Deseci tisuća ljudi dolaze u Novi Sad, gdje se u subotu održava možda i najveći skup u povijesti Srbije, na obljetnicu tragične pogibije 16 osoba u padu nadstrešnice na novosadskom željezničkom kolodvoru.

Studenti u Novi Sad stižu pješice, nakon što su svi vlakovi u Srbiji obustavljeni zbog naovdnih prijetnji bombama. Vučićeva vlast poslala je specijalce na oporbenog političara Mišu Bačulova, koji je uhićen u Novom Sadu.

The Guardian je razgovarao sa studentima koji u kolonama pristižu u najveći grad Vojvodine. Na polovici 16-dnevnog marša dugog 400 kilometara od Novog Pazara do Novog Sada, Inas Hodžić je i dalje bio izuzetno energičan.

Poput tisuća drugih srpskih studenata, probijao se prema gradu koji je prošle jeseni postao poprište nacionalne tragedije. Ova je katastrofa potaknula najveći prosvjedni pokret mladih u Srbiji od pada Slobodana Miloševića.

Foto REUTERS/Marko Djurica

Za početak, ljutnja studenata osjećala se generaliziranom, kao urlik prosvjeda protiv političkog sustava koji su smatrali korumpiranim, represivnim i krivim za nekvalitetne radove na obnovi željezničkog kolodvora.

No, posljednjih mjeseci sve veći broj njih izoštrava svoje zahtjeve, pozivajući na prijevremene parlamentarne izbore kako bi se uvela nova politička klasa.

„Ako nakon svega nova vlada ne uspije osigurati pravdu za 16 žrtava urušavanja nadstrešnice, suočit će se s istom sudbinom kao i ova vlada“, rekao je prošli tjedan Hodžić, student iz većinski muslimanskog grada Novog Pazara.

Probudili duh generacije

U subotu, točno godinu dana nakon katastrofe, pridružit će se desecima tisuća drugih u Novom Sadu na demonstracijama čiji je cilj reći Aleksandru Vučiću, autoritarnom predsjedniku Srbije, da ne idu nikamo. Studentski pokret tvrdi da je probudio duh generacije koja je nekoć bila uvjerena da je politika besmislena i sa sobom povukao veći dio srbijanskog društva.

Foto REUTERS/Marko Djurica

Međutim, njihova dilema je jasna: unatoč stalnom odazivu na prosvjede, Vučić ostaje na mjestu, sretan što prosvjednike odbacuje kao “kukavice i jadnike”, dok predsjedava državnim aparatom kojim uglavnom upravlja njegova stranka. Suočeni s takvom nepomičnošću, studenti razmišljaju kamo će dalje – i ne slažu se uvijek jedni s drugima.

Prošlog prosinca, kada su se prvi put okupili na demokratskim plenarnim sjednicama kako bi raspravljali o taktici i strategiji, jedinstvo je izgrađeno oko zajedničkog odbijanja suradnje s etabliranim političkim institucijama. To načelo, nekada izvor snage, sada je postalo izražena linija razdora.

Podjele su se istaknule prošli tjedan kada je Europski parlament usvojio ono što se smatralo njegovom dosad najoštrijom kritikom Vučićeve vlade. Dok su neki pozdravili iskaz podrške, studentski prosvjednici na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu objavili su izjavu u kojoj se protive onome što su nazvali „očitim pokušajima kooptiranja studentskog pokreta“.

Foto REUTERS/Djordje Kojadinovic

Još jedna žarišna točka unutar pokreta je zahtjev za izvanrednim izborima. Oni koji promoviraju tu ideju počeli su graditi izbornu listu za koju kažu da privlači ljude izvan ukorijenjenog stranačkog sustava zemlje.

Veliki dio srbijanskog društva podržava ovaj zahtjev i poziva sve oporbene stranke da ne sudjeluju na izborima kako bi pokazali podršku studentskim kandidatima. Dvije oporbene stranke već su izjavile da hoće.

Sustav se mora resetirati

Branislav Manojlović, radnik srbijanske državne elektroprivrede, podržava zahtjev za izborima.

„Sustav se mora resetirati, neovisno o političkim strankama“, rekao je, „a to se resetiranje može dogoditi samo putem studentske izborne liste, koja se neće voditi stranačkim interesima, već načelima pravde, solidarnosti i empatije.“

Foto REUTERS/Marko Djurica

Međutim, neki studenti upozoravaju da ulazak u izbornu arenu riskira razvodnjavanje izvornih ideala pokreta. Siniša Cvetić, koji se pridružio blokadama na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, smatra da je to došlo prerano.

Posljednjih mjeseci vlasti su pritvorile brojne studente i druge prosvjednike, pokušavajući slomiti otpor. Policija je optužena za brutalnost prema prosvjednicima, uključujući premlaćivanja i proizvoljna pritvaranja.

„Studenti su bili iscrpljeni, suočavajući se s stalnim medijskim manipulacijama, represijom i pokušajima infiltracije“, rekao je Cvetić. „Raspis izbora nametnut je kao ‘neizbježan sljedeći korak’, ali u biti je značio povratak upravo sustavu koji smo u početku odbacili.“

Umjesto toga, tvrdi, fokus je trebao biti na „razvoju struktura izravne demokracije i povezivanju s drugim sektorima društva, poput radnika i poljoprivrednika“.

Foto REUTERS/Marko Djurica

Drugi zauzimaju srednji put. Ivica Mladenović, član uredništva časopisa Journal of Contemporary Central and Eastern Europe, smatra izbore nužnima, ali s ograničenim potencijalom.

„U kontekstu zarobljavanja institucija, izbori postaju prostor u kojem se monopol moći barem simbolički dovodi u pitanje“, rekao je.

Ipak, dodao je, taj izazov „ima smisla samo ako je povezan s borbom za transformaciju društvene strukture, borbom za autonomne sindikate, besplatno obrazovanje i neovisne medije… Ako se borba za izbore pretvori isključivo u borbu za promjenu vlasti, izgubit će svoj emancipatorski potencijal.“

Probudili ih iz kolektivne apatije

Za Janu Bačević, profesoricu sociologije i filozofije na Sveučilištu Durham, sam zahtjev za izborima otkriva ograničenja liberalne demokracije.

„Ne možete, osim nasilnom revolucijom, pomaknuti taj sustav s mjesta“, rekla je. „Samo je jednom u srpskoj povijesti pomaknut – ne 2000., već 1944.“, dodala je, referirajući se na komunističke partizane koji su porazili nacističku okupaciju.

Foto REUTERS/Djordje Kojadinovic

Iako se nitko ne može složiti oko toga kako krenuti naprijed s političkom moći nakupljenom na ulicama i u blokadama, gotovo postoji jednoglasan dogovor o tome što je pokret već postigao.

„Studenti su nas probudili iz naše kolektivne apatije. Prvi put u desetljećima osjetili smo da imamo snagu donijeti promjene, uzeti stvari u svoje ruke“, rekao je Manojlović.

Vučić se odupirao pozivima na prijevremene izbore, opisujući prosvjede kao koordiniranu kampanju usmjerenu na destabilizaciju Srbije i, bez pružanja dokaza, optužujući zapadne vlade za miješanje.

Foto REUTERS/Marko Djurica

U pismu Guardianu ljeti je napisao: „Srbija je demokracija. Održat će izbore prije roka 2027., kao što je to dosljedno činila više od desetljeća, a u međuvremenu napreduje u izbornim reformama.“

Prosvjednici se zavjetuju da neće odustati. Manojlović je rekao: „Studenti nas uče kako se boriti za pravednije društvo, jer sami izbori neće sve promijeniti. Zato moramo sačuvati ono što je studentski pokret stvorio: stalno građansko sudjelovanje. Na taj smo način naslijedili nasljeđe studentskog pokreta.“