SVJEDOK PROMJENA

Labinjan Vlado Licul, vlasnik farme krava: "Dva puta sam bježao od komunizma, prvo u Jugoslaviji, onda u Venezueli"

Branko Biočić

Foto B. BIOČIĆ

Foto B. BIOČIĆ

U Venezueli je Licul od 1975. godine imao tvrtku za servis naftnih polja i dobro mu je išlo, ali dolaskom Madura na vlast država je, tvrdi, počela ekonomski propadati. Nestao je privatni sektor koji je zapošljavao i davao dobre plaće, porasla je nezaposlenost i siromaštvo, rastao je kriminal i pljačka



Dva puta sam bježao od komunizma, jednom u Jugoslaviji, a drugi put u Venezueli koja je nekada bila obećana zemlja, imala puno resursa. Počinje nam tako svoju priču 76-godišnji Vlado Licul, vlasnik farme Bio Adria iz Čepića koja ima oko tisuću grla stoke i zapošljava 16 radnika, a koji je u Venezueli živio 36 godina.


Iz Labina, gdje je završio Srednju tehničku školu, otišao je 1972. u Njemačku, a 1975. u Venezuelu gdje je postao poduzetnik koji je prodavao spojeve za naftnu industriju, naftovode i plinovode. U Venezueli je upoznao svoju drugu suprugu, liječnicu Mariu Elenu s kojom se 2011. vratio u Labin gdje je 2005. od općine Kršan kupio farmu kravu u Čepiću.


Chavezovo nasljeđe


Licul, koji ima dvojno državljanstvo, Hrvatsko i ono Venezuele, dobro poznaje prilike u Venezueli pa razumije i opravdava intervenciju SAD-a u toj zemlji i uhićenje predsjednika Madura koji je doveden na suđenje u SAD.




– U Venezueli je živjela moja buduća prva supruga, čiji su roditelji emigrirali iz Šumbera 1956., a 1970. su došli ponovo u Šumber gdje smo se upoznali. Nakon razdoblja dopisivanja ona je bila razlog mog odlaska u Venezuelu gdje smo se 1975. vjenčali. U Venezueli sam odmah otvorio privatnu tvrtku za servis naftnih polja i išlo mi je jako dobro. Tada je predsjednik bio Carlos Andres Perez. On je nacionalizirao naftnu industriju, ali je platio tu nacionalizaciju. Tad se živjelo mirno, bilo je puno posla i puno prilika za one koji su htjeli i željeli raditi, zarađivati i investirati, govori nam Licul te kako bi bolje razumjeli prilike u Venezueli ističe kako se 4.veljače 1982. dogodio neuspjeli državni udar Huga Chaveza.


– No, on je ipak 1999. izabran za predsjednika Venezuele jer je narodu obećao da će bolje živjeti i manje raditi, što je nemoguće, a to je posebno obradovalo lijene ljude. Kada je došao na vlast, počeo je s nacionalizacijom svega što vrijedi i što funkcionira. Venezuela je počela propadati, ali kako je cijena nafte bila visoka, a Venezuela je ima u izobilju, mogao je sve uvoziti i dati prividno blagostanje narodu. Chavez je bio bolestan, imao je rak i išao je na liječenje u Kubu. Na ulazu u avion rekao je da ako se ne vrati da izaberu Madura, koji je tada bio ministar vanjskih poslova, za predsjednika države. Prije nego što je postao ministar, Maduro je bio vozač autobusa u gradskom poduzeću i sindikalni aktivist koji se postupno politički probijao do funkcije ministra i na kraju prije 13 godina postao predsjednik Venezuele nakon smrti Chaveza, govori nam Licul te ističe da je tada počelo daljnje ekonomsko srozavanje Venezuele i Madurovo povezivanje s narko kartelom.


– Da bi Maduro imao dobre saveznike, u svojoj okolini dopuštao je veliki lopovluk i trgovinu drogom jer je to donosilo veliki novac. Kako droga uništava milijune ljudi i stizala je u SAD, Amerikanci su ga više puta upozoravali da to treba prestati, ali on se na sve oglušio. Nudili su mu i egzil ako se povuče, ali on nije pristao. Nestao je privatni sektor koji je ranije zapošljavao i davao dobre plaće, porasla je nezaposlenost i siromaštvo, rastao je kriminal i pljačka, provale u stanove, na ulici bi vas opljačkali zbog novih tenisica ili mobitela. Venezuelu je napustilo osam milijuna ljudi, a među njima sam bio i ja jer je bilo nemoguće raditi i prosperirati, priča nam Licul.


Kriminalna država


Maduro je, kaže, nacionalizirao gospodarstvo, Venezuelu su napustile mnoge strane i renomirane tvrtke i kompanije, kao i njihovo vodstvo, mnogi stručni i pametni ljudi koji su znali voditi posao. Sve se više kralo, vladale su ulične bande i mafija s kojima su surađivali i zaštitari. Vladala je opća nesigurnost, kada bi pao mrak ljudi su ostajali u kućama.


– Venezuela je bogata naftom, ima najveće rezerve nafte u svijetu, proizvodila je 3,8 milijuna barela nafte dnevno, a sada proizvodi manje od milijun barela. Ljudi žive u siromaštvu i nesigurnosti. Trump je htio zaustaviti trgovinu drogom koja izlazi iz Venezuele prema Sjevernoj Americi i zbog toga je potopio tridesetak glisera koji su prevozili drogu. Međutim, Maduro nije zaustavio trgovinu drogom koja se prevozila morskim putem i avionima i zato je Trump napao Madura, oteo ga i doveo pred sud u SAD. Već šest godina SAD ima spremnu optužnicu protiv Madura i njegove klike zbog trgovine drogom, ispričao nam je naš sugovornik.


– Sada je vlast preuzela potpredsjednica Rodriguez koja će navodno kolaborirati s Amerikancima kako bi se napravila tranzicija vlasti prema demokraciji i razoružati narod kojeg je Maduro naoružao te izabrala nova vlast koja će surađivati sa SAD-om. Očekujem i da se tvrtke i poljoprivreda vrate bivšim vlasnicima i kompanijama te veliki polet u rekonstrukciji Venezuele i da se milijuni ljudi vrate u Venezuelu, ali bez mene, kaže Vlado Licul.


Povratak da, ali samo u posjet obitelji


Naš sugovornik u Venezueli ima još puno materijala za naftnu industriju koji tamo stoji. Zadnji put u Venezueli je bio prije osam godina. Kada se situacija smiri, misli je ponovo posjetiti sa suprugom Mariom Elenom, Venezuelkom koja se dobro prilagodila u novoj sredini, ali u Venezueli ima majku, dvije sestre i dva brata.