Teta Jožeta, službeno Giuseppina Bačinić, u četvrtak je imala posljednji radni dan u lošinjskoj ribarnici, nakon 35 godina tijekom kojih je postala simbol ovog mjesta okupljanja na glavnom gradskom trgu.

Mnogo se toga promijenilo otada; s vremenom su čak i mnogi otočani sveli potrošnju ribe na minimum, što zbog cijene, što zbog drugačijih (ne nužno zdravijih) prehrambenih navika, što zbog komocije koju narušava čišćenje i priprema ribe.

Jožeta, djevojački Hafner, rođena Lošinjanka – iz vremena kada se prepoznavanje velikog broja ribljih vrsta podrazumijevalo, a koliko je to kod novih naraštaja otočana, moglo bi se razgovarati – u ribarnici se zaposlila na poziv Ante Dragoslavića 1991. godine, nakon što je najprije radila u zlatarni, a potom šest godina provela kod kuće uz dvoje male djece.

To je bilo neobično ljeto, kada je zbog rata u blizini naglo pao broj turista, a završilo razdoblje koje i danas mnogi nazivaju “zlatnim dobom lošinjskog turizma”. Jožeta je, kako sama kaže, došla probati kako će joj ići taj posao, a ostala je trajno, sve za istog poslodavca, obitelj Dragoslavić.

U ljetnim sezonama, uz nju se izredalo nekoliko pomoćnica, a ona je ostala prepoznatljivo lice, za prvim stolovima lijevo na ulazu u ribarnicu. Zimi je mnogo puta bila jedina prodavačica u ribarnici, zahvaljujući i tome što njeni poslodavci imaju i uzgajalište, pa im posao manje ovisi o ribolovnim uvjetima.

Kaže, jedino bolovanje imala je prije par godina zbog koronavirusne bolesti i to je bilo jedino nešto dulje razdoblje izostanka s posla. Na naše pitanje, što od nuđenog najviše voli jesti, odlučila se za sitnu ribu za prženje.

“Turisti koji dolaze godinama, znali bi se začuditi što još uvijek ovdje radim”, prepričava teta Jožeta, iznenađena našim posjetom.

Na posljednji radni dan donijela je ponešto narezaka, kolača i sokova za počastiti kolegice iz ribarnice, a za našeg razgovora navratila je i gradonačelnica Ana Kučić donijevši novoj umirovljenici buket cvijeća.

U mirovini, bavit će se vrtom, a prije svega predahnuti od “šušura” gradskog središta. Neki drugi ljudi odsad će kupcima preporučati svježu ribu i podučavati ih o vrstama.