Prva dama hrvatskog pomorstva, državna tajnica za more Maja Mrakovčić Kostelac, koja je obavila intervjue s kandidatima za predsjednika i članove Uprave Jadrolinije, u svojoj imovinskoj kartici navela je među ostalim i vlasništvo nad dvije značajnije nekretnine. Jedna je kuća u Zagrebu veličine 219 četvornih metara, procijenjena na 1,9 milijuna kuna. Druga je kuća na otoku Susku veličine 120 četvornih metara, procijenjena na 1,7 milijuna kuna.

Prije točno tri godine obitelj Maje Mrakovčić Kostelac, suprug Nenad i sin Tin, koji je s 21. godinom bio jedini osnivač tvrtke Sansegus, na Susku je otvorila prvi hotel na tom otoku s nazivom Hotel Sansegus. Nakon što su odavno kupili starinu za odmor na Susku, tada je izjavila da je sada vrijeme za pokretanje privatnog biznisa, a to je upravo hotel na Susku. Podatke o Hotelu Sansegus nismo pronašli u imovinskoj kartici moćne državne tajnice za more.

Mogući nepotizam

Istodobno Željko Petrović nesumnjivo, jer svoje usluge već je nudio i nudi Jadroliniji, želi raditi s tom nacionalnom kompanijom koja planira veliko ulaganje u svoju pomorsku flotu. Situacija u kojoj njegov trenutni zaposlenik teoretski postaje predsjednik Uprave Jadrolinije može mu mu ići u korist. Obzirom da je Jadrolinija kompanija u državnom vlasništvu te uzimajući u obzir njenu snagu i stratešku važnost za hrvatsko brodarstvo, svako medijsko propitkivanje o sukobu interesa, nepotizmu ili trgovini utjecajem razumljivo je i poželjno.

U skladu s tim postavlja se pitanje u kakvoj će se poziciji naspram Željka Petrovića, za kojeg sada radi, naći Predrag Govorčin, u hipotetskoj situaciji da bude izabran za predsjednika Uprave. Tada će, naime, upravo Govorčin odlučivati koje će se ponude za gradnju ili nabavu brodova uzimati u obzir. U takvoj konstelaciji snaga teško je ne pomisliti da će Petrović pokušati posao s Jadrolinijom, koji zasad nije mogao realizirati, puno pojačati. Brokerske provizije u takvim poslovima, a upravo to je »core business« onoga čime se Željko Petrović bavi, goleme su, mjere se u stotinama tisuća ili milijunima eura samo po brodu.

Zatvoreni krug

Uzimajući sve to u obzir, čini se da se eventualnim izborom Govorčina koji figurira kao jedan od favorita krug zanimljivo zatvara: državna tajnica za more Maja Mrakovčić Kostelac sudjeluje u biranju Uprave Jadrolinije gdje je za mjesto predsjednika jedan od glavnih kandidata Predrag Govorčin čiji je šef Željko Petrović ujedno i vlasnik firme gdje od ovog proljeća radi njen sin.

Šef s legitimnim poslovnim interesom da proda svoju brokersku, provizijsku uslugu je, dakle, Željko Petrović: on je vlasnik Adriatic Shipbrokerska (Adriatic posredovanje), gdje radi Predrag Govorčin, i istodobno je, uz još jednu osobu, član društva Liburnia pomorska agencija gdje je zaposlen sin državne tajnice Maje Mrakovčić Kostelac. Upravo zbog okolnosti zapošljavanja sina u pomorskoj agenciji Liburnia, njegova majka, u ovom kontekstu prije svega državna tajnica, dovedena je u krajnje delikatnu i nevjerodostojnu poziciju. Naime, postoji logična sumnja da ona može dati svoj glas za predsjednika Uprave Jadrolinije čovjeku koji je, isto kao i njen sin, zaposlenik Željka Petrovića. Uglavnom, obje su firme, i Adriatic i Liburnia, registrirane u istoj kući, na istoj adresi u Opatiji.

U namjeri Željka Petrovića da uspostavi čvršće i konkretnije nego dosad poslovne veze s Jadrolinijom te da joj proda svoju uslugu davanjem ponuda za gradnju brodova ili dobavu polovnih, ne bi bilo ničeg spornog, sumnjivog i alarmirajućeg kad u pozadini ove priče ne bi bila kadrovska križaljka i sporne međusobne povezanosti nekoliko ključnih osoba, što sve vodi u sferu nedopuštenog. Stoga se logičnim nameće pitanje može li Predrag Govorčin uopće biti kandidat i hoće li on, u situaciji eventualnog izbora, moći i htjeti spriječiti uvođenje Petrovića u brokerski posao za Jadroliniju, iako se to, realno, može obavljati preko još jednog, u takav posao uvučenog posrednika s ciljem zamagljivanja tragova. Zbog svega ovoga, oni koji odlučuju o novoj Upravi Jadrolinije kroz naredna dva tjedna sve će ove okolnosti itekako morati uzeti u obzir. Ako Republika Hrvatska teži nekim višim standardima u procesima kadriranja u društvima poput Jadrolinije, onda su ovakve situacije potpuno neprihvatljive.

Zanimljiva biografija

Poslovna biografija brokera Željka Petrovića vezana je uz blisku suradnju s hrvatskim brodogradilištima, posebno u razdobljima prije njihove privatizacije. Ranih 80-ih radio je u projektnom uredu i prodaji 3. maja odakle nakon par godina odlazi put Norveške. U Hrvatsku se vraća 1992. kao predstavnik kompanije pod imenom Larsson Shiping Brokerage. Već dvije godine nakon toga poslovno se povezuje s kompanijom Barry Rogliano Sales koja mu dobavlja vanjske klijente. Posao ubrzo počinje cvjetati: Petrović u ime naručitelja brodova traži hrvatske škverove koji će ih graditi. Provizije koje u tom poslu naplaćuje sa svojom tvrtkom – a registracija u poreznim oazama poput Britanskih djevičanskih otoka kao i račun na Bermudama, uobičajena su pojava – mjere se po brodu i u milijunima dolara. Naprimjer, na brodu vrijednosti 50 milijuna dolara provizija otprilike iznosi 2 posto, što je čist milijun za brokera. Provizije su se brokeru poput Petrovića isplaćivale neovisno o tome što su hrvatski škverovi, a među njima posebno 3. maj, na takvim poslovima imali gubitke u iznosima od par desetaka milijuna dolara.

Upravo je s 3. majom, odakle je i potekao, neovisno o njegovoj upravi, Petrović kao broker s posredničkom provizijom postizao najunosnije poslove. Već tada se nagađalo da u tim poslovima, posebno u 3. maju gdje su prema njemu bili jako benevolentni, ima dominaciju. No moglo se čuti i da su posrednički poslovi kojima se on bavi nepotrebni, jer su sama brodogradilišta preko svojih odjela prodaje trebala pronalaziti poslove koji su, da li slučajno ili ne, prepušteni brokerima s milijunskim naplatama po svakoj novogradnji. Kako god, broker Željko Petrović nije dijelio sudbinu brodogradilišta koje je gotovo sa svakom novogradnjom zapadalo u sve veće dubioze. Proces je bio obrnuto proporcionalan – škverovi su se poslovno srozavali, a Petrović postajao sve uspješniji.