Uvodnik

Granatiranje zamijenjeno teškom mehanizacijom

Tihana Tomičić

Foto ARHIVA NL

Foto ARHIVA NL

Sigurno je da će se sukob Milanović-Plenković (i vice versa) sad opet produbiti. A kad krenu njihove otvorene polemike i vrijeđanja, automatski se politička klima u društvu promijeni



Ono što se nekad zvalo prekomjernim granatiranjem, sada je dobilo konkretan oblik »prekopavanja caterpillarom«. Mislili smo da su se strasti između dvaju brda smirile, ali izbor veleposlanika opet je postao točka prijepora između Pantovčaka i Vlade, odnosno Zrinjevca. Inoministar Gordan Grlić Radman jučer je ponovio, i time potvrdio, da su od 23 imena za rotaciju ambasadora koje je predložio predsjednik sporna imena osam ljudi, koje je nazvao »Milanovićevim prijateljima«. Otvoreno poručuje kako ljudi koji nisu izravno u diplomatskoj službi ne mogu dobiti supotpis Vlade za ovu zajedničku odluku. S druge strane, predsjednik Zoran Milanović smanjio je popis »svojih« kandidata misleći da će vladajuća stranka, odnosno MVEP, tada lakše pristati na njegov prijedlog. No, sporno je osam imena, pa predsjednik poručuje premijeru kako će, »bude li mu kopao po kandidatima, on s caterpillarom prekopati njegove«.


Očito rukavice su skinute i ide nova runda ovog »stoljetnog rata« Milanovića i Andreja Plenkovića. U uredu predsjednika vjerojatno smatraju da su ovoga puta benevolentni jer pristaju na manji broj imena i time i manji broj destinacija za »svoje« ambasadore. Možda su onda u redovima vladajućih mogli i iskoristiti situaciju da je predsjednik Milanović u zadnje vrijeme utihnuo i da uglavnom nije previše zainteresiran za dnevnu politiku, pa se tako osim s rečenicu-dvije praktički nije miješao u napetosti oko napada na srpsku zajednicu u Splitu ili oko Thompsona. Kratko i jasno je rekao svoje stavove, da je naravno protiv jednoga i drugoga, i kraj.


Uglavnom na Pantovčaku prima predstavnike civilnog društva, od klastera »Hrvatskog pršuta« nadalje, a neki mediji pisali su i kako je snimljen na privatnim druženjima i uživa na »filekima«. Uglavnom se, dakle, bavi ili protokolarnim, ili kadrovskim temama, a to je i logično jer je tek na početku drugog mandata. Njegov mandat traje čak do 2030. godine, stoga je odlučio ne iskakati iz paštete. Neki analitičari mu to i zamjeraju jer je izabran kao »predsjednik koji govori«.




No, evo sad se vadi oružje zvano »caterpillar« i potpuno je jasno da predsjednik neće popuštati oko svojih kandidata, odnosno »Milanovićevih osam«. Naravno, bilo bi nam mnogo lakše komentirati kad bismo točno znali o kojim imenima je riječ – tada bi javnost sama mogla prosuđivati jesu li ti ljudi predloženi samo kao njegovi prijatelji i poznanici, ili kao stručnjaci za međunarodnu politiku i diplomaciju. Ovako tapkamo u mraku.


Iz Vlade pak poručuju kako imaju principijelan stav da novi veleposlanici trebaju biti stručnjaci – uostalom, i sam premijer je ponikao iz MVEP-a, kao i predsjednik, pa vjerojatno ima senzibilitet prema takvom pristupu.


No, sigurno je da će se sukob Milanović-Plenković (i vice versa) sad opet produbiti. A kad krenu njihove otvorene polemike i vrijeđanja, automatski se politička klima u društvu promijeni, onda se svi navuku na isti javni diskurs – neprimjeren javnom govoru. Nakon nemilih zbivanja u Splitu i Zagrebu u zadnje vrijeme, te užasnih ideoloških napetosti oko Marka Perkovića Thompsona i njegovog koncerta u Areni Zagreb, zadnje što nam opet treba jest novi rat teškim naoružanjem (teškom mehanizacijom, preciznije) na relaciji Vlada-Pantovčak.


Taj smo film već bezbroj puta gledali, i neovisno navijamo li za Plenkovića ili Milanovića, svi se sigurno možemo složiti u jednom – to je potpuno neproduktivno, a za opću političku klimu i štetno. Do kraja godine mogu se očekivati veće napetosti oko ZDS-a kojeg će SDP vratiti u fokus kroz svoj prijedlog zakona o njegovoj kriminalizaciji, pa onda posljedično i oko Thompsona, a sve to zajedno začinit će ovaj »dvojac bez kormilara« svojom polemikom o prijateljima i diplomatima. Mi koji volimo politiku, možemo otići kupiti kokice, ostalima je to vjerojatno samo – previše. Jer u pitanju su u konačnici itekako lukrativne pozicije u svjetskim metropolama, uz brojne beneficije koje ta mjesta nose. I to većini građana jednostavno ide na živce.


više vijesti