Ministar graditeljstva i državne imovine Branko Bačić priznao je jučer praktički da zgrada Vjesnika, koja je izgorjela u požaru, u tehničkom smislu nije imala adekvatnu protupožarnu zaštitu, kao što stručnjaci iz vatrogastva i tvrde. Imala je osiguranje od požara i imala je intenciju većinskog vlasnika, a to je država, da se zgrada obnovi i stavi u neku novu modernu funkciju, ali adekvatnu zaštitu nije imala. Imala je upravitelja zgrade koji je imao svoje obaveze i ovlasti, ali kretanje požara koji se selio s vrha zgrade na dno pa natrag, dokazalo je da sektorske, to jest katne zaštite nije bilo. Isti ministar u svojoj je izjavi bio vrlo suzdržan oko procjene o tome da je požar možda podmetnut – nije otklonio ni tu mogućnost, mada doduše nije ni procjenjivao kome bi to bilo u interesu. Država je, naime, vlasnik oko dvije trećine kompleksa bivšeg Vjesnika, a negdje jednu trećinu drže razne privatne tvrtke, neke povezane s nekadašnjima pionirima privatizacije, a neke s veteranima te iste privatizacije. Odmah se pojavila sumnja da je netko imao interes »potpaliti« Vjesnik, a pogotovo ako se zna da je izgorio i arhiv Porezne uprave. »Svi slučajevi koji su bili smješteni u taj arhiv, bili su zaključeni slučajevi«, tvrdi Bačić. Ali tko bi ga znao – možda i nisu baš svi.

Pritom, ministar Bačić ima »uvjetovani refleks« kao čovjek koji (dosta uspješno, mora se reći) vodi proces obnove od potresa, ovo je njemu možda stota zgrada čiju obnovu najavljuje. Zato je bez puno sentimenta kazao kako je država spremna otkupiti sve vlasništvo kompleksa Vjesnik i odmah, kako kaže, obnoviti zgradu i dati joj novu funkciju, naravno ako se s tim i ostali vlasnici slože. Oni će dobiti i odštetu od osiguranja protiv požara koje je očito postojalo, a i vjerojatno pozamašni iznos od države ako odluče prodati svoje vlasništvo državi. Pritom je država itekako zainteresirana obnoviti zgradu.

Ministar Bačić kao ministar obnove, koji serijski obnavlja zgrade javne namjene u Zagrebu, samo će u svoj rokovnik upisati još jednu novu zgradu – stari Vjesnik, i to će se u najkraćem roku riješiti. Barem je takav dojam sada.

No, za sve one koji su u Vjesnikovoj zgradi nekada radili, a to su mahom bili novinari prve klase iz stare garde koji su pisali za stari Start, pa Danas i cijeli niz nevjerojatno dobrih izdanja iz 80-ih godina i za mnoge od nas bili »prozor u svijet« u tada još strogo kontroliranim drugim medijima, to nije samo podatak u nečijem rokovniku. Mnogim ponajboljim novinarima u Hrvatskoj, od kojih su neki kasnije radili ili još rade u našem listu, zgrada Vjesnika bila je drugi dom. Ona je simbol starog printanog novinarstva, jer ondje se i štampao cijeli niz izdanja, i požarom u toj zgradi na neki način je simbolično umrlo i neko staro, davnašnje novinarstvo. Ono koje je počivalo na karticama i karticama napisanoga teksta, ono novinarstvo koje je imalo publiku koja ima vremena i strpljenja čitati te silne kartice teksta, ono novinarstvo koje je danas rijetkost i njeguje se još malo gdje. U tom smislu, mnogi su od nas u Hrvatskoj bili nevjerojatno tužni kad su vidjeli plamen u Vjesniku, jer to je požar koji je spalio i tu staru, izblijedjelu sliku starog dobrog novinarstva. I našu iluziju o njemu.

No, čak i kad neki simbolički elementi odumru, kao što je ovo zdanje u Zagrebu, novinarstvo uvijek ostaje živo, a to novinarstvo uvijek ima legitimno pravo postavljati pitanja. Pa i pitanje o tome tko je odgovoran da se ovo s Vjesnikom uopće moglo dogoditi. Možda bivša vlast Zorana Milanovića koja je, također bez ikakvog sentimenta, ukinula Vjesnik kao izdanje, nakon čega je to postala zgrada duhova? Ili možda ova vlast HDZ-a, koja je zgradu u svom vlasništvu tretirala kao nužno zlo, mada je riječ o nevjerojatno vrijednoj lokaciji i nevjerojatno vrijednoj zgradi visokoj 67 metara u samom centru grada? Te odgovore mora se nastaviti tražiti. Iako postoji jasna želja većinskog vlasnika, države, da se Vjesnik zadrži u državnom vlasništvu i pod hitno obnovi, detalji o tome kako je do požara došlo i tko je odgovoran ako nije bilo dovoljne tehničke zaštite, javnosti moraju biti poznati.