NOVA RIBA JADRANA

Još jedna pridošlica ulovljena u Veloluškom zaljevu - Hyporthodus haifensis je nova kirnja u Jadranu

Boris Bulić

Ova se vrsta drži velikih dubina, od 90 do 220 metara, podjednako na muljevitom i pjeskovitom kao i na kamenitom dnu, a od ostalih kirnji se razlikuje ponajprije po jednolično tamnosmeđoj boji glave i tijela.



– Jeli kogo’ u zadnje doba ulovi na kanjčenicu ovakvu ribu? Nova je u Jadranu, inače živi u južnom Sredozemlju. Veličine je otprilike dlana i skoro pa sasvin crna, s jedva vidljivin poprečnim prugama po tilu – pitanje je koje postavio ribar koji je nedavno u veloluškom zaljevu ulovio neobičnu riba čime je zbunio mnoge ribolovce.


Premda je u pitanju očito vrsta iz obitelji kirnji, njena obojanost i donekle drukčija građa, što nije promaklo onima koji znaju što treba gledati, otežala je determinaciju, barem među običnim ribolovcima.


A to zapravo i nije čudo jer je riječ juvenilnom primjerku vrste Hyporthodus haifensis (Ben-Tuvia, 1953) poznate kao haifa grouper, odnosno haifska kirnja, ribi za koju se dugo vremena vjerovalo da nastanjuje naš dio Jadrana, ali fizičke potvrde do sada za to nije bilo.




Porijeklom je iz tropskog područja Atlantika uz obale zapadne Afrike od Angole prema sjeveru, no zahvaljujući posljedicama globalnog zatopljenja sve je prisutnija u Sredozemlju, uz obale Izraela i Libanona, a sada evo i u našem moru.


Ova se vrsta drži velikih dubina, od 90 do 220 metara, podjednako na muljevitom i pjeskovitom kao i na kamenitom dnu, a od ostalih kirnji se razlikuje ponajprije po jednolično tamnosmeđoj boji glave i tijela.


Mekani dio leđne peraje, repna i analna peraja su prema rubovima crnkasti, s tim da je sam rub repne peraje i prsnih peraja bijelo obrubljen.


Na gornjem rubu gornje vilice, na obrazu je prisutna i crna pruga.


Stražnje su nosnice dva do tri puta veće od prednjih nosnica, a zadnji rub gornje vilice ne dopire do linije oka.


Unutrašnjost usta krije dva reda zuba na srednjem bočnom dijelu donje čeljusti s tim da su unutarnji zubi znatno veći od vanjskih zuba.


Može narasti do 125 centimetara dužine, a najteži zabilježeni primjerak ove vrste je bio težak 25 kilograma.


Prema procjenama znanstvenika je potrebno preko 14 godina da bi se populacija vrste udvostručila, zbog čega se smatra osjetljivom vrstom.