Veterani 71. bojne Vojne policije Rijeka obilježili su 34. godišnjicu svog osnutka.

Prigodom odavanja počasti poginulim i umrlim pripadnicima jedne od najznačajnijih postrojbi koju su dominantno sačinjavali Riječani, pri čemu mislimo na stanovnike nekadašnje Općine Rijeka koja je objedinjavala i današnje jedinice lokalne samouprave iz “riječkog prstena”, na Drenovi su im se pridružili gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić te dožupan PGŽ Robert Matić.

Drugi dio, druženje veterana i gostiju održano je u prostorijama njihovih prijatelja, branitelja iz UHBDR Kastav.

Iako značajna i jako brojna, veteranska udruga riječke vojne policije nema svoj dom što još jednom ukazuje na potrebu izgradnje ili uređenja nekog postojećeg prostora u Dom riječkih branitelja iz domovinskog rata.

Svečanost je obilježila i činjenica da je to prva obljetnica organizirana od strane novog vodstva veteranske udruge koju sad čine predsjednik Nenad Dmejhal, dopredsjednik Vicenc Franković, tajnica Ljilja Bijelonjić-Kovačević te članovi Predraga Nimčević i Franjo Frković.

– Kroz postrojbu je prošlo čak 1300 branitelja, a naš rad tih ratnih godina imao je dvije jako značajne zadaće.

Prve su bile one borbenog, ratnog karaktera gdje smo djelovali na čitavom području Hrvatske.

Ona druga se odnosila na očuvanje reda u Rijeci i njezinom širem području. Morate znati da je Rijeka dala na tisuće i tisuće branitelja te da su oni u vrijeme odmora u svojim domovima bili pod našom ingerencijom.

S ponosom danas ističemo kako smo obje zadaće ispunili na maksimalno profesionalan i požrtvovan način, da smo bili u prvim redovima na iznimno teškim ratnim područjima, kao i to da smo na našem mirnodopskom području očuvali savršeni red i mir, istaknuo nam je Dmejhal.

Današnji veteranski rad u najvećoj je mjeri usmjeren na brigu o socijalno-ekonomskom statusu njihovih članova kao i na humanitarni rad.

– Rat ostavlja posljedice.

Prije svega zdravstvene što na žalost prečesto viđamo na najokrutniji način: kratkoćom života ljudi koji su prošli pakao rata. S druge strane, ponekad je i nama šokantno spoznati u kako teškim ekonomskim uvjetima živi nemali broj hrabrih ljudi koji su prošli kroz našu postrojbu.

Prva briga nas, novog vodstva udruge su upravo oni, ljudi kojima treba naša pomoć kako bi mogli dostojanstveno živjeti, poručio nam je Franković.

Ono što je lijepo, ono što im je također na ponos – iako su po pitanju institucionalne financijske pomoći podcijenjeni i zakinuti – radost zajedništva nitko im ne može oduzeti.

Pa su se tako, kao i uvijek, sami pobrinuli da druženje prođe u obilju, uz gastronomske specijalitete koje su pojedine članice i članovi sami pripremali.