Veliki sukobi koji su u nedjelju navečer izbili ispred zgrade Skupštine Srbije u Beogradu, kada su se kamenicama, letvama i stolicama koje su bacali jedni na druge obračunali pristalice i protivnici režima Aleksandra Vučića, novi je moment u zbivanjima koji Srbiju potresaju već godinu dana.

Ovo je prvi put da je masovni skup praćen fizičkim obračunima dviju strana, koje je razdvajao policijski kordon događa spontano, bez unaprijed pripremljene organizacije, što je zateklo ne samo policiju već i televizijske ekipe kojima je trebalo neko vrijeme da se organiziraju i počnu prenositi zbivanja iz središta glavnoga grada Srbije. I sve češće se spominje kako je situacija u Srbiji na rubu pucanja, slična situaciji kakva je bila 5. listopada 2000. godine, u vrijeme kada je s vlasti svrgnut Slobodan Milošević.

Neusporedivo s 2000. godinom

– Koliko god se činilo sličnim, današnja situacija nema nikakve veze s 5. listopadom 2000. godine, a svaka je usporedba pogrešna. Prije svega, 2000. godine se radilo o obrani izbornih rezultata, dok je ovdje riječ o mogućem nasilnom svrgavanju vlasti bez izbora. Nadalje, stanje u društvu je znatno drugačije nego prije 25 godina. U to vrijeme opozicija je imala na raspolaganju cijeli niz lokalnih medija kojima je mogla prenositi svoje ideje i komunicirati s javnosti. Danas postoji samo jedna doista nezavisna medijska kuća, televizija KTV iz Zrenjanina, kaže za naše novine Nenad Čanak, političar iz Novog Sada.

Još jedna je bitna razlika u odnosu na političku situaciju u Srbiji danas u odnosu na prije četvrt stoljeća. U to vrijeme postojala je jasno definirana opozicija, dok danas okosnicu borbe protiv SNS-a i Aleksandra Vučića predstavlja studentski i građanski pokret koji pak nemaju jasnu strukturu niti pojedince koji mogu precizno definirati politiku koju zastupaju.

– Politički program nije samo svrgavanje vlasti, jer ljudi trebaju znati tko bi na vlast potom došao i za kakve ideje se zalaže. Sama ideja borbe protiv korupcije nije politički program. Borba protiv korupcije, kao i ekologija, stvari su s kojima se treba baviti policija, tužilaštvo i inspekcije, i to je nešto što se podrazumijeva, ma tko god na vlasti bio, kaže Čanak.

Prema analitičarima, tri su moguća scenarija koji Srbiju čekaju tijekom sljedeća tri mjeseca. Prvi, i trenutno najizgledniji scenarij je smirivanje prosvjeda koji su ionako u posljednje vrijeme izgubili na zamahu. Ovo bi donijelo stabilizaciju vladavine Aleksandra Vučića koji na to očito i računa, jer sada manje spominje mogućnost prijevremenih izbora sa kojima se poigravao prije nekoliko mjeseci, u vrijeme dok je Srbija bila protkana gotovo svakodnevnim prosvjedima u više gradova. Prema političkim analitičarima, ovakav scenarij ima oko 50 do 60 posto izgleda za ostvarenje.

Rast napetosti

Drugi mogući razvoj događaja je dodatni rast napetosti između dviju frakcija u društvu, što bi ponovo otvorilo masovne prosvjede u svim većim gradovima Srbije. Prosvjedi bi mogli biti potaknuti i rastom cijena ili inflacije, no imajući na umu kako studentski i građanski bunt traje već punih godinu dana, sasvim je izvjesno kako se dobar dio tenzija već »ispuhao«. Za nove velike prosvjede trebao bi snažan povod do kojega će vrlo teško doći. Analize govore kako je ovakav scenarij izgledan sa tridesetak posto.

Treći pak scenarij s kojim se barata je mogućnost pada vladavine Aleksandra Vučića, no vjerojatnost za tako nešto je gotovo simbolična. Za ovakav rasplet događaja trebao bi se dogoditi neki neočekivani lom velikih razmjera na političkoj sceni, lom koji bi mogao iz temelja uzdrmati sustav građen na vjernosti dijela građana SNS-u i samom Vučiću. Za to je mogućnost, samo u teoriji, oko pet posto.

– Na žalost, sada postoji i još jedna vrlo izgledna opcija, a to je stvarni fizički sukob između dvaju grupacija u Srbiji. Ove tenzije su toliko visoke, situacija je toliko užarena da je samo pitanje kada će, na jednoj ili na drugoj strani, pasti krv, kada će neko smrtno stradati. To će otvoriti Pandorinu kutiju, pa ne isključujem čak ni građanski rat. Nije moguće imati toliko ljudi na ulicama, sa tako velikim tenzijama, da u jednom trenutku sve ne pukne, kaže Čanak.

U svakom slučaju, pred Srbijom je vjerojatno vruća politička jesen, no malo je vjerojatno da će ona uroditi smjenom vlasti. Nakon što je pala nadstrešnica u Novom Sadu ostavke su podnijeli predsjednik vlade i gradonačelnik Novog Sada, no to je prošlo gotovo nezapaženo. Jer prosvjednici vide Vučića kao glavni politički cilj i ništa manje od njegovog odlaska neće ih zadovoljiti.

Štrajk glađu i Vučićeve optužbe

Dijana Hrka, majka mladića poginulog u padu nadstrešnice na kolodvoru u Novom Sadu, nastavila je štrajk glađu, a započela ga je u nedjelju zahtijevajući istinu i odgovornost vlasti za tragediju u kojoj je 1. studenoga 2024. nastradao njezin sin i još 15 ljudi. Ona traži i puštanje na slobodu svih studenata uhićenih tijekom višemjesečnih prosvjeda i raspisivanje izbora. Vučić je izjavio kako su »ti koji organiziraju te štrajkove i ostala čuda u neposrednom kontaktu s više dužnosnika američkog veleposlanstva«.