RIJEKA – Predstavom »Četiri čudesne nezgode« u izvedbi Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku zatvorena je 30. jubilarna Revija lutkarskih kazališta u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Rijeka.

Proglašene su i najbolje predstave po ocjeni publike.

S obzirom na to da je publika u terminima za građanstvo ocjenjivala predstave ocjenama od 1 do 5, prosječna ocjena publike na svim predstavama je 4,68.

Dakle, cjelokupan program Revije ocijenjen je peticom.

Najbolje je ocijenjena predstava domaćina riječkog GKL-a »Slatke riječi« ocjenom 4,92.

Odmah uz bok njima stoji Teatar Poco Loco i predstava »Ovo sam ja« s ocjenom 4,89, dok je na trećem mjestu Gradsko kazalište lutaka Split i predstava »Reci AAA… Mali lav i veliki strah« s ocjenom 4,87.

Iz predstave »Ovo sam ja« / Foto Nina Đurđević

S obzirom da se GKL Rijeka kao domaćin izuzeo iz nagrađivanja na domaćem terenu, nagrada publike Domino prepuštena je najbolje ocijenjenim gostima Revije, a to je Teatar Poco Loco iz Zagreba s predstavom »Ovo sam ja«.

Bogat program

Tijekom proteklih dana programi Revije održavali su se na više lokacija – u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka, HKD-u na Sušaku i u Dvorani kulture Joga u svakodnevnom životu izvedene su 32 predstave koje je pogledalo gotovo 3.700 gledatelja.

Na Reviji je sudjelovalo 14 kazališta iz Hrvatske, Slovenije, Francuske, Slovačke, Njemačke, Srbije i SAD-a, dok su festival uz riječku publiku pratili i gosti i uzvanici, kazališni producenti i selektori iz Italije, Bugarske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije te predstavnici svjetske lutkarske organizacije UNIMA uključujući i generalnog tajnika UNIMA International, Fabrizija Montecchija.

Kao pretprogram postavljena je u Muzeju grada Rijeke izložba Luči Vidanović »Lutke iz ruku koje teku«, a uz nju kao popratni program bila je postavljena i izložba »Revija kroz plakate« u atriju HKD-a, promocija dviju stručnih knjiga o Reviji i lutkarstvu Maje Verdonik i Igora Tretinjaka održana je u Gradskoj knjižnici Rijeka, odvijala se i lutkarska radionica, a prolaznici su mogli uživati u lutkarskim prizorima u izlozima trgovina na Korzu.

Glavni kazališni program bio je podijeljen u dva bloka, za najmlađe te za starije – školarce, mlade i odrasle.

Zadarski »Misto di raste lavandulilili« / Foto KLZ

Magični lavandulilili

Između ostalih, na ovogodišnjoj Reviji lutkarskih kazališta pogledali smo i hvaljenu predstavu »Misto di raste lavandulilili« Kazališta lutaka Zadar, u režiji Vanje Jovanovića i dramatizaciji Patrika Gregureca.

U ovoj igrano-lutkarskoj predstavi, u kojoj izvođači animiraju lutke i predmete, glume, pjevaju i sviraju, kreiran je začudni svijet nekog otoka do kojega putnike dovozi brod naziva »Bodulinija«.

Upravo na njemu naći će se djevojčica Đulija koja živi na kopnu, u gradu, kako bi na otoku posjetila prijatelja Vlahu.

Predstava tako, između ostalog, problematizira temu odnosa grada i otoka/sela, otvarajući i pitanje iseljavanja, napuštanja i polaganog izumiranja otočnih mjesta u kojima ni o maslinama više nema tko brinuti.

No u ovoj toploj i emotivnoj kazališnoj priči, snažno obilježenoj mediteranizmom i inzularnošću, na otoku raste jedna posebna vrsta lavande – magični lavandulilili, a događaju se i druge neobične i nadrealne stvari – kokoši lete, dok more i nebo mogu zamijeniti mjesta.

Ništa manje neobični su stanovnici otoka, koji komuniciraju svojim dijalektom, izmišljenim jezikom u kojoj svaka riječ završava sa sufiksom -ilili. Đuliji, koja govori gradskim jezikom, često nije jednostavno razumjeti otočane.

Kreator vizualnog identiteta predstave Mario Tomašević stvorio je začudnu otočnu sredinu, naznačivši je stijenom sa svjetionikom, mjestom gdje raste čarobna lavanda, primorskom kućicom i dvorištem na crvenkastoj škrtoj zemlji, mjestom na morskoj pučini na kojoj ribari Vlahin otac.

Životinjski stanovnici otoka su kokoši koje imaju svoja imena i vrlo lako mogu završiti u juhi, pijetao Mario Tomašević i galeb Anđelo. Predstavu izvodi razigrana, svestrana glumačka ekipa – dječaka Vlahu utjelovio je Lino Brozić, djevojčicu Đuliju igra Ana Cmrečnjak, upečatljivu majku Irena Bausović Tomljanović, a pomalo melankoličnog oca Juraj Aras.

Igra svjetla i sjene

Na Reviji je prikazana i predstava »Tvorci sjena« berlinskog Kolektiva Tangram, koja se na suvremeni izvedbeni način temelji na kazalištu sjena.

Ova neverbalna predstava, namijenjena uzrastu 4+, traje svega 35 minuta, ali je prepuna različitih poigravanja svjetlom i sjenom.

Autorice koncepta i izvođačice Sarah Chaudon te Clara Palau i Herrero scenografski su naznačile prostor stolićem sa stolnom lampom na kojemu su čajnik i šalice za čaj, a u pozadini su tri bijela paravana na kojima izvode svoju žačudnu igru svjetla i sjene.

U kutu pozornice je i mali klavir koji u predstavi, koju prati glazba poput dječjih uspavanki (glazba Sarah Chaudon), ima posebnu ulogu. Izvođačice animiraju šalice, figuricu i druge predmete, a i svojim tijelima stvaraju duhovitu igru na koju reagiraju i posve mali gledatelji. Koncept, dramaturgiju i tehnologiju potpisao je Tobias Tönjes.

Ova predstava u koprodukciji s Lutkarskim kazalištem Osnabrück sudjeluje na mnogim svjetskim festivalima, a ovo je bila jedinstvena prilika za pogledati je u Hrvatskoj.