Ovoga tjedna umirovljenicima bi se trebao isplatiti prvi povijesni trajni dodatak na mirovinu od šest eura po radnom stažu koji se kolokvijalno naziva 13. mirovinom, iako je njegov prosječni iznos daleko niži od većine mirovina, a kamoli one prosječne od 690 eura.

Na to je još u listopadu, kada je Vlada donijela odluku o trajnom dodatku, na društvenim mrežama upozorio bivši ministar socijalne skrbi Davorko Vidović, apelirajući na medije da »zbog zaštite našeg profesionalnog digniteta, ali i dostojanstva 1.230.000 ljudi u ovoj zemlji« prestanemo dodatak na mirovinu nazivati 13. mirovinom jer je njegov prosječni iznos tek četvrtina prosječne mirovine koju prima manje od 60 posto umirovljenika.

I umirovljeničke udruge, kao i pojedine umirovljeničke stranke, su također prepoznale Vladin marketinški trik o 13. mirovini koja je daleko od onih koje isplaćuje jedna Austrija, upozoravajući javnost da je tim trajnim dodatkom Vlada htjela samo nominalno povećati mirovine da bi se mogla time hvaliti.

Ipak treba reći da Vlada nije službeno koristila izraz 13. mirovina, osim u izjavama pojedinih ministara, ali nije ni demantirala medije kada smo to stavljali u naslove.

Ukratko, trajni dodatak na mirovinu nije cijela mirovina koju bi umirovljenici u prosincu dobili zajedno s mirovinom za prosinac, odnosno dvije mirovine u jednom mjesecu, kao u Austriji koja uz to isplaćuje i 14. mirovinu.

Ovakav model dodatka na mirovinu u Europskoj uniji imaju još samo Rumunjska i Slovenija, bez posebnog zakona o 13. mirovini. Velik broj članica isplaćuje 13. mirovinsko davanje u godini u visini najniže mirovine koja je definirana zakonom, dok Njemačka, Nizozemska i Francuska, primjerice, nemaju nikakvih dodatnih isplata na mirovinu.

Ni činjenica da trajni dodatak neće biti oporezovan niti će se moći ovršiti nije zadovoljilo razočarane umirovljenike.

Štoviše, neke je toliko razbjesnila da nisu birali riječi obrušavajući se na Vladu i pritom s gađenjem odbili Vladin prijedlog. Ni političari ne bi smjeli koristiti izraz 13. mirovina budući da ni jedan mirovinski zakon ne prepoznaje takvu mirovinu, odnosno postoji definicija mirovine pod koju trajni dodatak nikako ne spada niti smije spadati.

Pa se ovim putem i mi novinari, u cilju zaštite našeg profesionalnog digniteta, ispričavamo svim umirovljenicima što smo nasjeli na Vladin spin i nešto što nema veze s mirovinom nazvali mirovinom.

A koliko je dodatak na mirovinu mali, najbolje oslikava činjenica da će onima s 30 godina radnog staža dodatak od 180 eura dogodine otići na podmirivanje dopunskog zdravstvenog osiguranja, koje poskupljuje na 15 eura, što će nas sve godišnje stajati točno 180 eura više. A o tome koliko će trajnog dodatka pojesti inflacija u Hrvatskoj, dvostruko viša od prosjeka eurozone, da ne i govorimo.

Pored razočaranja trajnim dodatkom, žalosno je da je i ovaj Vladin prijedlog podijelio umirovljeničke stranke. Dok jedna Vladu optužuje da trajnim dodatkom ponižava umirovljenike, druga se o tome izražava biranim riječima.

Blok umirovljenici zajedno, tradicionalni Vladin oponent po pitanju mirovinskog sustava, kao i Sindikat umirovljenika, ponuđeni iznos smatraju iznosom ispod svake razine, a Hrvatska stranka umirovljenika, braneći Vladinu odluku, kaže da su oni predlagali da dodatak iznosi 10 eura, a kako je oporba u Saboru tražila četiri eura, onda je ovaj prijedog, eto, ipak viši od toga.

U Sindikatu umirovljenika također skreću pozornost na činjenicu da država za izračun trajnog dodatka nije uzela u obzir visinu uplaćenih doprinosa, kao ni vrstu mirovine na koju umirovljenik ima pravo, što inače bitno određuje visinu mirovine, nego je odlučila isplatiti onoliko kolike su joj mogućnosti u proračunu.

Jedan od prijedloga je bio da se prosječna mirovina od 690 eura podijeli s radnim stažom, pa bi oni s punim radnim stažom dobili 15-ak eura dodataka po godini staža, a ne šest.

Ovako smo dobili blijedi pokušaj uvođenja 13. mirovine, o kojoj se inače pričalo zadnje dvije godine, ili 50 centi po mjesecu radnog staža, kako je izračunao Blok umirovljenici zajedno.