Prema do sada dostupnim podacima i tempu prodaje ulaznica, na riječkim premijerama filma “260 dana” koji je u hollywoodskoj produkciji režirao Jakov Sedlar očekuje se pet tisuća gledatelja! Kojima se osim samog filma iznimne sadržajne i izvedbene kvalitete najavljuju i posebni efekti što se u našoj zemlji koriste samo u okviru filmskih projekcija u pulskoj Areni. Središte zbivanja u nedjelju 30. studenog u 17 i 20 sati kad su zakazane premijere za ovaj dio Hrvatske je Sportska dvorana Zamet čiji kapacitet i jeste nešto veći od 2500 mjesta, a očekuje se i dolazak scenarističke te producentske ekipe.

Radnja filma vezana je uz domovinski rat i užase koje je prošla šestočlana obitelj Gubina iz Dalja koja je u srbijanskim koncentracijskim logorima provela broj dana što su dali i naslov filma. Od početka kolovoza 1991. do sredine travnja 1992. godine. Čitava je priča došla u javnost zahvaljujući najmlađem među njima, desetogodišnjem Marijanu Gubini koji je u godinama odrastanja skupio snage kako bi najmučniji dio svog života izložio javnosti. Po njegovoj je knjizi HNK Osijek 2014. godine oživotvorio dramsku predstavu koja je bez daha ostavila gledatelje gdje se god igrala. Sada je na red došao i film koji je prošlog proljeća i ljeta sniman na nizu hrvatskih, posebno slavonskih lokacija da bi mu se postprodukcija odradila u Los Angelesu, konkretno njegovom najpoznatijem djelu – Hollywoodu. Jako važna karakteristika filma je i njegova glumačka, međunarodna  postava koju predvodi glasoviti Tim Roth, što osim kvalitete jamči i veliku gledanost filma u međunarodnim okvirima.

Prema informacijama autorske i producentske ekipe, 260 dana će se prikazivati u najmanje 100 država svijeta, Sjeverna Amerika kreće od siječnja ili veljače, kako bi međunarodna javnost dobila saznanja kako ni skoro 35 godina nakon počinjenih zločina nema nikakvih ne samo kazni, nego ni saznanja o 1740 nestalih osoba. Kao što nikad od strane počinitelja nisu došli barem isprika, ako ne i kajanje, zbog uspostave koncentracijskih logora i svih u njima počinjenih zlodjela. Njihovog obilježavanja i edukacijske uloge koju takva mjesta imaju u svim dijelovima civiliziranog svijeta. Iako je teško zamisliti išta mučnije od onog što je prošao mali Marijan Gubina, neko je vrijeme živio kao klasični rob kojem je svakodnevno preslagivanje mrtvih tijela bio jedan od stalnih, ali i lakših zadataka, ciljevi njegove odluke da sve “stavi na papir” je prije svega nezaborav zločina. Kao i pomoć obiteljima nestalih i živućim logorašima te, prije i iznad svega, poruka kako se tako nešto nikad više ne bi smjelo igdje događati. Iako se, kako svjedočimo, stalno pa tako i dan danas događa. U mnogim dijelovima svijeta – od Ukrajine i Izraela do Konga i Sudana kao i svih onih regija svijeta gdje su nasilne smrti svakodnevna, mada medijski neprimjetna strava. Antiratna poruka Marijana Gubine naprosto, ali uvelike i na žalost, ne zastarijeva.

Ulaznice se mogu kupiti, cijena im je nevelikih 10 eura, na digitalnoj platformi eventim.hr kao i na svim njihovim “analognim” prodajnim mjestima – u Rijeci ih je deset – od Dallasa, Autotransa ili Mediastora do benzinskih crpki Petrola.