RIJEKA Glas iz Izmira. Ili, pravilnije hrvatski, Smirne. Sugovornik je fizički dvije tisuće kilometara daleko, ali srcem – uvijek u voljenoj Rijeci. Sportski direktor Göztepea koji sigurnim koracima kroči u vrh turskog nogometa. I jedan od tvoraca pobjedničke Rijeke 2017. godine. Ivan Mance.

Prvi dani nove godine, doba rezimea i novih planova.

– Profesionalno je, i za mene u Turskoj i za našu Rijeku, 2025. bila odlična. Veliki transferi, Göztepeu najbolja godina u povijesti, polufinale Kupa i sedmo mjesto. A sad smo četvrti! Rijeka – isto najuspješnija godina u povijesti. Privatno je, na žalost, bilo i velike tuge. Ostao sam bez oca i bez dvojice velikih prijatelja, Deana Šćulca i Željka Rumbaka. No… Koliko god teške udarce primiš, život mora ići dalje – priča nam Mance.

Od Göztepea radite »tursku Rijeku«. Još malo pa ćete i po naslov?

– Pomalo – smije se Mance – Cilj je svaki godine biti sve više u poretku. I to s jednim od najmanjih budžeta lige. To su želje i planovi. Obećanja ne dajem. Tko nešto obeća u nogometu – laže.

Toni Fruk. Može li ostati u Rijeci do ljeta ili ga je nemoguće zadržati?

– Ovisit će o ponudama. A čak je i manje bitno. Volio bih da to bude na ljeto pa da Rijeka ima igrača na Svjetskom prvenstvu. Kad god otišao, svi mogu biti samo ponosni. Ono što je napravio za Rijeku ostaje zapisano za sve vremena, a već je postao jedan od najboljih koje smo ikad imali.

Göztepe je klub koji ima novca za Fruka?

– Naši konkurentni potrošili su na pojačanja po 200, 100, 40 milijuna eura… A mi: 3,5 milijuna. Naš transfer Brazilca Romula u Leipzig oborio je sve rekorde. Ali ja sam iz škole Damira Miškovića: kupi jeftino, prodaj skupo.

Kramarić

Dakle, Romulo u Leipzig vaš je transfer karijere?

– Financijski, da. No radio sam, od početka do kraja, i Kramarićev transfer u Leicester. U dramatičnim okolnostima jer su se borili za opstanak. Pa onda naredne sezone osvojili onaj senzacionalni naslov. I to je, zasad, još uvijek rekordni Rijekin transfer.

Koji vam je transfer najteže pao?

– Ristovski u Sporting. Portugalci su nas na neki način ucijenili pred utakmicu Lige prvaka, a mi nismo htjeli dečku, koji je toliko dao za Rijeku, stati na put prelaska u tako veliki klub. Možda nas je koštalo plasmana u Ligu prvaka.

Kakav je vaš stav o igračima kojima za pola godine ističe ugovor, a ne žele potpisati novi: neka igraju ili… Na tribine?

– Ovisi. Sad imam stopera, čovjek je napunio 31 i ne želi produžiti, ali bio je vojnik kluba pa nek’ igra još proljeće i na ljeto ode gdje hoće. No, pravilo postoji: klub mora biti na prvom mjestu. Uvijek! Pa ako igrača treba poslati na tribine, šalji ga na tribine. Nek’ se zna i neka svi shvate poruku.

Victor Sanchez, vaš stručni dojam?

– Već smo vi i ja pričali u početku njegovog mandata. Ako se sjećate, najavio sam da će čovjek sve dovesti u red. Specifičan je trenerski profil, trebalo mu je malo vremena. Neka radi u miru. To je trener takve razine da bih volio da ostane u Rijeci bar dvije-tri godine.

Darko Raić-Sudar i Antonini Čulina, kako ocjenjujete njihov rad?

– U kontaktu smo, kao i sa svima s Rujevice. Moj klub, moj dom. U Hrvatskoj se danas jako teško baviti poslom koji oni rade. Jako dobro balansiraju taj »dovedi jeftino ili besplatno, a prodaj skupo« imperativ. Rade odlično. Rezultati sve govore! Damir Mišković stvorio je posebno veliki klub od Rijeke. Kao što je on poseban čovjek i predsjednik. Možeš od njega učiti, ali ne možeš biti kao on. Uvijek je nekoliko koraka ispred svih.

Đalović u turskom Kayserisporu. Rezultati sugeriraju da radi odličan posao?

– Dobar je. Stabilizirao je ekipu koja je bila »u slobodnom padu«. Sad su obrambeno stabilniji, iz tranzicija opasniji. Možda dovedu koje pojačanje. Radomir Đalović radi jako dobro u Kayserisporu.

Iskustvo

Do ljeta ste u Izmiru. Pune četiri godine. Ostat ćete ili preseliti negdje drugdje unutar Sport Republic grupacije? Ili se možda vratiti u Rijeku?

– Ne zamaram se time. Mogu ostati, a imam i ponuda iz drugih zemalja. No, nisam pohlepan ni bolesno ambiciozan, nego želim biti u zdravoj sredini u kojoj je moja obitelj zadovoljna. S 42 godine sam jako mlad za funkciju sportskog direktora ako uzmemo u obzir da već 12 godina radim ovaj posao i koliko sam iskustvo skupio. Nešto sam napravio, neko sam ime sam stekao i ne jurim nigdje. Korak po korak.

Tema »Mance i Dinamo«, samo novinska naklapanja i prošlo svršeno vrijeme ili…?

– Priča pripada prošlosti i uopće nije tema.

U HNL-u imamo svojevrsni fenomen Osijek. Silni nesklad klupskog potencijala i rezultata. A činilo se da će, kao Rijeka od Miškovićevog dolaska, poletjeti jako visoko. Kako to komentirate?

– U Hrvatskoj najprije Dinamo mora izgubiti prvenstvo da bi ga netko drugi osvojio. S Bjelicom na klupi Osijek je bio u vrhu, ali dogodio im se poneki kiks, nisu uzeli titulu. Da jesu, vjerojatno sad ove krize ne bi ni bilo. Mi smo imali onaj Stuttgart, stvorio se ambijent koji nas je sve nosio. Osijeku su se dogodila neka nesretna ispadanja u Europi. Ima tih trenutaka koji ti, da u trenutku kad se događaju nisi ni svjestan, okrenu priču u dobrom ili lošem smjeru. Vjerujem da će se oni izvući jer s tim fenomenalnim stadionom i trening centrom. Osijek je, na svoj način, jedan od svjetionika našeg nogometa.

Poruka za kraj prvog razgovora u 2026.?

– Svima od srca: puno zdravlja, sreće i uspjeha. I da uživaju u privilegiju za koju samo mi koji radimo vani znamo koliko je dragocjena. Ljudi, idite na Rujevicu i navijajte za našu Rijeku. Dečki i klub to zaslužuju. Zajedno smo Rijeka! – poručio je riječki dečko iz »turske Opatije«.