Zgrada Vjesnika uništena u požaru / Renato Ivanuš, Branko Podgornik / Foto Novi list, Pixsell
Požar u Vjesnikovom neboderu posebno je teško pao novinarima i urednicima koji su desetljećima radili u njemu
povezane vijesti
Požar koji je jučer dokrajčio Vjesnikov neboder očekivano je teško pao brojnim novinarima koji su veliki dio svog profesionalnog vijeka proveli u njemu.
– Otišao sam pogledati Vjesnikov neboder.
Stigao sam oko podneva, brojni vatrogasci već su se odmarali nakon teške intervencije, a policija je radoznalcima poput mene ograničavala pristup zgradi.
Nisam izdržao i morao sam vidjeti što je ostalo od nekadašnjeg ponosnog simbola hrvatskog pisanog novinarstva i simbola grada Zagreba.
Ostao je tek zastrašujući crni čelični kostur iz kojega se još dimilo. Prizor prepun simbolike za mene koji sam na toj lokaciji proveo petnaestak godina u redakcijama Večernjeg lista i Vjesnika.
Naravno da sam se zapitao je li ovo još jedan zloguki znak o kraju našeg pisanog novinarstva. Uvjeren sam da nije i da će pravo, pošteno i vjerodostojno novinarstvo na kraju pobijediti.
Kao i Vjesnikov neboder koji će zauvijek ostati simbol hrvatskih novinara i novinarstva, rekao je Renato Ivanuš, član Uprave Novog lista i nekadašnji urednik i novinar Večernjeg lista i Vjesnika.
Simbol novinarstva
Nekadašnji novinar Vjesnika, a kasnije dugogodišnji član redakcije našeg lista Branko Podgornik također je pogođen onim što se dogodilo.
– Vidio sam baš malo prije na snimci da je gorio i šesti kat, da su gorjeli i oni prozori kroz koje sam gledao dok sam sjedio za svojim stolom na Savsku cestu.
U Vjesnik sam došao 1984. godine. To su bili moji početnički dani u novinarstvu. Puno sam učio i naučio u to vrijeme. Za to me vežu jako lijepe uspomene.
Bilo nas je jako puno mladih novinara, to je bila gradska rubrika. Jako mi je sada žao što je to izgorjelo. Tu su na neki način i uspomene.
Kada sam čuo vijest da neboder gori, prvo što sam pomislio bilo je da je to na neki simboličan način i završetak novinarstva kakvog smo znali kada je tako završila jedna institucija koja je desetljećima bila njegov simbol.
Bio je to jedan neboder u kojem su bile skupljene sve redakcije; Večernji list, Vjesnik, Sportske novosti, različita tjedna izdanja. Sve je to bilo u tom neboderu.
Ta Vjesnikova kuća tada je imala 5.000 zaposlenih kada sam ja došao u nju. Naravno, zajedno sa štamparijom i ostalim dijelovima.
A sada je sve to na neki simboličan način propalo i završilo svoju sudbinu.
To se događalo polako zadnjih 20 skoro i 30 godina, a sada nakon ovog požara to je i definitivno. Vjesnik je bio na petom, šestom i sedmom katu. Večernjak je bio ispod toga.
Dijelovi tih redakcija preselili su 1989. u omanju zgradu u produžetku Vjesnikovog nebodera gdje je 1987. bio press centar zagrebačke Univerzijade, rekao je Podgornik.
