U prostoru Gradske knjižnice Rijeka, u art-kvartu Benčić, održana je još jedna u nizu zanimljivih radionica, ovog puta na temu uzgajanja mikropovrća kod kuće, namijenjena mladima i odraslima koji žele praktično i izvedivo rješenje za uzgoj hrane u stanu.

Radionicu je vodila Andreja Čoh, poznatija pod imenom Zelena Andreja, koja već godinama educira o održivim navikama i urbanom uzgoju hrane, te kroz različite projekte i programe približava vrtlarenje i onima koji nemaju vrt ni balkon.

Voditeljica Andreja Čoh. Foto: Ana Križanec

Za nju je, kako tumači, taj smjer prirodan nastavak novinarskog iskustva i osobnog interesa koji je prerastao u dugogodišnji rad.

– Moja priča s uzgajanjem hrane u gradu započinje 2009. godine, kada sam kreirala vrt na krovu zgrade u samom centru Zagreba. Taj je eksperiment s vremenom prerastao u niz projekata koji promoviraju uzgoj hrane u urbanim sredinama, ekološku i lokalnu proizvodnju hrane te podizanje svijesti o očuvanju okoliša i biološke raznolikosti u urbanim i ruralnim sredinama, ističe.

Foto: Ana Križanec

O tim je temama pisala kroz tjednu kolumnu za Jutarnji list, a nekoliko godina kasnije i za časopis Dom i vrt. Osim toga, sudjelovala je u realizaciji HRT-ove dokumentarne emisije Gradionica vrtova koja je za cilj imala upravo približiti gledateljima različite tehnike vrtlarenja na balkonu, terasi i krovu.

Paralelno s bogatim novinarskim radom, tu su i brojne edukacije i radionice namijenjene različitim dobnim skupinama, a iz tog kontinuiteta proizašla je i praktična, „stan-friendly“ tema mikropovrća.

Za sam početak, kako bi temu približila na što konkretniji način, voditeljica je na radionicu donijela nekoliko vrsta uzgojenog mikropovrća, kako bi polaznici imali priliku okusiti ga, te vidjeti kako berba izgleda u praksi.

Foto: Ana Križanec

Degustacija se pokazala kao jedan od najzanimljivih dijelova večeri; sudionici su imali priliku kušati različito povrće i usporediti ga, a upravo su ti dojmovi kasnije u velikoj mjeri utjecali na izbor sjemena koje su odlučili posaditi tijekom praktičnog dijela radionice.

– Svaku radionicu o mikropovrću započinjem degustacijom biljaka, kako bi polaznici odmah dobili jasnu sliku čemu se mogu veseliti u bliskoj budućnosti ako krenu s uzgojem. Taj je dio uvijek vrlo zabavan i pun iznenađenja jer je za većinu to prvi put da kušaju biljke poput piskavice, rotkvice, graška, amaranta, rukole ili crvenog zelja u njihovom mikrostadiju, priča Andreja.

Foto: Ana Križanec

U uvodnom dijelu radionice, polaznici su najprije saznali jasnu razliku između klica i mikropovrća, što je jedno od najčešćih početničkih pitanja. Klice su tek iznikle sjemenke koje se jedu s korijenom i uzgajaju u vodi, obično svega nekoliko dana, dok je mikropovrće “mladi izdanak” začina ili povrća koji se bere kad se razviju prva dva lista.

Upravo se ta faza, kako je objašnjeno na radionici, povezuje s visokom koncentracijom biološki aktivnih spojeva i nutrijenata, zbog čega mikropovrće sve češće ima status pravog malog nutritivnog blaga koje se lako uklapa u svakodnevnu prehranu.

U praksi, mikropovrće je posebno zanimljivo zbog svoje prilagođenosti brzom ritmu života i zatvorenim prostorima, objašnjava Andreja.

– Mikropovrće je idealno za ljude koji žive brzo, nemaju vrt ni balkon, ali imaju snažnu želju ostati u kontaktu s prirodom, kaže, naglašavajući da je za mnoge gradske stanove prednost upravo stabilna temperatura, a uz umjetnu rasvjetu i duljina dana prestaje biti ograničavajući faktor.

Foto: Ana Križanec

S obzirom na to da u današnjem užurbanom svijetu većina ljudi ima mnoštvo obaveza i manjak slobodnog vremena, ovaj način uzgajanja može biti vrlo praktično rješenje za one koji ipak žele posvetiti nešto više pažnje svom zdravlju, prehrani i hobijima.

– Dok vrt zahtijeva sate rada, mikropovrće traži tek nekoliko minuta dnevno, dodaje, uz napomenu da se u njegov uzgoj mogu uključiti i ukućani, pa i djeca, što ovu praksu čini još primamljivijom.

Samim time, uzgoj mikropovrća idealan je način da uz malo vremena dođete do stvarnih rezultata i dobijete nutritivno bogati dodatak za vaša jela.

Nakon uvoda u temu mikropovrća, došlo je vrijeme za ono što je pobudilo najveći interes kod sudionika: konkretan, korak-po-korak uzgoj. Polaznici su dobili posudice, supstrat i mogućnost izbora sjemena, a među popularnijim izborima bili su grašak i rotkvica.

Foto: Ana Križanec

Sam proces nije kompliciran – prije sjetve posuda se navlaži, zatim se sjeme sije gusto u jednom sloju, a potom se površina lagano poprska vodom. Prvih nekoliko dana održava se površinska vlaga prskanjem, kako bi se potaknulo klijanje, a onda se posudice premještaju na svjetlost i zalijevaju, idealno odozdo.

Pitanja o tome “što se točno bere i kada” bila su među najčešćima, kao i koliko dugo mikropovrće traje nakon sjetve. Upravo se ta brzina ciklusa pokazala kao jedna od glavnih prednosti ove tehnike, jer je od sjemena do tanjura često dovoljno svega nekoliko tjedana.

– Znanje, motivacija i promjena odnosa prema hrani idu zajedno u paketu. Ono što ja nudim jest iskustvo, da naučeno bude dublje shvaćeno i da se poveća vjerojatnost da će “eksperiment” uspjeti. Uspjeh je ključan jer upravo on potiče daljnju motivaciju, tumači Čoh, dodavši da polaznici nakon radionice kući odlaze s jasnim zadatkom – biljkom o kojoj se treba brinuti, kako bi se odmah prešlo s ideje na realizaciju.

Foto: Ana Križanec

Radionica je završila praktičnim radom i vrlo konkretnim “planom igre” za kod kuće, a u atmosferi se najviše osjetilo ono što ovakvi programi često pokreću: da je hrana nešto što možemo razumjeti i doživjeti, a ne samo kupiti.

– Danas je malo ljudi zaista upoznato s time kako nastaje hrana i odakle dolazi na naš tanjur. Ovakve radionice pomažu u osvještavanju tog procesa i potiču ljude da počnu postavljati pitanja, zaključuje Andreja, ističući da je ponekad i mala promjena – poput kupnje od lokalnih proizvođača ili prvog pokušaja uzgoja u stanu – dovoljan početak.

Sudionici su, uz razmjenu iskustava i praktičnih savjeta, kući ponijeli vlastite posudice s posađenim sjemenom i jasnu sliku da uzgoj hrane ne mora biti složen ni zahtjevan.

Foto: Ana Križanec