Istraživački tim njemačkih medijskih kuća NDR, WDR i SZ došao je u posjed fotografija desetke tisuća ubijenih žrtava režima svrgnutog sirijskog diktatora Bašara al-Asada a koje bi mogle pomoći obiteljima žrtava da saznaju sudbinu svojih najbližih, prenio je danas Deutsche Welle.

Riječ je o hard-disku, nosaču podataka na kojem se nalazi više od 70.000 fotografija a prikazuju slike 10.212 Sirijaca za koje se sumnja da su ih ubile sirijske sigurnosne službe. Dokaz ubijanja otkriva morbidnu pedantnost Asadovih ubojica koji su žrtve ovjekovječili galerijom fotografija.

Ispražnjeni zatvor i mučilište Asadove vojne obavještajne službe / Reuters

U kaotičnom padu zločinačkog režima koji je za sobom ciljano uništavao svu kompromirajuću dokumentaciju, hard-disk, spletom okolnosti, ostao je sačuvan dok u gradovima diljem Sirije u lanjskom prosincu gore policijske postaje, središta tajnih službi i sudske zgrade –  mnogi dokazi o zvjerstvima diktatora i njegovih pomagača nestaju u plamenu. Dugogodišnji sirijski vladar Bašar al-Asad bježi u Rusiju a jedan njegov pukovnik u samo nekoliko sekundi vremena donosi vjerojatno najvažniju odluku u svom životu.

Pukovnik Muhammad (*ime promijenjeno) otvara sef u svom uredu u odjelu za osiguranje dokaza vojne policije u Damasku. Zatim, kako priča u intervjuu, poseže za jednim tvrdim diskom i bježi. Tvrdi disk nestaje zajedno s njim u njegovom skrovištu i preživljava prevrat. Disk ostaje neotkriven i pod novim vlastodršcima, baš kao i pukovnik.

Zločini su se događali pred očima svijeta

Mjesecima kasnije tvrdi disk dospijeva do novinara njemačkog javnog servisa NDR-a, koji njegov sadržaj dijele s javnim servisom WDR-om, listom Süddeutsche Zeitung (SZ) i Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ). Disk bi mogao razjasniti sudbinu na tisuća nestalih Sirijaca

To je tvrdi disk koji jasno pokazuje koliko je okrutno i sustavno režim Bašara al-Asada mučio tisuće ljudi do smrti i kako je sigurnosni aparat taj genocid nad vlastitim narodom dokumentirao. S obzirom na sadržaj i razmjere postavlja se pitanje kako se jedan od najvećih slučajeva kršenja ljudskih prava današnjice mogao dogoditi pred očima međunarodne zajednice.

Jednog dana u studenome pukovnik Muhammad sjeda na stolicu u zamračenoj prostoriji i govori novinarima o tom tvrdom disku. Susretu su prethodili mjeseci pregovora. Jer pukovnik se boji za svoj život – strahuje od novih vlasti u Siriji, ali i od starih kadrova Asadova režima. Zavjese su zastrte tako da se ništa ne vidi.

Fotografije od sredine 2015. do pada režima krajem 2024. 

Nitko ne smije prepoznati lice čovjeka koji je omogućio da svijet vidi te fotografije. „Postoje stvari koje ljudi moraju znati“, kaže on. „Postoje životi koji su ugašeni, a obitelji moraju znati gdje su njihovi najbliži“, objašnjava pukovnik. Istodobno odlučno odbacuje vlastitu krivnju, iako je godinama bio dio režima i ozloglašenog sigurnosnog aparata.

Skup podataka obuhvaća snimke ukupno 10.212 mrtvih zatvorenika. Fotografije su uglavnom nastale od sredine 2015. pa sve do pada Asadova režima krajem 2024. Gotovo uvijek su to višestruke snimke pojedinih mrtvih tijela, uglavnom muškaraca. Tu su i slike žena, maloljetnika te barem jedne bebe.

Na beživotna tijela patolog je naškrabao brojeve, vjerojatno kako bi ih kasnije mogao razvrstati. Svaka fotografija sadrži na digitalnoj kartici šifre o podrijetlu leša. U rijetkim slučajevima na fotografijama se nalaze i imena. Većina tijela do danas nije identificirana.

Nestali u tamnicama režima

I Mazen al-Hamada dugo se vodio kao nestao. Taj poznati oporbenjak je 2020. godine, nakon godina izgnanstva u Europu, ponovno otišao u Siriju. Odmah na aerodromu u Damasku uhićen je i nakon toga nestao u tamnicama režima. Do Asadova pada njegova obitelj nije imala pojma gdje se nalazi. Onda je njegovo tijelo pronađeno u rashladnoj prostoriji vojne bolnice Harasta.

U studenome ove godine obitelj se okupila na groblju na rubu sirijskog glavnog grada. Hamadin brat Fawzi i sestra Amel stoje kraj groba. No oni barem imaju mjesto na koje mogu doći tugovati – za razliku od tisuća drugih obitelji u Siriji.

Kada je aktivist točno preminuo, gdje je proveo posljednje godine i tko ga je ubio – obitelj dugo ništa nije znala. Odgovori se sada nalaze na tvrdom disku pukovnika Muhammada: leš Mazena al-Hamade nosi broj 1174/K, zalijepljen na njegovu smeđu zatvorsku uniformu.

Nakon godina mučenja u Asadovim zatvorima al-Hamada je trebao izdržati još samo tjedne. Tada bi preživio režim protiv kojeg se toliko borio. Prema metapodacima, fotografije njegovog tijela snimljene su 28. rujna 2024., snimio ih je fotograf iz jedinice pukovnika Muhammada u podrumu ozloglašene vojne bolnice Harasta.

Zloglasni zatvor Sednaya nakon pada režima; potraga za preživjelima / Reuters

Tri četvrtine svih mrtvih pothranjeno

Fotografije su nijemi svjedoci stroja smrti koji desetljećima nitko nije zaustavio. Na reprezentativnom uzorku fotografija koji su novinari sastavili, ukupno 565 leševa, dvije trećine su potpuno ili djelomično nagi. Tri četvrtine mrtvih su pothranjeni.

Više od polovice tijela ima vidljive ozljede na licu, glavi ili vratu. Mnogi imaju opekline, primjerice od ugašenih opušaka, neki po cijelom tijelu. Svaki peti leš ima tupe ozljede poput modrica. Drugi imaju posjekotine.

Na rubovima fotografija i stotina drugih snimaka leševa nalaze se prepoznatljivi tragovi koji pokazuju da su snimljeni u mrtvačnici bolnice Harasta. Uvijek se ponovno vidi stubište, na čijoj je donjoj stepenici otkrhnut kut, te pločica s upadljivom mramornom šarom. Očito je to bilo središnje mjesto za dokumentiranje žrtava mučenja režima.

Pukovnik Muhammad potvrđuje posebnu ulogu koju su vojne bolnice imale u stroju smrti Asadova režima. „Prema uputama Glavnog stožera, vojna bolnica Harasta specijalizirana je isključivo za fotografiranje zatvorenika tajnih službi“, kaže on. Za svakog mrtvog otvaran je spis u vojnom pravosuđu, sjeća se.

Mnogi spisi spaljeni

Kako su otkrila istraživanja novinara u vojnom sudu u Damasku, mnogi su spisi tamo spaljeni. One koji su preostali nove vlasti trenutačno pokušavaju pregledati. Metapodaci fotografija s tvrdog diska pukovnika, natpisi mapa i sami podaci na fotografijama sada bi mogli pomoći u potrazi za nestalima – kao i u kaznenom progonu osumnjičenih počinitelja.

Novinarski istraživački tim nije dobio odgovore na upite ni od sadašnje sirijske vlade, niti od bivšeg predsjednika Bašara al-Asada.

Skup podataka i kod njemačkog državnog odvjetništva

Prema informacijama NDR-a, WDR-a i SZ-a, skup podataka nalazi se i kod njemačkog Glavnog državnog odvjetništva. On je dio strukturnog istražnog postupka o Siriji, u kojem su slične fotografije već jednom igrale ulogu.

„Fotografije koje imamo o Siriji nadopunjuju iskaze pojedinih svjedoka. One posebno jasno i svima vidljivo, a time i objektivno, prikazuju ono što su pojedine osobe pretrpjele”, kaže državni odvjetnik Jens Rommel za NDR, WDR i SZ.

Počinitelji Asadova režima mogu se kazneno goniti i u Njemačkoj prema takozvanom načelu svjetske jurisdikcije. Savezno državno odvjetništvo sada želi kriminalistički obraditi novi skup podataka, objavio je DW rezultate istrage istraživačkog tima NDR-a, WDR-a i Süddeutsche Zeitunga.