Foto Ana Križanec
Mi nešto stariji pamtimo vremena kad su se u Rijeci postupno zatvarala kina, a zatim su na red došle i knjižare
Grad Rijeka od lipnja 2012. godine potpomaže sve zakupnike koji su imali sklopljene ugovore za zakup za djelatnost knjižara i antikvarijat s umanjenjem ugovorene zakupnine za 50 posto, a s ciljem olakšanja poslovanja zakupnicima uslijed tada teške ekonomske situacije u gospodarstvu koja se najviše odrazila na nakladničko-knjižničarski sektor.
Nedavno je Grad Rijeka tu odluku ukinuo za knjižare, što je naišlo na negativne reakcije u kulturnoj javnosti pa na ovome mjestu izražavamo nadu da do spornog poteza gradskih vlasti na kraju ipak neće doći. Podsjetimo, od 1. siječnja 2026. godine gradonačelnica Iva Rinčić ukinula je mjeru umanjenja zakupnine za djelatnost trgovine na malo knjigama u poslovnim prostorima u vlasništvu Grada Rijeke. Gradonačelnica je donijela odluku da će se umanjenje zakupnine za 50 posto nastaviti i u 2026. godini za riječke antikvare koji imaju sklopljene ugovore za djelatnost trgovina na malo rabljenom robom, aktivnost: trgovina na malo rabljenim knjigama. Rinčić je kazala da nisu analizirali promet knjižara te da je odluka iz 2012. u proteklih 13 godina rezultirala manjim proračunskim prihodima za 1,5 milijuna eura. Dodala je i da je u pregovorima i razgovorima s nadležnim upravnim odjelom utvrđeno da knjižare velikih nakladničkih kuća imaju i čitav niz drugih proizvoda koji ne spadaju isključivo u knjižarske proizvode i kojima ostvaruju bolje prihode.
Mi nešto stariji pamtimo vremena kad su se u Rijeci postupno zatvarala kina, a zatim su na red došle i knjižare. Tako je ono što je činilo dušu centra grada ustuknulo pred unosnijim sadržajima kao što su trgovine i kafići, koji su se tada, za razliku od kina i knjižara, izgleda mnogo bolje uklapali u »viziju« Rijeke kao »grada poduzeća«. Koliko seže naše pamćenje, najprije je zatvorena knjižara »Mladost«, koja se nalazila u samom srcu Korza, a na njezinom mjestu niknula je trgovačko-poslovna zgrada. Visina zakupa prostora presudila je knjižari »Nova« u blizini Žabice. Kad je »Nova« u to vrijeme postala »Havana Cigar Shop«, nad tom činjenicom nitko nije ni suzu prolio, a glas prosvjeda mogao se čuti tek od pokojeg slobodnomislećeg riječkog intelektualca. Još jedna knjižara tako se ugasila u tišini, a samo koji mjesec kasnije zatvorena je i knjižara »Naprijed«, u kojoj su knjige zamijenjene muškom odjećom španjolske modne kuće.
U tom periodu su se neovisne knjižare zatvarale i u Americi, a njima je presudilo to što sve više ljudi kupuje knjige putem interneta. Situacija je u Hrvatskoj bila takva da su zbog visine najma mogle opstati jedino komercijalne knjižare koje imaju jake i isplative naslove. Kad se zatvarala knjižara »Nova«, jedan od gradskih vijećnika izjavio je da interesa za knjigu ionako nema i da Rijeci nisu potrebne tolike knjižare. Drugim riječima, knjižare se zatvaraju zbog zakona ponude i potražnje. Osobno se nikako ne bih složila s takvom tezom, jer mislim da u Rijeci još uvijek ima dovoljno ljudi koji bi izdvojili novac za kvalitetnu i vrijednu knjigu. Znam i da su takvi u manjini, jer će većina ipak radije potrošiti svoj novac na kozmetiku i odjeću, koje sigurno nisu jeftinije od prosječne cijene jedne knjige.
Osim toga, knjižara nije prostor u kojem se samo prodaju knjige. Ona je mnogo više od toga. Prema riječima knjižara Nenada Bartolčića, knjižara nikada nije bila samo prostor kupovanja – njezina kulturološka funkcija jest nepobitna za oblikovanje »kulturnjačkog duha nacije«. Novom odlukom Grada Rijeke riječke knjižare su sada opet u situaciji da im prijeti zatvaranje. U obranu knjižara i knjiga zaključujemo s nekoliko citata. U knjizi »Koliko knjiga!« Gabriel Zaid piše: »U dobroj knjižari ponuda i potražnja plod su sreće, ali ne i kaosa: imaju fizionomiju, prepoznatljiv identitet, nalik na zviježđa. Vjerojatnost da ćete pronaći određenu knjigu uvećava se u odnosu na jasnoću usredotočenosti prodavaonice, na knjižarevu marljivost i lukavost…«.
Svojedobno je na Sa(n)jam knjige u Istri uvjerljive argumente u prilog knjizi iznio planetarno popularni književnik Umberto Eco kazavši kako je knjiga, poput žlice ili čekića, izum koji ne može nestati.