NOVI VINODOLSKI Na trećem koncertu 7. međunarodnog festivala klasične glazbe Novi Vinodolski koncertirao je trio Veljak te Slađana Čolović na lutnji. Riječki glazbenici – otac Valter Veljak (kontrabas) te violinistice Maja i Nataša Veljak – tijekom dva desetljeća umjetničkog djelovanja (2005. godine pridružuje im se i violončelist Vid te djeluju kao kvartet) ostvarili su brojne zapažene nastupe. Obiteljski sastav koji u pogledu rada i djelovanja podsjeća na davna vremena intimnog kućnog muziciranja, njeguje glazbu raznih stilskih epoha, koje po potrebi za ansambla priređuje Valter Veljak.

U punoj mjesnoj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova ansambl je priredio koncert s odabranim djelima baroknog komornog repertoara. Uvod u programski profiliranu glazbenu večer bio je Kanon u D-duru njemačkog skladatelja i orguljaša ranog baroka Johanna Pachelbela (1653-1706), izvorno pisano za tri violine i basso continuo. Trio Veljak te Slađana Čolović, koja u ansamblu djeluje četiri godine, svirali su fino razrađenih osjetljivih dionica, ostvarivši kompaktnu glazbenu cjelinu. Iz bogatog opusa Arcangela Corellija (1653-1713), talijanskog skladatelja i violinista, u nastavku smo čuli njegovu četverostavačnu Sonatu za violinu i gitaru u e-molu u harmonizaciji Erwina Schallera, a osobito valja istaknuti muzikalnu kreaciju prve violinistice ansambla, Maje Veljak. Do kraja koncertne večeri ostajemo u talijanskom baroku – u nastavku je izvedena Trio sonata Giuseppea Tartinija.

U skladu s onodobnim kulturnim zahtjevima, talijanski barokni majstor Antonio Vivaldi (1675-1741) imao je zadatak (poput Bacha u Leipzigu i Händela u Londonu) napisati oratorij ili koncert za svaku imalo veću svečanost u Veneciji, gdje je gotovo 40 godina živio i radio na Konzervatoriju Pieta. Nastao je tako veliki broj djela, od kojih su neka izvedena i na ovoj koncertnoj večeri. U Sonati za kontrabas i sastav solističku dionicu u velikom je stilu tumačio posebno motivirani Valter Veljak.

»La Folia« popularna je i jedna od najobrađivanijih glazbenih tema uopće, a Vivaldi ju je obradio za komorni sastav. Riječki su je glazbenici svirali s umjetničkim glazbenim nervom, lijepo oblikovanim lukovima te su pružili visoke standarde komornog muziciranja. U originalnoj Vivaldijevoj partituri Koncerta za lutnju, dvije violine i basso continuo solistica Slađana Čolović, inače rođena Novljanka, potvrdila je kroz tri tempom i karakterom kontrastna stavka, tehničku bravuroznost, proživljenost i rafiniranost u izrazu, a njeno je muziciranje bilo nagrađeno posebnim pljeskom.

Na kraju odsviran je drugi koncert iz ciklusa »Četiri godišnja doba« – »Ljeto« – što je izazvalo buru oduševljenja razdragane publike koja je izmamila i »bis« – čuveni brzi stavak Badinerie iz Bachove Suite br. 2.