Riječki bend Old Night jučer je objavio četvrti album »Mediterranean Melancholy« koji će večeras premijerno biti moguće poslušati u emisiji Mrtvi kanal Radija Roža u Klubu Palach.

Tim smo povodom razgovarali s Lukom Petrovićem, autorom i basistom ove riječke heavy metal grupe koju uz njega čine i Nikola Jovanović (bubnjevi), Bojan Frlan (gitara), Rafael Cvitković (gitara) i Ivan Hanžek (lead gitara i vokal).

Ostvareni snovi

Deset godina benda nije malo. Kada se osvrnete na godine provedene skupa, što vam prvo pada na pamet, za koji biste trenutak rekli da je bio važan za razvoj benda?

– Iz moje perspektive mislim da su dva ključna trenutka bila na samom početku naše karijere. Godine 2015. moj tadašnji matični bend, Ashes You Leave, još uvijek je bio aktivan, ali kada sam napisao pjesmu »Contemptus Mundi«, znao sam da ona – i cijeli taj izričaj – zahtijeva novi bend.

Tu je zapravo donesena odluka o formiranju sastava koji je kasnije postao ono što je danas Old Night. Tada se to činilo zastrašujuće, ali istovremeno i iznimno oslobađajuće.

Mislim da je to, gledano iz glazbene perspektive, najpametnija odluka koju sam donio u životu. Drugi ključni trenutak svakako je izdavanje prvog albuma. Bez obzira na to što smo već svirali u drugim projektima, izdavali albume i nastupali na međunarodnim pozornicama, svaki novi bend zapravo sanja o tome da objavi svoj prvijenac.

Mogu reći da se velik dio naših snova ostvario upravo tim činom. Na našu sreću, reakcije publike i medija bile su stvarno izvrsne, što nas je dodatno potaknulo da još više radimo, ali nam je dalo i svojevrsnu potvrdu da smo na pravom putu.

Kako biste opisali vaš glazbeni put od prvog do četvrtog albuma?

– Svaki naš album ima svoje karakteristike i barem našim ušima zvuči drukčije od prethodnog, ali osnovna misao i inspiracija ostale su nepromijenjene od samog početka.

Dosta rano smo shvatili kako želimo zvučati i u kojem smjeru želimo ići. Svakim albumom bolje upoznajemo sami sebe i kao autore i kao ljude pa mislim da su i sami albumi neka vrsta refleksije tog puta.

Foto: Promo

Konceptualni albumi

Što se u tih deset godina promijenilo – u vama osobno, u bendu, ali i u načinu na koji promišljate glazbu?

– Promijenilo se jako puno stvari! Neki članovi su se oženili, neki su postali roditelji, promijenilo se i nekoliko poslova, a dogodila se i jedna važna promjena u sastavu.

Prije godinu dana naš originalni pjevač Matej napustio je bend te ga je na mjestu glavnog vokala zamijenio njegov brat Ivan. Cijeli nas je taj put vjerojatno učinio još povezanijima, ali i zahvalnijima za sve što se događa s bendom.

Koliko god to možda zvučalo čudno, danas više uživamo u glazbi, u probama i na koncertima. Vjerojatno ima veze i s time što smo svi deset godina stariji pa svaki trenutak koji provodimo zajedno jednostavno više cijenimo.

Postoji li neka nit koja povezuje sve vaše albume, nešto što je ostalo nepromijenjeno kroz vrijeme?

– Svaki naš album ima svoj koncept – ponekad jasno vidljiv, a ponekad skriven, čisto da i nama samima bude zanimljivije. Prva tri albuma zapravo su povezana u trilogiju, a novim, četvrtim izdanjem, započinje novo poglavlje.

Iako se ono ne veže izravno uz prva tri albuma, lore benda i određene poveznice i dalje postoje i namjerno se ponavljaju. Ubacili smo i nekoliko easter eggova koji daju naslutiti da je riječ o izdvojenoj, novoj cjelini.

Želimo zadržati dozu naivnosti

Mislite li da Old Night danas zvuči zrelije ili pak samo drukčije?

– Mislim da danas zvučimo daleko zrelije. Iako i dalje, dok pišemo pjesme i radimo na aranžmanima, želimo zadržati dozu naivnosti koju smo imali kao mlađi autori te izbjeći zamke poput »znam što funkcionira« ili »znam što bi moglo biti hit«.

Razlika je u tome što sada vrlo jasno znamo što želimo i kako to najbolje postići. Godine iskustva donijele su nam i mnogo bolje razumijevanje aranžmana – vokalnih i instrumentalnih – ali i jasnije poimanje samog zvuka benda.

Ovdje moram spomenuti Mateja Zeca iz Studija G.I.S. i Leta 3, koji nije samo nagrađivani producent, nego i naš dragi prijatelj. On je snimao sve naše albume, a na zadnja dva pojavio se i u ulozi producenta.

Imati takvu osobu »u svom kutu« od neizmjerne je važnosti, jer njegovo mišljenje iznimno cijenimo i njegove savjete uvijek poslušamo. Na kraju dana, mislim da smo zajedno rasli – i vjerujem da će se plod tog zajedničkog rada i razvoja jasno vidjeti, odnosno čuti, na ovom albumu.

Novi album nosi naziv »Mediterranean Melancholy«. Što za vas znači taj pojam, je li Mediteran puka inspiracija ili pak oznaka kakve pripadnosti?

– To je izraz koji sam osmislio još na prethodnom albumu, »Ghost Light« iz 2022., ali tada nisam bio siguran što točno za mene znači niti što s njime napraviti. Zato se pojavio tek usputno, u jednom stihu jedne pjesme.

Nakon izlaska tog albuma dugo mi se vrtio po glavi i na kraju sam popustio – odlučio sam da se naš sljedeći album mora tako zvati i da će upravo taj pojam postati tematsko središte cijelog izdanja.

Mediteran i ovaj naš prostor za mene su apsolutna inspiracija. Mislim da naša glazba nigdje drugdje ne bi zvučala ovako, a možda je ne bismo ni pisali na ovaj način.

Zato je taj pojam, a time i cijeli album, neka vrsta ode, ali i tužaljke ovom prostoru koji mi smatramo najljepšim komadićem svemira. Iz istog razloga odabrana je i tema naslovnice.

Iako sama ilustracija ima elemente fantastike i djeluje gotovo sanjivo, ona zapravo prikazuje otočić San Marino u Novom Vinodolskom. Taj otočić, ali i sam Novi, mi znače toliko puno da nije ni postojala mogućnost da se na naslovnici nađe nešto drugo.

Mislim da su i to mjesto i sama naslovnica savršeni vizualni pandan glazbi ovog albuma. Za naslovnicu je zaslužan Andrej Bartulović (Allthinghsrotten) koji svakom svojom naslovnicom uspije dočarati našu glazbu na način koji bismo mi teško i opisali.

Nastup u belgijskom dvorcu

Što publika može očekivati u pogledu zvuka, a kakvim se reakcijama nadate?

– Oni koji su već slušali Old Night, znaju što mogu očekivati od nas, pa tako i na ovom albumu. Sama tema i koncept oko kojeg je nastao odveli su nas u smjeru koji dosad možda nismo toliko istraživali pa će se na albumu naći i zborska pjevanja, pa čak i dionice koje imaju prizvuk klapskog pjevanja – naravno, sve unutar žanra koji mi sviramo.

Za sve koji nas dosad nisu poslušali, a možda hoće nakon ovog intervjua, našu glazbu bih opisao kao epski doom metal, a onima koji nisu upoznati s tim žanrovima, rekao bih da zvuči kao nešto između Black Sabbatha i Pink Floyda.

Ako je suditi po reakcijama i recenzijama koje smo dosad dobili, ljudi su jako dobro prihvatili smjer u kojem je ovaj materijal otišao. Također, imali smo jako pozitivne reakcije na prva dva singla koja smo objavili.

Ovo je vaše prvo izdanje za Meuse Music Records iz Belgije. Što vam ta suradnja donosi, osim vidljivosti?

– Strani diskografi za nas nisu novost, jer kao i prethodna izdanja, tako će i ovaj album imati svojeg inozemnog izdavača. Za Meuse Music odlučili smo se iz nekoliko razloga. Prvi i najvažniji je taj što se osobno poznajemo.

Vlasnici Meusea prate naš rad od samog početka i istinski su fanovi naše glazbe, a nakon svih ovih godina mogu reći i pravi prijatelji. Upravo su nas oni pozvali na naš prvi nastup u Belgiji, a i novi album će na njihov poziv imati promociju u nevjerojatnom prostoru srednjovjekovnog dvorca u Anthisnesu u veljači 2026.

Osim toga, Meuse Music ima vrlo velik web-shop i jaku online prisutnost, što je također bio važan faktor pri donošenju odluke da potpišemo ugovor s njima.