ZAGREB  Uzme li se epski debakl na sjeveru Francuske kao mjerilo (0:4), modre ambicije u Europskoj ligi lako bi mogle dijeliti sudbinu Vjesnikovog nebodera. Kako bi to rekli hrvatski nogometni neimari, Lille je prošlog četvrtka pregazio Dinamo kao plitak potok, a već 11. prosinca u Zagreb stiže Betis koji je, barem na papiru, suparnik iz istog kvalitativnog razreda.

Iako je jasno da nogomet ne može biti sveden na statistiku, jedan segment te kategorije predstavlja najbolju ilustraciju rasporeda snaga na terenu stadiona Pierre Mauroy. Da je Dinamo realizirao sve što je uputio prema golu suparnika, svejedno bi doživio poraz. Modri su, naime, kroz devedeset minuta igre i sudačku nadoknadu vremena imali samo tri udarca, s time da niti jedan nije išao unutar okvira.

Istina, u 8. minuti im je poništen gol zato što je Mounsef Bakrar rukama lagano odgurnuo Thomasa Meuniera, dok je ovaj bio u skoku, ali nakon utakmice nitko nije spominjao taj detalj kao nešto sporno i sudbonosno. Jednostavno, Dinamo je izgledao toliko loše i nedoraslo da to ne bi imalo baš nikakvog smisla.

Bez pozitive

– Kada izgubiš 4.0, ne možeš stvari gledati pozitivno. Lille je bio bolji i treba mu čestitati, a mi se okrećemo prvenstvu koje nam je najbitnije i ne smijemo klonuti. Svjesni smo svoje kvalitete i ovaj poraz nas neće utući. Ovo idemo odmah ispraviti pobjedom u prvenstvu – rekao je Ivan Filipović, jedini Dinamov čovjek koji je pružio pristojnu partiju u Francuskoj.

Da nije bilo njegovih obrana, rezultat je mogao otići ispod, uvjetno rečeno, razine donekle podnošljivog. Bolje rečeno, većim dijelom utakmice vladao je dojam da Lille može zabiti gol kada mu se prohtije. Modri su djelovali solidno samo kroz prvih petnaestak minuta, dok su se disciplinirano držali u niskom bloku, tjerajući suparnika da put do gola traži građenjem igre kroz gust promet.

Nakon toga Lille je smanjio pritisak i, po svemu sudeći, svjesno ih je pustio da krenu prema naprijed, i to mu je otvorilo koridore za ubojite kontre i polukontre. Sve ostalo u izvedbi gostiju iz Zagreba bilo je toliko jadno i nemoćno da je barem na sekundu moralo izazvati sitnu empatiju čak i kod onih koji organski ne podnose Dinamo.

Slab pomak

A prije samo dva mjeseca modra perspektiva u Europskoj ligi je izgledala vrlo dobro. Dinamo je na svom kontu imao rezultatski identične pobjede protiv Fenerbahčea i Maccabija iz Tel Aviva (3:1) i spremao se na put u Malmö, na gostovanje kod suparnika izmasakriranog krizom, kartonima i ozljedama. Tamo je u zadnjim sekundama sudačke nadoknade iščupan remi (1:1), odnosno zadnji osvojeni bod u Euroskoj ligi. Modri se danas nalaze dva mjesta iznad crte koja dijeli sudionike nokaut faze natjecanja i dvanaest ostalih klubova.

No, međunarodna scena nije Dinamov gorući problem u ovom trenutku. Već mjesec i pol dana igra je na dosta niskoj razini, s time da se pomak jedva nazire. Zapravo, rezultate pod okriljem SuperSport HNL-a uglavnom donosi veća individualna kvaliteta u odnosu na suparnike, a svaka nova utakmica stvara dojam da u svlačionici postoji problem koji predstavlja prekrupan zalogaj za Marija Kovačevića.

Trener, doduše, ima podršku Zvonimira Bobana, ali nije tajna da takve stvari u nogometu nemaju dugačak vijek trajanja. Pogotovo ako momčad nastavi pružati ovako blijede partije. Stoga možda nije pretjerano reći da bi iduće kolo moglo biti sudbonosno za trenera. Modre u ponedjeljak očekuje gostovanje kod Gorice koja ih je u prvom krugu prvenstva pobijedila na stadionu Maksimir, a novi posrtaj sigurno ne bi bio dobar za Kovačevićevu perspektivu.