OPATIJA – Sada sam zbilja odlučila i neću povući odluku – došlo je vrijeme za odlazak u mirovinu. Ostajem još dovršiti započete poslove i biti na usluzi zainteresiranim klijentima do zadnjeg dana 2025. godine, a zatim počinjem novo životno poglavlje.

Volim svoj posao i bilo mi je lijepo raditi svih ovih godina, ali osjećam da je vrijeme da se povučem i zatvorim priču o aktivnom bavljenju urarstvom koje je duže od pola stoljeća. Bolje je da otiđem sada, nego kada mi se ruke počnu tresti, što bi za ovaj posao bilo jako loše, ispričala je Marija Štimec, poznata opatijska »majstorica od ur«, urarka na odlasku.

Uz njezin će se odlazak u mirovinu u dobra spominjanja preseliti i Urarstvo Štimec, obiteljska radnja puna prekrasnih satova koji čekaju nove vlasnike i onih koje treba popraviti i vratiti u dobre ruke, smještena u opatijskom hotelu Bellevue na Slatini.

Traži se nasljednik

Od kada je najavila da »sitno broji« do odlaska u »mirnije vode«, što će zapravo značiti i odlazak zadnje prave, specijalizirane urarske radnje iz Opatije, njezin mobitel ne prestaje zvoniti, jer se baš svi koji su u nju i njezinu urarsku obitelj stekli povjerenje, žele na vrijeme zakazati popravak i na neki način – »zaustaviti vrijeme«…

Ili, pokušati zaustaviti vrlo popularnu urarku na odlasku iz grada kojemu nestanak starih zanata mijenja lice…

– Imam pune ruke posla jer mi u Opatiju dolaze i brojni klijenti iz Rijeke s kojima surađujem još iz nekih prošlih dana, kada sam držala urarsku radnju kod »Kraša«, na Korzu.

Moram reći da je jedno vrijeme postojala nada da će ovaj uhodani posao nakon mene nastaviti jedan zainteresirani mladi čovjek, ali je na kraju nažalost odustao.

Ako, međutim, postoji osoba koja bi voljela nastaviti urarski posao za kojim bez obzira na napredak u tehnologiji i pametne satove i dalje postoji značajan interes, bila bih voljna pokazati joj sve što je potrebno i uvesti je u tajne zanata.

Bilo bi odlično kada bi se takva osoba pojavila, za to još uvijek ima vremena, jer urarski posao u svakom slučaju ima budućnost i za urarom u Opatiji postoji potreba.

Kvalitetne i skupe satove ljudi popravljaju, a vole također i da se poprave stari satovi koji su im draga uspomena, poručila je gospođa Štimec između dvaju telefonskih poziva vjernih klijenata.

Strpljenje i ljubav

– Za ovaj lijepi posao treba imati puno strpljenja, mirne ruke i dobar vid. Treba imati dobru volju, kao i za mnoge druge stvari u životu. I sama sam se u ranoj mladosti počela baviti urarstvom, a svemu je kumovalo to što sam se udala za urara.

Rodom sam iz Dalmacije, a životni put me u početku odveo u Sloveniju, u Trbovlje, gdje smo godinama imali urarsku radnju i gdje sam najprije učila od supruga, te zatim i sama položila ispit i postala urarka.

Zajedno s naše dvoje djece smo se kasnije preselili na more koje mi je nedostajalo, otvorili radnju u Rijeci i u Kolavićima iznad Opatije kupili kuću.

Nešto kasnije me, osim u privatnom životu, i u poslovnom privukla Opatija u kojoj je Urarstvo Štimec prisutno zadnjih 16 godina, posvjedočila je s osmijehom na licu i malo nostalgije gospođa Štimec koja je osim poziva mogućem nasljedniku ili nasljednici, uputila i molbu svim klijentima koji su već ranije svoje satove ostavili na popravku, a potom na njih zaboravili, da ih preuzmu do kraja godine.

Urar je važan za sve bezvrijeme

Uz brojna priznanja, zahvalnice i nagrade, Marija Štimec na zidu svoje radnje u Opatiji ima i uokvirene pjesničke stihove čiji je autor turist Robert, a prevedeni su s njemačkog jezika.

Kako je naveo pjesnički raspoloženi turist kojega su oduševile i gospođa Marija i sama urarska radnja, »urar je važan za sve bezvrijeme«.

– Što ako odjednom satovi stanu, hoćemo li znati što se upravo dogodilo? Ljudi uvijek žele biti u toku, a ako nemamo vremena, onda nećemo pronaći put kući. Sve se događa u ovom užurbanom, turbulentnom svijetu, vrijeme određuje ritam i često se računa svaka sekunda. Marija zaslužuje veliki kompliment.

Ako uspije popraviti sat, onda smo opet na pravom putu što se tiče vremena, napisao je uz ostalo pjesnik Robert.