Sastanci svjetskih čelnika u Ženevi u pokušaju postizanja mira u Ukrajini ogroman su korak naprijed. Rat traje pune tri i pol godine, u veljači će biti četiri godine od ruskog napada – upravo ta sintagma »ruski napad« pritom je jedina ispravna i istinita, jer bez obzira na sve rusko-ukrajinski rat nalikuje na samo jedan drugi rat koji je vođen u Europi, a to je naš Domovinski rat.

Kao što je tadašnja srbijanska politika pokušala iskoristiti priliku i u raspadu Jugoslavije okupirati dobar dio Hrvatske, silom i vojskom, jednako je tako Rusija bez ikakve dileme ta koja je agresor u Ukrajini. Zato, ako se pokaže da je ženevski plan Donalda Trumpa za postizanje mira u Ukrajini zapravo ruski plan koji je on prigrlio i uzeo pod svoje okrilje, tada će to biti posljednji dokaz za ono u što sumnjamo cijelo vrijeme otpočetka novog Trumpovog mandata – a to je da su Trump i Vladimir Putin spremni zajedno raskomadati Ukrajinu.

Iako izgleda naivno reći da će europska administracija možda biti jedina brana takvom raspletu, jer ona je počesto postala predmet sprdnje u pokušajima da pomogne Ukrajini, ipak to je – istina. U ime EU administracije njena predsjednica Ursula von der Leyen ističe dvije točke, od ukupno 28, koje su na stolu – prvo od čega ne odstupa jest da se ukrajinske granice ne mogu mijenjati silom, a drugi uvjet je da se ne nameću ograničenja ukrajinskim oružanim snagama koja bi zemlju učinila »ranjivom na budući napad«. Na kraju, europski birokrati postaju jedina brana tome da agresorski napad Rusije na Ukrajinu ne postane model za neke buduće ratove u Europi. Može se Ursuli von der Leyen i njenoj politici »tigra od papira« rugati tko hoće, ali to je jedini principijelan stav koji mora biti prihvatljiv svima u ovim pregovorima.

Ona je upozorila na još jednu stvar koja je ispod radara i daleko od geopolitike, Bijele kuće i Kremlja, a to je problem otmice ukrajinske djece – uputila je snažan apel za povratak svakog ukrajinskog djeteta koje je otela Rusija, navodeći da »deseci tisuća dječaka i djevojčica ostaju zarobljeni« u toj zemlji. To je stvarno lice rata, a ne samo zeleni stol i igra Rizika.

S druge strane, postavlja se i pitanje kako pregovarati, ako pregovarač poput Trumpa mijenja politiku iz dana u dan, i nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da se neće za 24 sata predomisliti i promijeniti stranu. Podsjetimo, u petak je Trump rekao da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ima rok do četvrtka da odobri plan od 28 točaka, koji poziva Ukrajinu da se odrekne dijela teritorija, prihvati ograničenja svoje vojske i odrekne se ambicija za pridruživanje NATO-u. No, već u subotu kazao je da njegov plan »ni izbliza« nije konačna ponuda. Biti danas u koži Zelenskoga vjerojatno je stoga najteža zamisliva ljudska pozicija – naravno da mora apelirati za mir, tražiti u Amerikancima saveznike, jer oni su sinonim za vojnu moć i nabavku oružja za obranu Ukrajine, ali je li moguće da ukrajinski predsjednik pristane bianco na svih 28 točaka plana? Pogotovo ako se pokaže da iza svega stoji ruski prijedlog, koji je samo modificiran kako bi ga se moglo plasirati Zelenskome i Ursuli von der Leyen.

Ako se pokaže da je Trumpov plan zapravo – Putinov, u svako drugo normalno političko doba takav bi američki lider sigurno morao odmah odstupiti, s javnim otkrivanjem tog podatka. Ali sigurno ne i Trump. Svjetski silnik može raditi što hoće, a Ukrajina će na kraju morati pristati na minimum osnovnoga da njihovi civili prestanu ginuti, jer inače će i Zelenski biti upisan crnim slovima u povijesne knjige. Njemu je situacija loše-loše, a ne win-win. A ta činjenica, da će opet uvjete na kraju diktirati silnici poput Trumpa (očito s njim u paketu i Putin), jasno govori u kakvoj je bezizlaznoj situaciji ukrajinsko vodstvo. Taj minimum trebao bi biti ono što se naziva »pravednim mirom«. No, u trenutku pisanja ovog teksta američki predsjednik poručuje Ukrajincima da su nezahvalni, a njihov pregovarački tim napušta pregovore – očito bez rješenja.

U pitanju je proces i samo bi naivci mislili da se u jednom danu može proraditi 28 točaka i potpisati mir, no za američkog predsjednika ovo je povijesna prlika da pokaže da nije isto što i Putin. Jer ako se pokaže da jest, jao si ga Europi.