Zagrebački Ectratis objavio je treći album kojim učvršćuje dosadašnji prepoznatljivi spoj žanrova i detaljne produkcije. O stvaranju albuma »Dream Screen«, suradnjama, kazetnom izdanju i planovima za dalje razgovarali smo s autorom pjesama Matejem Blečićem.

»Dream Screen« je vaš treći album, ujedno i najduže izdanje dosad. Što vas je potaknulo na ovaj opsežniji pristup i po čemu se još album razlikuje od prijašnjih?

– Ideja je bila napraviti album s nešto većim brojem pjesama u odnosu na prethodna izdanja.

Prva dva albuma (»The Artificial Spirit« i »Clock Is a Thing of the Past«) imala su po devet pjesama, dok »Dream Screen« ima dvanaest pjesama.

Naravno, i dalje mi je bilo u interesu ne »žrtvovati« kvalitetu naspram kvantitete tako da pjesme, iako su relativno kraćeg formata u odnosu na prošla dva albuma, i dalje zadržavaju integritet i svaka svoju posebnu »crtu«.

Jedna od primarnih razlika u odnosu na prijašnje albume je njegova produkcija koja je ovoga puta detaljnija (više dionica, veća instrumentacija, više efekata itd.) i s više elemenata hard rocka, a bila je napravljena sa zamisli da se postigne tzv. »larger than life« zvuk koji bi (kada se primjerice album pusti na nešto kvalitetnijim stereosustavima) zvučao vrlo dominantno i obuhvaćao čitav prostor slušatelja kao da je zapravo u dvorani ili na nekom većem koncertnom događaju.

Žanrovska »evolucija«

Kako ste došli do naziva »Dream Screen« i što on simbolizira za vas?

– Naziv »Dream Screen« mi je pao na pamet kao neka poveznica između umjetničkog »ganjanja snova« i kreativnog procesa koji je potreban za njegovu realizaciju u ovaj svijet. S time da bi se »screen« mogao upotrijebiti i kao ekran (monitor) računala koji se u današnje digitalno vrijeme koristi za produkciju glazbe, tako da, kada se sve to zajedno spoji, ispada »ekran računala u svrhu ganjanja snova«, iako su takve stvari previše apstraktne da bi se mogle opisati riječima. Ironično, kasnije sam saznao da je »Dream Screen« ujedno i YouTubeova UI funkcija za stvaranje videa, što je također vrlo zanimljiva informacija.

Album kombinira žestoki rock s detaljnom produkcijom, a sadrži pjesme i na engleskom i hrvatskom jeziku. Je li to bio svjestan kreativni izbor prije početka snimanja?

– Rekao bih da je, iako nisam netko tko previše planira unaprijed, barem ne na svjesnoj razini. Prvi album je bio »blažeg« zvuka u odnosu na sljedeća dva, više je naginjao prema nekakvom ambijentalnom jazz fusion izrazu.

Osobno mi je to bilo odlično, međutim na drugom albumu sam htio ići više u fusion pop smjeru (a i gostovanje benda je pridonijelo tome) tako da je to rezultiralo nešto »konkretnijim« zvukom.

Dok je na »Dream Screenu« i taj fusion pop zvuk dobio još jači »edge« te otišao u hard rock, pa (na nekim mjestima) čak i u metal teritorij. Unatoč takvoj »evoluciji« (ili kako je u jednoj američkoj objavi koju sam dobio pisalo »genre-defying music«), i dalje nastojim zadržati glazbeni kontinuitet projekta.

A što se tiče pisanja na engleskom i hrvatskom jeziku, pokušavam »targetirati« kako našu, pa tako i stranu publiku. Znam da bi možda bilo bolje opredijeliti se za jedno ili drugo, no eto, još uvijek sam malo neodlučan barem što se toga tiče.

Foto: Press

Brojni gosti

Na albumu gostuju brojni glazbenici. Kako je suradnja s njima obogatila zvuk »Dream Screena«?

– Iako dobar dio Ectratisove »torte« činim ja, bez sudjelovanja članova benda, ali i drugih gostiju, ne bi to ipak bilo na nivou koji je ostvaren putem rada s ljudima. Rad u studiju (na samostalan način) je vrlo bitna stvar, međutim imati bend s kojim možete svirati i raditi na materijalima poprima sasvim drukčiju dimenziju koja se itekako osjeti u pjesmama.

Recimo, pjesme »Samo na taj tren«, »Ispeci pa reci« i »Pureblood« definitivno ne bi zvučale tako kako zvuče da je u pitanju nekakva »sterilnija« produkcija. Ali Hana, Tomislav, Ivan i Tin su ovdje dali svaki svoj poseban »touch«, a meni to jako puno znači jer znam da nepredvidljivost »ljudskog faktora« uvijek čini glazbu zanimljivijom.

Također, uz članove live benda gostuje i bivša back vokalistica i basistica Jelena Galić (back vokal na »Vjeruj mi«), kantautorica Matea Butigan kojoj sam producirao neke od njenih pjesama (back vokal na »OBK«), te dobitnik prošlogodišnje nagrade HGU Status Juniori Luka Kramar (prvi gitarski solo na »Vjeruj mi«).

Kako pripremate materijal za nastupe uživo i kakvu atmosferu želite stvoriti na svojim koncertima? Je li teško pretočiti studijske detalje u koncertni izričaj?

– Ovo je jako dobro pitanje na koje (ironično) ne postoji precizan odgovor. Zapravo meni (a realno i ostatku benda) je cilj da uživo damo »vibe« i energiju za koju smatramo da nedostaje prilikom izvođenja pjesama na koncertima.

Naravno da je cilj da »live« izvedba zvuči što vjernije originalnoj studijskoj snimci, međutim imam osjećaj da neki izvođači imaju tendenciju previše »forsirati« detalje i nijanse na studijskim snimkama u nastupima uživo, što možda i nije toliko loša stvar, međutim u repliciranju ovakvih stvari može se dogoditi da se ne prenese ono što je najbitnije za skladatelja, tj. izvođača, a to je upravo namjera izražavanja koja bi (barem u svojoj suštini) trebala biti zabavna i ispunjujuća, kako za bend, tako i za publiku.

Tako da mi u bendu nastojimo naći balans između toga, što svakako nije lako napraviti, ali trudimo se.

Planiramo turneju

Već ste nastupili u Saxu, planirate li možda turneju ili više nastupa izvan Zagreba?

– Nakon Saxa imali smo još jedan koncert u Zagrebu i to u klubu DvaOsam (bivša Jabuka) koji je također odlično prošao. Svakako planiramo nastupe izvan Zagreba, pa čak i turneju, međutim (zbog okolnosti, a i početka rada na novim materijalima) još uvijek to nekako nismo stavili u prvi plan.

Ali svakako to imamo u obziru jer nam je cilj da što više ljudi izvan našeg grada na organski način sazna za ectratis projekt i bend.

Što slijedi nakon »Dream Screena«? Već radite na novom materijalu?

– Nemamo još neke kristalno jasne planove (kako sam već i rekao, nisam netko od pretjeranih planiranja), međutim počeli smo već raditi i snimati materijale na hrvatskom jeziku koji su žanrovski nalik albumu »Dream Screen«, iako u nekim pjesmama postoje i punk utjecaji.

Isto tako je u zamisli i suradnja s nekim poznatijim imenima na sceni (s obzirom na to da sam već imao gostovanja na prethodnim albumima). A za dalje ćemo vidjeti što budućnost nosi…