Svoju istinsku ljubav prema putovanjima istarski PR-ovac Luka Škabić pretvorio je u veliko životno iskustvo. Na izboru za Miss i Mistera turizma Hrvatske 2023. godine osvojio je titulu drugog pratitelja i donio priznanje rodnoj Istri. Danas radi u Arheološkom muzeju Istre, gdje je zadužen za vođenje protokola i odnosa s javnošću.

– U svom poslu spajam umjetničke talente i ljubav prema kulturi, pa za sebe volim reći da sam umjetnik, naglašava Luka Škabić.

Dodaje kako njegova ljubav prema putovanjima potječe još iz ranog djetinjstva.

– Još kao mali, uvijek smo vukli kofere, s roditeljima obilazili hotele i nova mjesta. Ipak, najveći utjecaj na mene imala je emisija »Idemo na put s Goranom Milićem«. Naš poznati novinar obišao je cijeli svijet i upravo je on u meni probudio želju za istraživanjem, kaže Škabić.

JEDAN MANGO DNEVNO

Priznaje kako na putovanjima nikada nije sam.

– Najčešće me prati moj uzak krug dragih prijatelja. Bez njih se sigurno ne bih odvažio na neka putovanja, a tako je bilo i s Afrikom – oba puta. Njihova podrška i društvo bili su presudni, objašnjava.

Na ideju za odlazak u Keniju došli su sasvim spontano.

– Jednom prilikom razgovarao sam s prijateljima, s kojima sam ranije bio u Maroku, koliko bi bilo divno ponovno otići u Afriku. U toj nekoj žurbi odabira destinacije, izbor je pao na Keniju. U početku nisam znao u što se upuštam. Govorili su mi doma kako su tamo i dalje prisutne epidemije poput malarije, pa sam se dobro raspitivao na stranicama ministarstva i epidemioloških službi. Saznao sam da za odlazak u Keniju nisu potrebna dodatna cijepljenja, pa smo od kraja veljače do početka ožujka krenuli na put, prisjeća se Škabić.

U Keniji nije birao samo uobičajene turističke rute, nego i one koje zahtijevaju više hrabrosti.

– Obišao sam slam Kimbere, siromašni dio Nairobija koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Djeca ondje nemaju gotovo ništa. Nerijetko se moraju zadovoljiti jednim jedinim mangom dnevno. Uvjeti u kojima se školuju daleko su od prihvatljivih – njihove učionice nalikuju šupama s postavljenim daskama. Ipak, ta djeca uvijek goste dočekuju s osmijehom. Tu sam prvi put shvatio koliko je važno biti bolji čovjek i cijeniti ono što imamo, ističe on.

REZERVATI VELIČINE ISTRE

Osim siromaštva, posebno ga je iznenadio kontrast s europskim navikama.

– Dok mi inzistiramo na održivom odlaganju otpada i razvijamo ekološke sustave, ondje se otpad gomila i svakodnevno ugrožava zdravlje ljudi. Taj posjet slamovima bio je zapravo slučajnost – centar za žirafe toga je dana bio zatvoren, pa smo odlučili obići udrugu koja se bori za ženska i dječja prava. Tamo smo pronašli prekrasan ručno rađeni nakit i zahvalno dali svoj mali doprinos donacijom, govori Škabić.

Drugi veliki dio putovanja bio je safari.

– Obišli smo šest rezervata i uživo vidjeli lavove, zebre, slonove, geparde i leoparde. Posebno me impresionirala njihova veličina. Ti se rezervati prostiru na površini gotovo cijelog istarskog poluotoka! Tamošnji vodiči putem radio – veze međusobno komuniciraju i javljaju jedni drugima gdje se nalaze životinje, kako bi svi posjetitelji doživjeli što više raznolikih prizora. To je za mene bilo nevjerojatno iskustvo, prepričava.

Naravno, safari ne ide bez ranih buđenja i lokalne hrane.

– Dizali smo se već u četiri ujutro kako bismo na vrijeme krenuli džipovima u potragu za životinjama. Najviše nam se svidjela njihova pečena piletina – masna i brzo pripremljena. Oni jedu i puno žitarica, posebno ječma, ali ono što njihovu kuhinju čini posebnom su egzotični dodaci poput avokada i kokosa. Klima je bila ugodna – vruće, ali bez vlage. Zbog jakih sunčevih zraka morali smo koristiti kreme za zaštitu, jer čak i domaće stanovništvo često zadobije opekline. Večeri su bile puno svježije, pa je bilo dovoljno prekriti se običnim lancunom i spavati bez klime, priča Škabić.

ZABRANJENO PUŠENJE

Unatoč ljepoti, putovanje nije prošlo bez briga.

– Najviše sam strahovao od komaraca. Bez obzira na to jesmo li bili u gradu ili u ruralnim predjelima, stalno smo se mazali i postavljali mrežasti šator protiv komaraca. Priče o malariji koje sam čuo doma ostavile su traga. Kako je putovanje teklo, tako je strah nestajao, priznaje.

Kao profesionalac, volio je biti spreman na sve situacije.

– Radi svojeg posla važno mi je proučiti protokole, pa sam to učinio i ovaj put. Pripremio sam čak i kutiju prve pomoći. Ipak, neugodne situacije nisu izostale. U Nairobiju je jedna od suputnica zapalila cigaretu, što je odmah primijetio komunalni redar. Morala je platiti kaznu, iako se pokušala izvući suzama i objašnjenjem da nema novca, premda se po odjeći vidjelo da si to može priuštiti. Još jedan šokantan trenutak dogodio se u muslimanskom dijelu grada, gdje su oskudno odjevene suputnice privukle ogromnu pozornost lokalaca, kaže Škabić, koji se prisjetio i ranijih putovanja.

Foto L. ŠKABIĆ

– I ranije smo nailazili na slične okolnosti. Primjerice, u našem Amfiteatru nešto takvo vjerojatno ne bi izazvalo nikakvu posebnu reakciju, dok se drugdje kulturna baština doživljava znatno strože. Tako smo u Grčkoj spontano zaplesali sirtaki usred Akropole, što se ondje smatra vrijeđanjem spomenika kulture. Redari su odmah burno reagirali, a meni je taj trenutak ostao urezan u sjećanje i danas ga čuvam u fotografijama na mobitelu, priča kroz smijeh.

Posebno iskustvo bio je posjet plemenu Masai.

– Dočekali su nas u polukrugu, predstavnik poglavice nas je pozdravio, a potom je uslijedio njihov tradicionalni ples. Pridružio sam im se i pokušao izvesti njihovo poznati skok, ali to je izgledalo poprilično smiješno. Pokazali su nam kako pale vatru na tradicionalan način, objasnili običaje – primjerice, da dječak postaje muškarac tek kada ulovi lava – i otkrili kako i dalje piju životinjsku krv. Noć provedena u njihovim kućicama bila je posebno uzbudljiva. Cijelu noć čuli su se koraci i glasanje divljih životinja, a ujutro nam je čuvar rekao da je pokraj sela prošao čopor hijena, prisjeća se Škabić.

ŽIVOTNE PRIČE

Niti boravak u vili na Diani Beachu nije prošao bez dojmljivih susreta.

– Tamo smo imali svoje kućne pomoćnice, kuhara i zaštitara. Iza tih ljudi stoje nevjerojatne priče. Mladić Ali radio je šest dana u tjednu po devet sati na bazenu i istovremeno učio strane jezike, kako bi upisao fakultet medicine ili informatike. Sve je to činio jer sam mora platiti svoje obrazovanje. Kućna pomoćnica, pak, radila je od jutra do mraka samo kako bi mogla školovati i prehraniti svoju kćer, otkriva Škabić.

Kada se osvrne na cijelo iskustvo, zaključuje da su mu najviše ostali u sjećanju ljudi.

– Iz Kenije nosim brojne uspomene i dojmove. Posebno sam se zbližio s lokalcima i njihovim životnim pričama. Za razliku od Grčke, gdje sam bio više avanturistički nastrojen i donio mnoga nova poznanstva, u Keniji je naglasak bio na osobnijem i dubljem odnosu s ljudima, ističe Škabić.

Na kraju dodaje kako mu je Afrika ostala u srcu.

– Keniju bih volio ponovo posjetiti. Tijekom jednog posjeta safariju snimili smo fotografiju točno nasuprot Kilimandžara, veličanstvenog simbola Tanzanije. Tko zna, možda je upravo ta slika bila znak da će moje iduće putovanje biti u Tanzaniju, zaključuje Luka Škabić.