U sve većem broju dobrih instrumentalnih albuma domaće rock scene zapaženo mjesto zauzima i »Telekomander«, novi, drugi studijski album zagrebačkog instrumentalnog benda Elephant Hump.

Danas bend čini postava: Dražen Gašparac na gitari, Lovro Vrus na bas gitari, Matija Nikić na perkusijama, Marin Zaninović na bubnjevima i Ivan Papišta na saksofonu.

Ova postava, kako ističu članovi benda, »konačno predstavlja ono što Elephant Hump treba biti« – sinergiju glazbenika koji u potpunosti dijele zajednički izraz i energiju.

Autor naslovnice je Antonio Karača (Radnja)

Ugodno i opuštajuće

Iako ime sastava najavljuje potencijalnu težinu i nezgrapnost, njihova je glazba daleko od nezgrapnosti. Štoviše, odlično uigrani, očigledno motivirani i inspirirani za rad, oni kroz osam pjesama i četrdesetak minuta glazbe suvereno »šaraju« raznim glazbenim smjerovima osiguravajući u svakoj pjesmi ili plesnu ritmičnost ili produhovljenu nježnost i smirenost.

Album otvara funky rokerska, plesna i žestoka »Space Lobby« u kojoj gitare soliranjem ili »ubodima« vode priču da bi u naslovnoj temi albuma, bar u uvodu, bubnjevi i ritam-sekcija preuzeli glavnu ulogu predajući kasnije »štafetu« klavijaturama koje vode k sanjivom završetku, što je idealan uvod za treću pjesmu, ugodnu i opuštajuću »Thinn Jazz« s nizom sjajnih, pomalo starinskih, a opet tako efektnih gitarističkih solaža, da bi potom »Aftertime« igru vratili na plesni podij s brojnim jednostavnim funky zahvatima.

Slična joj je, ali sa znatno »punijim« zvukom i bogatijom orkestracijom, »Trace«, da bi u »Why Knot« bilo sjajno oživljeno after party ozračje lagodnog opuštanja uz gitare koje pletu svoj funky vez ne umarajući se ni trenutka, a sve ih sjajno potpomaže bas koji kao da nešto »priča« cijelo vrijeme.

»Late Night Brainstorm« počinje kasno noćnim ozračjem i na trenutke a la Mark Knopfler gitarističkim zahvatima i solažama da bi se nedugo potom pretočila u žubor plesnog izraza potpomognut synthom koji ipak prednost priznaje njenom veličanstvu gitari koja nakon uvodnih nježnosti zna biti itekako konkretna i agresivna.

Sanjiv kraj

Za kraj Elephant Hump ostavljaju »Last Call« koji je sav u sanjivoj, oproštajnoj i eteričnoj atmosferi koju lijepo upotpunjavaju dašci psihodelije i shoegaze pristupa.

Sve u svemu, Elephant Hump ekipa zna svirati, čini to sa zadovoljstom pa je i konačan rezultat jako dobar instrumentalni album koji bez imalo dvojbe kreće u borbu za najbolji instrumentalni album hrvatskog rocka u 2025. godini.