Nemili događaj u Splitu – gdje je grupa od pedesetak ljudi nasilno prekinula kulturnu priredbu u sklopu manifestacije Dani srpske kulture – ne može i ne smije proći bez ozbiljne i glasne reakcije javnosti, institucija i države. Jer, ovakav čin, onemogućavanje kulturnog izražavanja manjinske zajednice u izravnoj je suprotnosti s temeljnim vrijednostima demokratske države i društva koje tvrdi da poštuje ljudska prava i manjine. Kao članica EU-a Hrvatska je zemlja koja štiti i mora štititi prava svih svojih građana, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. I treba svaki čin netolerancije tretirati kao prijetnju ne samo pojedincima kojima je ona upućena nego i društvu u cjelini.

Posebno je zabrinjavajuće što u dvorani nisu bili samo odrasli članovi kulturne zajednice već i djeca – gosti iz Srbije, mladi ljudi koji su došli na manifestaciju koja bi trebala biti mjesto susreta, razumijevanja i dijaloga. Umjesto toga, oni su morali promatrati kako se program prekida, kako izlaze iz dvorane, kako se sve odvija pod pritiskom grupe koja nije došla zbog kulture – već s namjerom da je spriječi.

Ovaj događaj nanosi neizrecivu štetu, ne samo povrijeđenoj kulturnoj zajednici kojoj je onemogućen nastup, nego i samoj Hrvatskoj i njezinom međunarodnom ugledu. Hrvatska, koja želi biti prepoznata kao tolerantna država srednje Europe, članica EU-a koja poštuje i skrbi o manjinama, dobiva poruku da kultura manjine nije sigurna, da nije dobrodošla i da se sustavno suočava s prijetnjama. To je poraz demokratskog okvira kada skupina može izmamiti raspad javnog reda i mira, i spriječiti kulturni program – bez adekvatne prevencije i odgovora. A baš je to i danak koji plaćamo – gubitak ugleda.

Ovaj je događaj na neki način i veliki test za hrvatsku političku desnicu. Ona sada mora nedvosmisleno osuditi splitske događaje ako želi ostati relevantni igrač na političkoj sceni. Ne mogu se tu tražiti baš nikakva opravdanja zbog političkih akrobacija, izjava i postupaka Milorada Pupovca kojima smo svjedoci zadnjih godina. Ovo što se dogodilo u Splitu ne može se ni na koji način opravdati izjavama ili postupcima bilo kojeg od prvaka srpske političke opcije u Hrvatskoj. Što god oni rekli ili napravili. A znaju reći svašta.

Za ovo što se dogodilo odgovorni su samo oni koji su to napravili. I nitko drugi. Uostalom, ako ćemo baš nategnuti stvari do krajnosti, ovo što se u ponedjeljak dogodilo u Splitu ide u krajnjoj liniji i na ruku nekima u SDSS-u. Na ruku onima iz ove opcije koji žele Hrvatsku prikazati kao zemlju krajnje netolerantnu prema najvećoj nacionalnoj manjini. Jer sada su oni koji su prekinuli skup praktički potvrdili ovu tezu. Bili su krajnje netolerantni prema Srbima koji su željeli prikazati svoju nacionalnu kulturu. Ali ne mogu oni koji su prekinuli skup napraviti taj mentalni korak, taj koračić. Sada se po stoti put pokazalo da neki akteri domaće braniteljsko-navijačke scene za to nisu sposobni. Ne mogu oni dotle dobaciti. Ne mogu. Prejako je to za njih.

Zbog svega ovoga, sve razine društva – državne institucije, pravosudni sustav, policija, lokalne zajednice i civilni sektor – moraju uložiti dodatni napor da se ovakvo što više ne ponovi. Treba unaprijed provesti procjenu rizika i spriječiti da nasilne skupine osvanu nad kulturnim programima manjina.

Oni koji se deklariraju kao najglasniji zastupnici nacionalnih interesa, a koji ne osuđuju jasno i javno ovaj primjer nasilja, objektivno postaju pomagatelji onih protiv kojih se navodno bore. Hrvatska mora biti država koja na ovakvu vrstu napada reagira energično, jasnim pravnim, moralnim i političkim koracima. U ovom slučaju, imperativ je jasan: počinitelji moraju biti privedeni i kažnjeni, prava kulturne manjine moraju biti zaštićena, a društvo mobilizirano da ovakvog čina više ne bude.

U vremenu kada su europske vrijednosti izložene izazovima iznutra i izvana, ovakav incident u Splitu mora biti upozorenje. Ne radi se samo o jednom kulturnom događanju koje je prekinuto, radi se o tome hoće li Hrvatska biti mjesto koje ne tolerira ovakve stvari. Jer je osnovna mjera našeg samopoštovanja da se oni koji su u Hrvatskoj manjina u njoj osjećaju sigurno i zaštićeno.