Nakon hladnog i oštrog Badnjaka i Božića uslijedili su novi lijepi, gotovo proljetni dani na Jadranu. Kao autodestinacija, Kvarner to može doživjeti kao Božji dar, a turistički radnici slobodno mogu početi sanjati uspješnu turističku 2026. godinu. Globalno zatopljenje u kojemu Rijeka praktički postaje sve samo ne »grad koji teče«, dar je za turističke djelatnike, hotelijere i privatne iznajmljivače. Zašto u danima između sivog Božića u unutrašnjosti i Nove godine ne prošetati po sunčanom Kvarneru? U općoj konzumerističkoj pošasti kojoj smo okrenuti zadnjih dana, vožnja od Zagreba ili Ljubljane do Rijeke i Opatije nije najskuplja stvar na svijetu, pa kad smo si već priuštili razne druge luksuze, sigurno možemo i ovaj. Tim više što na skijalištima u susjednoj Sloveniji i Italiji ionako nema previše snijega, a umjetno zasnježenje jednostavno nije – to. Bolje je onda prošetati uz more, gdje je desetak stupnjeva, pa i više, a uz to i popraviti zadnju ovogodišnju turističku bilancu i dokazati Hrvatskoj da mantra o cjelogodišnjem turizmu nije neka tlapnja, nego – realnost.
Naime, lani je na božićnim praznicima u zemlji boravilo preko 93 tisuće turista, a sada bi ta brojka mogla i znatno skočiti jer je vremenska prognoza odlična, a Zagrepčanima koji su ove godine tjednima u magli, sigurno će biti gušt doći i povećati te brojke. Opatija je ovih dana doslovno bajna, isto kao i Istra, pa bi Hrvatska mogla zabilježiti možda i daleko više od 100.000 dolazaka. Samo u Istri otvoreno je oko 60 hotela, a čak su i kampovi otvoreni. Kvarnerski hoteli čine oko 60 posto cjelokupne posjećenosti u ovim danima, ali ne zaostaju ni otoci i sama Rijeka.
Možda je najzanimljiviji podatak da čak i Gorski kotar očekuje čak desetak tisuća noćenja u ovim danima – to je ogroman broj za regiju koja je donedavno praktički bila bez većih hotela, ali onda se dogodio svojevrsni smještajni bum, koji sada ipak omogućuje da se boravi i duže nego na jednodnevnom izletu. To najbolje znaju domaći gosti, kojih će biti i najviše, a onda se očekuju i Austrijanci i Slovenci, te u Istri Talijani, barem na jednodnevnim izletima. Uz to, čak tisuću privatnih iznajmljivača otvara svoje objekte u zimsko doba godine, pri čemu je i prva polovina prosinca donijela vrlo dobre rezultate, s čak 20 posto više noćenja u odnosu na isto razdoblje prošle godine na Kvarneru. To je isto posljedica lijepog vremena, jer ove godine je Kvarner ostao sunčan gotovo cijeli mjesec prosinac, za razliku od sive i maglovite unutrašnjosti, a kad se pogleda i gastroponuda, jasno je zašto nije problem svratiti na more barem kao na jednodnevni izlet.
No, tu se vraćamo na – cijene. Ne samo iz Ministarstva turizma i HTZ-a, nego i iz HNB-a upozoravaju kako turistički sektor u 2026. godini mora biti oprezan samo oko jedne stvari, a to su cijene. Imamo znatno veći rast cijena od svih konkurentskih zemalja, što naravno dovodi do gubitka konkurentnosti, a kad počnete gubiti goste, obično ih je teško kasnije brzo vratiti, upozorio je i guverner Boris Vujčić, a već dugo to ponavlja i premijer Andrej Plenković. Najlakše je napuhati cijenu i čekati reakciju tržišta – uvijek će netko doći, jer novaca uvijek ima, no ono što vjerojatno treba imati na umu jest struktura gostiju kojoj je Hrvatska okrenuta.
One stalne goste koje je godinama pridobivala svojom autentičnošću, upravo njih ne smije izgubiti, jer gosti koji imaju puno novaca i često mijenjaju destinacije, najlakše će otići dalje. To je struktura koja nema emocionalnu povezanost s Hrvatskom kao destinacijom, koja dođe i ode. No, politikom previsokih cijena turistički sektor izgubit će druge dvije kategorije gostiju – domaće goste, koji sve češće odu u Italiju ili Grčku jer je jeftinije, te one vjerne goste iz susjednih zemalja koji vole doći na Jadran, ali nisu blesavi da plaćaju ono što znaju da je pretjerano. Najbolji primjer za to su Talijani koji radije svoj novac ostavljaju u svojoj zemlji. Kad se prodaje koktel za 15 eura na klizalištu u Opatiji ili kolač za deset eura u skromnom hotelu s tri zvjezdice, to bi možda trebalo imati na umu.
