Foto: S. DRECHSLER
Radi se ovdje o proizvodnji zemalja EU-a a i šire. Vremenske nepogode su viša sila, pa ste s tim pomireni jer na to ne možete utjecati. Sve drugo što se događa je ljudski faktor, ljudska procjena. I tu može biti veće štete nego li je vrijeme napravi, kaže Mato Brlošić, predsjednik Poljoprivredne komore
Nema vremenske nepogode koja ovu godinu – a tek je prošlo nepunih osam mjeseci – nije napala hrvatsko tlo, od mrazeva do vrućina, od poplava do suša. Udarac je to ponajprije na hrvatsku poljoprivredu, no odgovor na upit hoće li ovakva godina dovesti i do toga da nam već na jesen poskupe prehrambeni proizvodi i ne mora biti katastrofičan. Spasiti bi nas mogla činjenica da su nepogode napale mikrolokacije, da je negdje šteta velika, a negdje gotovo da je i nije bilo, no i u našeg sugovornika Mate Brlošića, predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore, podosta je razložna opreza.
– U prvom mjescu smo imali ekstremno niske temperature, minus 20 i niže. Bojali su se voćari za voće, ratari za pšenicu, uljanu repicu, ali sve su biljke ipak na neki način uspjele prebroditi te niske temperature i dobro su ušle u proljeće. No, onda su u vrijeme cvjetanja ponovno došli mrazevi. Imamo mikroregije gdje je, na žalost, mraz došao u najgorem trenutku. Da je mraza bilo samo dan, dva prije ili kasnije, sve bi bilo u redu. Voćari tako opet imaju problema, vinogradari također na pojedinim mjestima – nabraja Brlošić. Ono što je novost jest da se sve događa, kako kaže, na mikrolokacijama što prije nije bio slučaj.
– Prije, ako ide nekakav poremećaj, on hvata cijelu državu, pa recimo svi dobiju podjednako kiše. Sada se dogodilo da negdje na nekoj mikrolokaciji padne sto litara kiše, a da selo dva kilometra dalje po dva mjeseca ne dobije ni kapi. Trenutno imamo proglašeno niz elementarnih nepogoda od mraza, od tuče, od olujnog nevremena čak i od suše u okolici Virovitice gdje kiše nije bilo gotovo tri četiri mjeseca, a svjedoci smo i požara koji zahvaćaju nikada veće površine zahvaljujući temperaturama koje će imati maksimalne iznose koji do sada nisu zabilježeni. I što je još važnije, to nije temperatura koja traje dan dva, to su dosita toplinski valovi koji traju po osam, deset dana – ističe Brlošić.
U HGK-u nemaju procjene učinka elementarnih nepogoda u Hrvatskoj na kretanja cijena hrane na domaćem tržištu. No, ne dvoje kako će se vremenske nepogode odraziti na smanjenje volumena poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj i pogoršanje položaja naših proizvođača koji trpe veliki konkurentski pritisak iz bližeg i šireg okruženja. »Manja domaća proizvodnja mogla bi prouzročiti potrebu za daljnjim povećanjem uvoza proizvoda koji nedostaju. Veći uvoz ne mora nužno značiti da će doći do povećanja cijene hrane obzirom da je naše tržište dio zajedničkog EU tržišta i da Hrvatska primjenjuje trgovinske aranžmane koje EU ima s trećim zemljama«, kazuju nam iz HGK.
Zajednička politika
No, bez obzira na sve i usprkos svemu, kod nekih su kultura prinosi zadovoljavajući.
– Gledajući jesenske kulture, imali smo zadovoljavajuće prinose pšenice, uljane repice. Na žalost od proljetnih kultura već polako počinje skidanje kukuruza za stočnu hranu, a trebao bi se tek za mjesec dana skidati. Kukuruz, soja, djetelinsko travne smjese, tu ćemo ipak zabilježiti velike štete zbog suše. Stočari će imati problema spremiti kvalitetnu hranu, jer ona neće sazrijeti i neće biti količine koje trebaju. Štete nema jedino za suncokret, biljku sunca koja sve ovo podnosi. Oni sretnici koji su imali veće površine zasađene pod suncokretom, oni će vjerojatno dobro proći – kazuje Brlošić.
Uglavnom, čudna godina je ovo koja polako ide svome kraju. Poljoprivrednici su iskusili svega, a nije da dio njih nije poduzeo i određene mjere zaštite. Uveli su navodnjavanje, zaštitne mreže protiv leda, tuče, suša, ali čak i stručnjaci kažu da ni zaštitne mreže ne pomažu na ovako visokim temperaturama, kad doslovce sunce prži kroz mrežu, pa je recimo pitanje koliko će jabuka biti prve klase.
– Čak ako je zemlja i vlažna, sunce visokim temperaturama grije nekoliko dana, temperature na površini lista su i 50 stupnjeva i biljka u takvim uvjetima jednostavno prestaje s vegetacijom. Na neke stvari ne možemo odgovoriti – zaključuje Brlošić.
A kako će se sve spomenuto odraziti na cijenu hrane? Brlošić na to veli kako je sigurno samo jedno; kada hrane nema, cijena joj raste.
– Zahvaljujući upravo ekstremima koji se događaju na mikro područjima, imamo određene predjele gdje su relativno dobro sve drži, pa se nadamo da i poljoprivrednici imaju malo više rašireno svoje zemljište. Na nekim mjestima će imati štete 50, 60 i više posto, a na nekima možda 10, 15 posto, pa će se na neki način sve to ipak malo korigirati. Ali, sigurno da će štete biti. Hoće li to prouzročiti povećanje cijena To ne ovisi samo o Hrvatskoj. Bitno je i što Europa ima. Ako se i u Europi događa slično, ako i u Europi nema jabuke, ako je nema u Austriji, Njemačkoj, zasigurno da će i u nas cijena narasti bez obzira da li je u nas bilo štete ili nije. Dakle, što se tiče kretanja cijene hrane, nije više bitna Hrvatska nego je bitnije okruženje ne samo ovo europsko, već i šire – ističe Brlošić. Podsjeća pritom da smo dio EU-a koja ima zajedničku poljoprivrednu politiku.
Foto. S. DRECHSLER
– Ulaskom u EU Hrvatska je dobila svoje omotnice, financijska sredstva. Proračunato je da se ta sredstva sva moraju povući i onda postoji vjerojatnost da će ta proizvodnja biti konkurentna. Dakle, imamo prvi stup i drugi stup. Na žalost ovaj prvi stup državni proračun ne prati svaki put, tu smo uvijek negdje oko 20 posto u minusu. Onda imamo ruralni, drugi stup. Prva iskustva su ta da te novce povlače velike kompanije, a nešto manje ovo mala obiteljska gospodarstva. Moramo što prije zarotirati sva ta sredstva koja su predviđena našom omotnicom. Radi se o nemalim sredstvima, o preko 500 milijuna eura na godišnjem nivou, a kada se to upumpa u poljoprivredu onda će poljoprivrednik moći odgovoriti i na ovu sušu adekvatnim mjerama, navodnjavanjem, promjenom načina obrade i tako biti sigurniji u proizvodnji hrane – naglašava Brlošić.
Važne subvencije
Što se pak onog krajnjeg potrošača tiče, Brlošić ne dvoji; da poljoprivredna proizvodnja nije tako visoko subvencionirana, potrošači bi na policama imali ekstremno visoke cijene.
– U cijeloj toj blagodati zajedničke poljoprivredne proizvodnje potrošač ipak ima najviše koristi, da jede zdravu hranu gotovo ekološki prihvatljivu i po relativno niskim cijenama. Jer, kad mi ne bi dobivali subvencije, te cijene bi bile pa 30, 40 posto skuplje. Pitanje je tko bi to u takvim uvjetima mogao kupiti – kaže Brlošić.
Ono što se sada zna jest da zbirni podaci o štetama zaključno sa sedmim mjesecom kažu da je do sad procjenjeno milijardu i 300 milijuna štete od reznih nepogoda, uz napomenu da tu nisu ušle i proljetne kulture. Dobro u svom zlu je da su stradale mikrolokacije, pe će, smatra Brlošić, neki poljoprivrednici imati velike štete, drugi manje a sve to, vjeruje, neće na potrošače jako negativno djelovati.
– A hoće li hrana poskupjeti teško je procjenjivati. S obzirom na ekstremne uvjete na otvorenom, a proizvodnja se odvija na otvorenom, sigurno da imamo godinu koja neće polučite neke dobre rezultate. S druge strane kad gledamo cijenu pšenice znamo da kruh ne bi trebao poskupjeti, no vidimo da cijena polako raste unazad nekoliko godina. Pšenica je standardna, uvijek se vrti negdje oko kune, a kruh je otišao gore pet šest puta u zadnjih deset godina. Pa se eto i mi pitamo zašto, zašto je cijena kruha između sedam i deset kuna kilogram, a kilogram pšenice jednu kunu – veli Brlošić. Ili, još plastičnije rečeno, nekada je, dok je bio mlađi, za dvije kile pšenice donosio kilogram kruha, a sada je sve drugačije. Znači li to da su tržišne igre opasnije po cijenu proizvoda nego li vremenske nepogode!?
– Vremenske nepogode su viša sila, pa ste nekako s tim pomireni jer na to ne možete utjecati. Sve drugo što se događa je ljudski faktor, ljudska procjena. I tu može biti veće štete nego li je vrijeme napravi – na to će Brlošić.
