Jučer je pred spomenikom kipa Anđela, koji je posvećen žrtvama Prvog svjetskog rata, održano obilježavanje 107 godina od kraja tog tragičnog perioda europske i svjetske povijesti, kada je 11. studenoga 1918. godine u 11 sati u francuskom Compiègneu potpisano primirje. Tim povodom Udruga antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka kao organizator događaja, načelnik Općine Punat Daniel Strčić i pridruženi građani položili su vijence, zapalili svijeće i održali minutu šutnje ispred Anđela za sve stradale u tom sukobu.

– Bio je to jedan jako surov rat, prije svega rovovski, još uvijek su bile korištene i bajunete za borbe prsa o prsa, jako puno mrtvih, ali i onih koji su se vratili doma s teškim ozljedama, ili bolestima poput tuberkuloze koje su i nakon završetka rata još odnosile živote – počeo je predsjednik UABA-e otoka Krka Darko Fanuko.

Na svim bojištima

Kip Anđela jedini je javni otočni spomenik posvećen isključivo žrtvama Prvoga svjetskog rata, a izradili su ga puntarski iseljenici u Ameriku i poslali ovdje da se postavi kao sjećanje na njihove sumještane stradale u tom sukobu. Žitelji otoka Krka su kao vojnici sudjelovali na svim bojištima na kojima je bila angažirana vojska Dvojne Monarhije: balkanskom, istočnom, sočanskom i tirolskom, a nalazili su se i na brodovima austrougarske riječne i pomorske Ratne mornarice.

Premda točni podaci o Krčanima kao vojnim žrtvama rata vjerojatno nikada neće biti utvrđeni, dosadašnja istraživanja govore da ih je u ratnom periodu poginulo i umrlo između 250 i 270, ranjenih je bilo između 300 i 350, dok je zarobljenih i nestalih bilo između 150 i 200. Uzimajući u obzir da je mobilizacija do kraja rata zahvatila do 1.500 krčkih muškaraca, proizlazi da je gotovo svaki drugi unovačeni Krčanin bio ratni stradalnik.

Poražena strana

– Ovo je osma godina da na ovome mjestu obilježavamo ovaj događaj i drago mi je da je okupljenih sve više. Mi smo nažalost jedna od rijetkih država u EU-u koji institucionalno na bilo koji način ne obilježava Prvi svjetski rat pa tako ni ovaj datum. U našoj povijesti ovo je na neki način prešućeni rat jer smo se našli na poraženoj strani, dakle kao krivoj. Kako za stanovnike otoka Krka, tako i za sve stanovnike tadašnje Hrvatske, Austro-Ugarska Monarhija je bila njihova država. Život se svima naglo promijenio, ribari, ratari, stočari odjednom su unovačeni i poslani na bojišta za koja nisu niti znali da postoje pa čak niti zašto se bore jer nisu bili informirani, vijesti tada nisu bile toliko dostupne, a pogotovo izvan Hrvatske i Monarhije. Već u prvoj godini rata na Krk su se počeli vraćati prvi ranjenici, koji su uz to nerijetko donosili i opasne zarazne bolesti poput kolere, tifusa i tuberkuloze i indirektno širili žrtve i među civilima otoka Krka. Kako je rat odmicao, a Monarhiji nestajalo vojnika, počeli su se novačiti sve mlađi muškarci – zaključio je profesor Tvrtko Božić, uvaženi stručnjak za Prvi svjetski rat, autor nekoliko publikacija o toj temi.