvije prepreke.