Sezona skijanja svake godine privuče milijune entuzijasta na snježne staze diljem svijeta. Međutim, uz sve radosti brzine i svježeg zraka, dolazi i realnost: ozljede su relativno česta pojava, uglavnom zbog pada, sudara ili prevelike brzine. Da bi se uživalo bez briga, ključno je voditi računa o sigurnosti – od kacige i pravilne opreme do poštivanja pravila staze i redovnog odmora, posebno jer troškovi spašavanja na planini mogu doseći i više tisuća eura po intervenciji.

Besplatno spašavanje

Prema podacima ARA Air Rescue, organizaciji koja pruža usluge helikopterskog spašavanja u Austriji, minuta njihovog angažmana stoji 169 eura. Na to se dodaje i trošak lijekova, povratka kući i drugih, pa iznosi zaista budu pozamašni. No, u Hrvatskoj spašavanje i dalje ne košta ništa, jer Hrvatska gorska služba spašavanja – HGSS svoje aktivnosti ne naplaćuje. Kada smo ih pitali planiraju li to početi, bili su sasvim jasni.

– Djelovanje bi apsolutno trebalo ostati besplatno, jer smo se mi odlučili da budemo tu za pomoć drugima bez ikakve naknade. Kada su u pitanju eventualne kazne za krajnje neodgovorno ponašanje, o tome odlučuju donositelji odluka. Mi ne želimo imati nikakve veze s tim. Tu smo za razgovor, ali smo tu prije svega da spasimo svaki ljudski život neovisno o tome što ih izazvalo potrebu za našom intervencijom, rekao je voditelj Odjela za informiranje i analitiku HGSS-a, Petar Prpić. ​Istaknuo je požrtvovnost članova HGSS-a koji kao volonteri uglavnom potroše sav svoj godišnji na sastanke, intervencije i edukacije.

– U zemljama u kojima se dio spašavanja naplaćuje to se odnosi na upotrebu helikoptera i to jer se radi o koncesionarima. U Švicarskoj, primjerice, helikopter vozi turiste na izlet, ali ako ga pozovu na intervenciju on se odaziva, jer mu je to plaćeno. No spašavanje ljudskih života se gotovo nigdje u svijetu ne naplaćuje, samo se negdje plaćaju resursi, poput helikoptera, i to rijetko ide iz džepa korisnika – u inozemstvu se većina takvih slučajeva rješava iz planinarskih i putnih osiguranja, što je uobičajen dio opreme, naveo je Petar Prpić. ​ HGSS nema svoj helikopter, nego koristi resurse MORH-a i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Osiguranje nužno

Putnici u dobroj mjeri i dalje podcjenjuju rizike i moguće troškove liječenja u inozemstvu, dok su skijaši ipak nešto osvješteniji, jer su svjesni da je sport rizičan, ali i da su u nekim zemljama određene vrste osiguranja zakonski obvezne.

– Ljudi uglavnom polaze od pretpostavke da im Europska kartica zdravstvenog osiguranja pokriva sve što im može zatrebati, no ona pokriva samo osnovne medicinske usluge i to pod uvjetima zemlje u kojoj se osoba nalazi. Ne pokriva ni prijevoz privatnim vozilima hitne pomoći, ni helikoptersko spašavanje, ni povratak u Hrvatsku. Upravo te stavke znaju biti najskuplje, navela je Iva Jelić iz Komparea, platforme za usporedbu i ugovaranje osiguranja. Kao primjer je navela skijaške ozljede maloljetnog djeteta.

– Maloljetnik je slomio ruku i zatrebao hitnu intervenciju. Troškovi transporta, helikopterskog spašavanja i prijevoza do bolnice, lijekova, pratnje roditelja u bolnici i povratka kući iznosili su 7.221,11 eura. Boravak u bolnici u trajanju od šest dana pokriven je Europskom karticom zdravstvenog osiguranja, ali ako osoba nema putno zdravstveno osiguranje sve ostalo treba platiti samostalno. S druge strane, ako ga ima, cijeli trošak pokriva osiguranje, rekla je Jelić.

Praksa pokazuje da većina putnika osvijesti važnost osiguranja tek kada dožive nezgodu, ili kada vide koliko je netko drugi morao platiti račun za liječenje. Putno zdravstveno osiguranje najjednostavnije rečeno pokriva troškove hitne medicinske intervencije, hospitalizacije, lijekova i drugih medicinskih usluga.

Trošak riskiranja

– Organizatori putovanja znaju dobro koliko osiguranje pomaže u izbjegavanju astronomskih troškova, istaknuo je Alojz Pavlović, direktor putničke agencije Azur Tours, jer ono pomaže i putnicima i agencijama. No osiguravanje je dobrovoljno – agencije putnike na osiguravanje mogu samo usmjeriti.

– Mi ne možemo strankama zavrnuti ruku da uplate sebi osiguranje. Ono nije u aranžmanu, no praksa nam je pokazala da je nevjerojatno korisna stvar za sve putnike. Ljude šaljemo po cijelom svijetu, nije loše da u Peruu, Gambiji ili Kini budete na miru ako se ozlijedite, poručio je. Spomenuo je još jedan nezgodan aspekt oslanjanja na hrvatsko zdravstveno osiguranje prilikom putovanja u Europi.

– To zna biti nepraktično jer HZZO refundira troškove pacijentu – dakle, nakon što izađete iz bolnice i pokrijete sve troškove, HZZO vam, uz sve račune, vraća novac koji ste platili za liječenje. S druge strane, kada imate putno zdravstveno osiguranje, osiguravajuće kuće imaju asistenciju na licu mjesta putem partnerskih agencija, koje odmah rješavaju probleme, rekao je Pavlović. Imali su, spominje, nezgodnih situacija s putnicima koji nisu uplatili zdravstveno osiguranje, a najčešće se to događa na kraćim putovanjima, jer ljudi budu optimistični – pa to je blizu, što mi može biti. A kada nastane problem, putnik može izgubiti velik novac.

– Sve naše stranke bi trebale znati koliko im osiguranje može pomoći na putovanju, onda bi se i lakše odlučili na to da daju novac za njega, poručio je Alojz Pavlović.

Gorski spašavatelji u većini europskih zemalja – volonteri

Hrvatska nije izolirana po principu na koji HGSS funkcionira – u većini Europe GSS je volonterska služba, pa tako ni susjedne Italija, Slovenija, BiH ni Srbija nemaju koncesionare koji spašavaju ljude. Naglasio je kako svi pripadnici HGSS-a samostalno odlučuju posvetiti se spašavanju ljudskih života i da im naplata spašavanja ne ide u prilog.

– Bitna je prevencija, edukacija. Mi smo izabrali taj poziv i ne sviđa nam se kada mediji posramljujuće izvještavaju o nezgodama koje su ljudi doživjeli. Nekada se i vrhunski opremljeni, iskusni poznavatelji terena ozlijede. Događa se da se ljudi plaše javiti se kada se ozlijede, jer se boje javne osude. Ljudi iz naslonjača osude nekoga ne znajući pozadinu, rekao je Prpić. ​Istaknuo je i kako oni u svega 15 posto intervencija spašavaju strance, dok su većina ozlijeđenih kojima treba pomoć domaći, a to se ne ističe.

– Potrebno je sustavno ulagati u prevenciju, koja je kod nas na visokoj razini i raditi na tome da bude što manje osuda prema onima kojima se dogodi nezgoda, naveo je Prpić.