Po onom čuvenom da nikad nije kasno, svoj prvi književni iskorak u poznim je godinama ostvarila Slavica Brajdić, Brodmoravičanka znana mnogim bivšim učenicima Željezničko tehničke škole Moravice kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti te odgojiteljica u tamošnjem učeničkom domu. Sklonost svemiru riječi i lijepoj književnosti u njezinom je slučaju uočljiv već i izborom životne profesije (diplomirala je 1972. godine studij hrvatskog jezika s bibliotekarstvom na Pedagoškoj akademiji u Rijeci), a definitivno potvrđen i, slobodno se može reći, okrunjen pojavom ove svake pažnje vrijedne zbirke stihova. Godinama prikupljano i taloženo umijeće izražavanja svoj je konačni oblik u vidu zapisane i objavljene poezije dobilo u smiraj života, a povodi i motivi okrenutosti stvaralaštvu leže, nažalost, u bolu i patnji proživljenoj zbog gubitka dragih osoba. Te su silne emocije urodile bisernom niskom stihova i divnom malom knjigom poezije koja, ipak, svemu daje određeni smisao.

Iskreno i nježno

Patnja, bol i tuga zbog gubitka voljene osobe koja je davala smisao životu udaraju već s početnih stranica zbirke kroz sjajne pjesme kao što su »Bez tebe«, »Kad si bio« ili »Stari moj« prerastajući u pojedinim trenucima u logičnu zapitanost nad smislom života izraženu kroz pjesme koje u sebi nude snažnu refleksivnu notu (»Nostalgija«, »Putovanje«), a taj se emocionalno-intelektualni pristup osjeća čak i u onim pjesmama koje su tek samo na prvi pogled čista pejzažna lirika (»Neumitnost«, »Jutra u meni«). Osjećaj usamljenosti na trenutke znaju ublažiti sjećanja na divnu davnu prošlost ili pak uživanja u sadašnjosti vezanoj uz unučicu, odnosno stihovi kojima se na svom brodmoravičkom obraća svom zavičaju.

I dok dio zbirke vezan uz opise vlastitih emocionalnih stanja plijeni iskrenošću i nježnošću, ovi »po domače« napisani stihovi uspješna su, često i duhovita te uvijek zdravo nostalgična slika autoričinog zavičaja pri čemu su obrađene brojne razne teme – sjećanja na voljenu majku (»Učiteljica«), slike iz djetinjstva (»Čija son«, »Sanjkanje«, »Jablanca«), demografska goranska tuga (»Stare hiše«), nekadašnji način života i zabave (»Draškovac«, »Mačkarje«, »Tanc«), Domovinski rat (»Na straže«), sadašnjost (»Moja rodna hiša«), ljepota prirode (»Vetr«)… Ti su stihovi, svjedoči sama autorica u pogovoru, nastali »u jednome dahu, lako i tečno bez dodatnih intervencija u njih«, piše autorica koja, pojašnjavajući i naziv svoje prve zbirke, ujedno i motive nastanka, kaže:

– Naslov zbirke je »Putovanje« jer u mojim pjesmama »putujem« počevši od gubitka svojega supruga i drugih meni bliskih i dragih osoba, preko doživljavanja i osluškivanja prirode, osjećaja prolaznosti, ljubavi, čežnje za mladošću i prošlim danima, piše Slavica Brajdić čiju zbirku u predgovoru goranska novinarka i autorica niza knjiga Nada Glad naziva »pjesmotvornim ukoričenjem jedne goranske sudbine i poruke rodnom kraju« zaključujući kako je mnoge pjesme ove zbirke autorica »natopila erosom i stvarnošću. Stvarnošću s kojom se mogu poistovijetiti mnogi goranski zavičaji«, napisala je Nada Glad.

Korak po korak

U razgovor s autoricom krećemo pitanjem kako je došlo do pojave zbirke, a ona ističe kako nikad u životu nije planirala objaviti knjigu, ali je uvijek bila sklona pisanju.

– No, kad mi je umro suprug, osjetila sam potrebu da tu svoju tugu izrazim još jače kroz zapise, stihove, riječi… i tako sam kupila bilježnicu u koju sam pisala svoje misli, zapisivala sjećanja, prenosila u nju svoju tugu. Tu sam bilježnicu na jedan način sakrivala u regalu iza knjiga i nitko od mojih nije za nju znao. No, prije nekoliko godina, baš za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, naša lokalna Udruga umirovljenika, koje sam i ja član, odlučila je organizirati program pod nazivom »Ljetna večer u parku«. Jedna od organizatorica, Bosiljka Klobučar, supruga mog brata Vilka, obratila mi se i pitala imam li možda neku pjesmu koja bi se uklopila u program. Ja sam imala jednu stariju pjesmu napisanu za jedno naše maturalno druženje, a uz nju sam na kajkavskom napisala još dvije – »Stare hiže« i »Nostalgija«. Te tri pjesme ja sam pročitala, a reakcija ljudi bila je odlična. Između ostalih prišao mi je i Emil Crnković i pitao me imam li još pjesama, a kad sam odgovorila potvrdno, rekao mi je kako bi bilo dobro da ih objavim.

Rekli su mi to i neki drugi pa sam odlučila pokušati to i učiniti jer sam u svojoj bilježnici imala niz pjesama, a znala sam da mogu još poneku napisati. Budući da jako malo znam o samom procesu objavljivanja knjige, odlučila sam nazvati Nadu Glad za koju znam da se time bavi te od nje dobiti određena saznanja. Stupila sam s njom u kontakt i korak po korak mi smo ostvarivale suradnju na kojoj sam joj izuzetno zahvalna jer me je motivirala, poticala i usmjerila k puno toga dobroga što je izašlo iz tog našeg zajedničkog rada, govori Slavica Brajdić koja je nakon promocije ostala oduševljena reakcijama pune dvorane.

Brodmoravički kajkavski

– Iznenadilo me da su na te moje intimne i osobne pjesme koje sam pisala tugujući za suprugom, prošlošću i sretnim danima mnogi reagirali vrlo emocionalno. Meni su te pjesme, pošto sam ih duboko proživjela i napisala, bile već poznate i nekako normalne, a drugima su vjerojatno bile iznenađenje i možda su ih podsjetile i na njihove živote. Kad je o kajkavskim pjesmama riječ, moram reći kako sam ih puno lakše stvarala jer je taj brodmoravički kajkavski u punom smislu te riječi moj materinji jezik. Puno bi se još toga dalo napraviti na kajkavskom, posebno ako bih krenula obrađivati nekadašnji način života, rada i običaja… Bila bih ih i sada desetak više napisala, ali sam imala problema s očima, govori autorica.

Ne propušta priliku zahvaliti na pomoći onima koji su joj pružili podršku.

– Uz već spomenutu Nadu Glad to je i Općina Brod Moravice koja nije mogla pomoći financijski, ali su na niz drugih načina pružili ruku. Puno hvala i mojoj kćeri Ivi koja je napravila jako puno u samoj realizaciji poslova oko izdavanja, a njezine su i crno-bijele fotografije kojima smo popratili neke od pjesama ove zbirke, rekla je Slavica Brajdić.

Uspješna kombinacija lirskog i vizualnog

Pažnje vrijedne stihove Slavice Brajdić u knjizi prate isto tako dojmljive fotografije koje dosežu razinu umjetničke vrijednosti, a autorica im je Iva Brajdić, kći Slavice Brajdić. Zahvaljujući tom spoju »Putovanje« je vrlo uspješna kombinacija lirskog i vizualnog, a svakako valja napomenuti kako je objavljivanje knjige čiji je izdavač Udruga za očuvanje brodmoravičkih starina »Turanj«, realizrano uz financijsku potporu obitelji Srkoč iz Zagreba, Općine Brod Moravice, obitelji Vilima Klobučara iz Brod Moravica te autoričine djece s obiteljima.

Roman je u planu

Na pitanje planira li stvarati i dalje, Slavica Brajdić odgovara potvrdno.

– Voljela bih nastaviti. Planiram napisati roman. Imam već osnovnu radnju, likove i ideju kako bi to trebalo izgledati. Ako bude zdravlja, svakako ću to pokušati realizirati, a budući da volim naš domaći kajkavski, vjerujem da ću pokušati stvoriti i još neku pjesmu na tom našem brodmoravičkom kaj, rekla je Slavica Brajdić.