Svijet bi nakon COVID-a mogao biti suočen s novom pandemijom čiji uzročnik nije poznat. Takozvana »bolest X«, nepoznati patogen s potencijalom da izazove globalnu zarazu, mogao bi nastati mutacijom nekih već poznatih virusa ili posve novih, kažu stručnjaci. Hoće li se, i kada, takav patogen pojaviti, ne može se pouzdano reći, no u svijetu povećane mobilnosti i bliskog kontakta s životinjama šanse za takav scenarij rastu. O potencijalnoj novoj pandemiji razgovarali smo s prof. dr. Zlatkom Trobonjačom, virusnim imunologom s Medicinskog fakulteta u Rijeci, koji kaže da je predvidjeti novu pandemiju nemoguće, a optimističan je u pogledu odgovora čovječanstva na takvu ugrozu.

– Teško je reći koji virusi imaju najveći pandemijski potencijal. Povijest je pokazala da je virus gripe vjerojatno najopasniji, ocjenjuje prof. Trobonjača. Na svjetskoj razini trenutno se u najvećoj mjeri prati virus ptičje gripe H5N1, koji je u vrijeme kad je otkriven, 2003. godine u Aziji, imao smrtnost od 60 posto.

Praćenje H5N1

– Taj je virus napadao pretežno donje dijelove dišnog sustava, za razliku od drugih sojeva virusa koji nemaju tako veliku virulentnost. Oni obično napadaju gornje dijelove, nos, grlo, dušnik i eventualno bronhe, ali ne one sitne dišne puteve, kao što to može H5N1. Upravo zbog toga vodio je u razvoj intersticijske virusne pneumonije koja bi dovela do zatajenja disanja i do smrti u mnogih ljudi. Danas vidimo da on ima manji potencijal, da bi manje ljudi umiralo, ali je to i dalje visok postotak, navodi imunolog.

Početkom godine virus ptičje gripe proširio se farmama u SAD-u i zarazio 60-ak ljudi, sa stopom smrtnosti od 30 posto. Virus H5N1 prati se zbog svog velikog patogenog potencijala s jedne strane, i zbog mogućnosti mutacije koja bi mu omogućila širenje među sisavcima.

– Među pticama ovaj se virus prenosi vrlo lako. Ljudi su se dosad mogli zaraziti od ptica, ali čovjek ne bi virus prenio na drugog čovjeka. U slučaju da doživi neku mutaciju koja bi mu omogućila prijenos sa sisavca na sisavca, s čovjeka na čovjeka, on bi stekao golemi epidemijski potencijal. Opet je tu važno u kojoj mjeri bi se mogao prenijeti. COVID se prenosio strahovito brzo, novi sojevi imali su sve veći transmisijski potencijal i zato se taj virus proširio u tako velikoj mjeri. Kad bi virus ptičje gripe stekao pandemijski potencijal, pitanje je kolika bi mu prenosivost bila i u kojoj mjeri bi se mogao proširiti u ljudskoj populaciji. Zato se taj virus intenzivno prati, i zato ćete neprekidno imati objave da se taj virus pojavio na nekoj farmi, da su neke životinje uginule… Sjećam se jednog slučaja kad su neke foke u Kanadi uginule, vidjelo se da su zaražene tim virusom i mislilo se da se on počeo širiti unutar populacije foka. Znanstvenici su se preplašili da je došlo do mutacije virusa, ali pokazalo se da to nije bio slučaj i da su se one inficirale na neki drugi način, navodi Trobonjača.

Postoji, dakle, mogućnost da dođe do prijenosa ptičje gripe među ljudima, ali hoće li se dogoditi nitko ne zna, kao što se ne može predvidjeti ni što će uzrokovati neku buduću pandemiju.

– Postoje i druga iznenađenja, nikad ne znate. Kao student učio sam o koronavirusima kao blagim virusima koji uzrokuju obične sezonske prehlade, da bi se 2002./2003. pojavio SARS1 virus, i svi smo se svi pitali što je sad ovo, otkud koronavirus ima tako patogeni potencijal da počne napadati donje dijelove dišnog sustava, krvne žile, mnoge organe…, prisjeća se imunolog prvih naznaka pandemije COVID-a.

Virus se mutacijama može promijeniti u oblik opasan za ljude. Mogućnost da se to dogodi uvijek postoji, jer priroda je prepuna virusa, i to najviše među šišmišima koji su domaćini velikog broja vrlo različitih virusa koji mogu steći potencijal i u obliku zoonoze preseliti se na čovjeka i širiti se, objašnjava znanstvenik. Tome umnogome pogoduje i moderni način života.

– U širenju virusa imate tri važna faktora – množenje virusa u zaraženog čovjeka, transmisijske puteve ili mogućnost prijenosa i permisivnost drugih osoba na zarazu. To blokiramo cijepljenjem, transmisiju protuepidemijskim mjerama, a množenje virusa u već zaraženom čovjeku pokušavamo smanjiti protuvirusnim lijekovima. Svakako da putovanja, boravak ljudi u zatvorenim prostorima, druženja, pogoduju širenju virusa. Kad ispitujete zrak u avionu, danas nemate praktički ni jedan avionski let gdje se COVID virus ne može izolirati. Uvijek je u avionu netko tko ga ima, a ako imate prekooceanski let od osam sati, naravno da imate veliku mogućnost od zaraze, ilustrira.

Rast znanja

I prirodni ciklusi imaju svoju ulogu u periodičnoj pojavi pandemija, smatraju znanstvenici, no prof. Trobonjača tu je malo rezerviran.

– Virusi gripe najčešće nastaju u svinjama, i to u područjima svijeta gdje ljudi drže svinje i perad u istim dvorištima. To je mahom južna Kina, ili Meksiko. Svinja se zarazi istovremeno sa dva ista virusa, i dogodi se preraspodjela genoma: od dva virusa nastaje treći koji je kombinacija prethodna dva. Taj virus može biti potpuno drugačiji od svih virusa gripe koji su ikada postojali u nekoj populaciji ljudi. On se sa svinja preseli na perad, s peradi na ptice, raširi se među pticama i eventualno dođe do čovjeka. Ako ima velik epidemijski potencijal, može se proširiti u vidu pandemije jer dođe u populaciju gdje nitko nema nikakvu imunost. Tako je i COVID došao u potpuno »djevičansku« populaciju gdje nitko nije imao imunost, i zato je na početku imao takve posljedice, a danas više nema, jer smo stekli imunost, tumači Trobonjača.

– Ukupno znanje čovječanstva udvostručuje se na razini od tri do pet godina. To je strahovita dinamika, i normalno je da se ta znanja koriste u unapređenju različitih aspekata življenja, pa i zdravstva i cijepljenja. Tu je priča o COVID cjepivu bila izuzetno dvojbena, kod mnogih ljudi je predstavljala razlog za zabrinutost jer je to cjepivo navodno bilo napravljeno na brzinu. Međutim to nije istina. Bio sam u posjetu jednom institututu u Saarbrueckenu 2005., gdje se radilo sa lipidnim nanočesticama, pokušavali su tada proizvesti distribuciju inzulina kod dijabetičara. Tehnologija lipidnih nanočestica, koliko osobno znam, postojala je već 2005., a naravno da je do 2020. kad je cjepivo protiv COVID-a napravljeno, ta tehnologija unapređivana. Ona je jednostavno iskorištena da se uhvati glasnička RNA i da se ona primijeni u cjepivu, objašnjava prof. Trobonjača. Hoće li se ta tehnologija primijeniti i u slučaju nove pandemije, ovisi o virusu koji bi je izazvao.

– Vrlo su važna znanja i iskustva stečena u posljednjoj pandemiji da se vidi na koji način mobilizirati znanost i tehnologiju da se što prije proizvede cjepivo, da se ono što prije distribuira i što više ljudi zaštiti u što kraćem roku.To je ključ u cijeloj priči, ističe.

Bilo mu je impresivno na koji način je znanost reagirala na COVID pandemiju.

– To je bilo nevjerojatno. Države su investirale novac u pojedine kompanije da se što prije završe klinička ispitivanja i da se što prije dođe do cjepiva. Bio je ogroman interes država jer su ekonomije bile paralizirane, kao i cijelo društvo. Znanstvena je zajednica pokazala nevjerojatan kapacitet, vjerujem da bi kod pojave novog virusa znanost mogla u kombinaciji s odgovarajućim financiranjem pravilno reagirati i suzbiti takvu bolest, zaključuje Trobonjača.

Cjepivo štiti od teže bolesti

Najpoznatija je pandemija bila španjolska gripa od 1918. do 1920. koja je ubila između 50 i 100 milijuna ljudi i, kako kaže prof. Trobonjača, također je vjerojatno nastala u svinjama, iako se ne zna gdje. Zatim su bile ruska gripa, hongkonška gripa, pa 2009. svinjska gripa koja je nastala u Meksiku. I virus ptičje gripe H5N1, kaže imunolog, vjerojatno je nastao rekombinacijom među svinjama pa se proširio. Ove sezone u opticaju su nasljednik svinjske gripe, virus H1N1 i nasljednik hongkonške gripe H3N2, protiv kojih imamo određenu imunost, ali se ipak nije naodmet cijepiti. Na sjevernoj polutci cjepivo se radi na temelju oblika virusa koji u tom trenutku postoji na južnoj polutci jer se predmnijeva da će se ti virusi u zimu pojaviti na sjevernoj. Ali ti se virusi manjim antigenskim mutacijama mijenjaju, i teško je znati u kojoj mjeri ćete pogoditi cjepivo, navodi imunolog. Neki put pogodi se i do 70 posto, a neki put tek pet posto.

– U prosjeku, pogodak cjepiva se u zadnjih 20 ili 30 godina kretao od 40 do 50 posto. To znači da imate dvostruko manju šansu da dobijete gripu nego ako se ne cijepite. Ove godine H3N2 dosta se promijenio u odnosu na lipanj, pa je pogodak cjepiva relativno mali. To znači da protutijela koja stvorite cijepljenjem nećete moći u potpunosti suočiti s tim virusom jer se on donekle promijenio, ali dio protutijela koja se stvorili ipak će se vezati na taj virus i štitit će vas ne možda od infekcije, ali će štititi od teže bolesti, objašnjava. Ali ipak poziva na cijepljenje, jer »nije bitno samo hoćete li oboljeti, nego i kakvu ćete bolest preboljeti. Hoćete li dan ili dva ležati pod temperaturom, ili će to trajati 15 dana, a onda ćete kašljati još 15 dana«.