RIJEKA – Ovog tjedna u crkvi Gospe Lurdske na Žabici bit će obilježena 44. godišnjica preminuća fra Ante Tomičića, kapucina koji je pune 34 godine ondje služio kao sakristan i samostanski vratar, a koji je preminuo na glasu svetosti, javljaju iz Riječke nadbiskupije.

O njegovom životu ispunjenom ljubavlju prema Bogu i ljudima svjedoči i podatak da je papa Franjo lani priznao herojske kreposti fra Ante, što znači da je potrebno još samo svjedočanstvo o čudu po zagovoru fra Ante, nakon čega ga Crkva može proglasiti blaženim.

Pokornički život

Priprava za središnje slavlje koje će biti u subotu potrajat će tri dana, od srijede do petka, a vodit će je fra Miljenko Vrabec, poglavar riječkog kapucinskog samostana. Od srijede do petka molit će se krunica u 18.30 sati, a svetu misu fra Miljenko služit će u 19 sati. U subotu će u 19 sati u crkvi Gospe Lurdske misno slavlje predvoditi riječki nadbiskup Mate Uzinić, a tada će biti i pročitan Papin dekret o priznanju herojskih kreposti fra Ante Tomičića. Nakon mise vjernici će moliti uz fra Antin grob u donjoj crkvi na Žabici.

Fra Ante Tomičić / Riječka nadbiskupija

Fra Miljenko Vrabec ističe da vjernicima žele još više približiti fra Antu koji je bio poznat po svojoj jednostavnosti, požrtvovnosti i dubokom predanju Bogu.

– Dekretom o priznanju herojskih kreposti fra Ante Tomičića službeno je završen proces priprave za njegovu beatifikaciju te se, ako Bog da, u skorije vrijeme s pouzdanjem očekuje njegovo proglašenje blaženim, podcrtava fra Miljenko.

Kako je zapisano u životopisu fra Ante, mnogi ljudi koji su dolazili u crkvu Gospe Lurdske na Žabici susretali su sitnog mršavog sakristana koji je svakoga srdačno primao, pažljivo poslušao i uvijek jasno odgovarao na pitanja. Svojom jednostavnošću i skromnošću privlačio je sve, te su ga s vremenom ljudi počeli jednostavno nazivati »naš Ante«. Izgleda da je upravo služba sakristana bila ono po čemu je fra Ante ostvarivao svoju zamisao o služenju Bogu: cjelodnevno služenje u Gospinoj crkvi, prigode za samozatajni pokornički život, dosta vremena za tihu i goruću molitvu, a to mu je davalo snagu za još predanije služenje Bogu i ljudima koji su ga susretali.

Uči uprte u nebo

Fra Ante preminuo je 25. studenog 1981. u svojoj 81. godini. Uz njegov krevet u tom je trenutku bila časna sestra Miroslava Vugdelija. Na nju je fra Antina smrt ostavila dubok dojam.

– U svojih 25 godina rada na kirurgiji vidjela sam mnoge smrti mladih, starih i srednjih. Svi smo slični i svatko zna da će umrijeti, ali kako je umro fra Ante, tako nešto nisam doživjela niti ću doživjeti. Kad je bio u agoniji, nije ništa govorio, već se samo križao. Njegove su oči bile stalno uprte u nebo, posvjedočila je.

Na dan preminuća njegovo tijelo je preneseno u kriptu kapucinske crkve gdje je ostalo do sprovoda 27. studenog 1981. Narod je dolazio pozdraviti svoga dragog sakristana, skupljača milodara i samostanskog vratara.

Dolazili su stari i mladi, učenici i profesori, svećenici, redovnici i redovnice, imućni i prosjaci, zdravi i bolesni. Svatko je zastajao u tišini i molitvi s osjećajem da je otišao netko njihov. Ljudi su s krunicama i drugim nabožnim predmetima doticali pokojnika i nosili ih sa sobom kao dragu uspomenu, a gradom i okolicom brzo se širio glas: »Umro je svetac grada Rijeke«!