Jean-Michel Nicolier bit će pokopan idućeg četvrtka na Memorijalnom groblju u Vukovaru.

A kako je došlo do saznanja o posmrtnim ostacima, tko im je otkrio lokaciju te kako su identificirali tijela  u razgovoru za Dnevnik Nove TV otkrio je prvi čovjek kriminalističke policije Antonio Gerovac.

“Policija je poduzela niz aktivnosti koje su trajale jedno duže vremensko razdoblje, morate znati da su istraživanja ratnih zločina jako kompleksna i dugotrajna. Tako je bilo i u ovom slučaju.

Svi znate što se dogodilo na Ovčari, kakav grozan zločin se dogodio. Prošle su 34 godine od samog događaja, svjedoka nema, materijalnih tragova nema, dakle, jako je kompleksno istraživati takve događaje.

U pravilu, kad imate ovakve događaje, radi se o personalnim dokazima koje prikupljate kroz duži niz mjeseci ili čak i godina, tako je bilo, naravno, i u ovom slučaju.

Ništa bez svjedoka

Mi smo, provodeći kriminalističko istraživanje u odnosu na osobe koje su počinile kaznena djela na Ovčari i koje smo ujedno i prijavili, došli i do saznanja za približnu lokaciju gdje su pronađeni posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera i ostalih hrvatskih branitelja. To smo, naravno, kao što uvijek i radimo, podijelili s Upravom za zatočene i nestale i tako je pokrenut proces koji je, evo, hvala Bogu, doveo do pronalaska mrtvih tijela.”

Na pitanje je li bilo bilo svjedoka koji su otkrili gdje je točno, kaže:

“Naravno, naravno, bez toga, bez žive riječi nemate ništa. U nekakvim normalnim situacijama, kada vam se dogodi nekakav zločin, kako u policiji kažemo, mi obradimo mjesto događaja, to znači da obavimo očevid i sve potrebne radnje, prikupljamo obavijesti od svjedoka koji su nešto vidjeli. Ovdje, u pravilu, znate i sami, nitko ništa nije vidio.

Nitko nije napravio očevid, nemate materijalnih tragova, nemate ničega. Dakle, imate samo nekakvu eventualnu živu riječ osoba koje ne samo da su počinile zločin, dakle, one u pravilu ne surađuju, međutim osobe koje su bile uključene na drugi način, u smislu kasnije sanacije terena i tako dalje, s njima se obavljaju razgovori i prikupljaju se dragocjena saznanja.”

Na pitanje koliko je sve teže i teže doći do ljudi, svjedoka, pa i dokumentacije, odgovara:

“Jako je teško. Rekli smo, prošle su 34 godine od svih tih tragičnih događaja, uzmite samo primjer kaosa koji se događao padom Vukovara. Niti je tu bilo nekakvog sistematskog obrađivanja mjesta zločina, dapače, poduzimale su se sve radnje da se sakrije zločin, nitko ništa nije evidentirao, sve se moralo krenuti od nule. Tako smo, nažalost, i mi bili prisiljeni u svim ovim događajima, ne samo u ovom o čemu pričamo, krenuti od nule i došli smo, hvala Bogu, do rezultata.”

Gerovac kaže da se može ohrabriti svjedoke da progovore.

“Pa može, ja mislim da jedino rad koji poduzima policija, Sigurnosno-obavještajna agencija, Uprava za zatočene i nestale, njihov rad i rezultati potiču ljude i trebali bi potaknuti ljude da se jave, da kažu, jer bez živih ljudi, bez onih preostalih svjedoka, a svake godine ih je, naravno, tijekom vremena sve manje i manje, bit će nam sve teže i teže.”

Evo koji je ključni razlog zbog kojeg svjedoci ne progovaraju.

“A gledajte, mnogi su razlozi. Ljudi, oni koji su oštećeni, čije su obitelji propatile gubitkom svojih najmilijih jednostavno ne žele prolaziti tu silnu viktimizaciju ponovno, te silne patnje i jednostavno ne žele.

Mi se trudimo i doista smo imali jako puno uspjeha u tome da ljude odobrovoljimo, da ljude uvjerimo da radimo na ispravan način, da želimo pomoći i da želimo otkriti, to se iz naših rezultata i vidi. Postoji uvijek i ona druga strana, da je tako nazovem, koja nije voljna govoriti jer samim time i u nekim slučajevima i konkretno terete sami sebe, neki ne žele govoriti zbog možda osude sredine u kojoj žive, dakle razni su razlozi zbog kojih se to događa.”

Problem identifikacije

Evo kako se radi identifikacija.

“Pa kad imate nalaz, kao što je bio ovdje nakon ekshumacije, radi se o mrtvim tijelima koja su bila ukopana 34 godine, isključivo i jedino sigurno kako se može izvršiti identifikacija je pomoću DNK analize posmrtnih ostataka i članova obitelji osobe za koju se sumnja da su njezini posmrtni ostaci unutra. Naravno, postoje još neke mogućnosti identifikacije pomoću predmeta koji su pronađeni kod te osobe, međutim to je jako nesigurna identifikacija s obzirom na to da svi znamo da su tijela premještena, da su se ljudi presvlačili i tako dalje, tako da je jedina sigurna identifikacija kao u ovom slučaju DNK.”

Evo što se sve poduzima kako bi došli do počinitelja tih ratnih zločina.

“To je sijaset radnji koje poduzimamo. Osim, kako sam spomenuo, mnogobrojnih razgovora koje radimo, prikupljanja dokumentacije, nekad čak i korištenja posebnih dokaznih radnji, dakle, postoje svi oni alati koje mi imamo, koje koristimo da bismo prikupili dovoljno činjenica i dokaza da prijavimo osobe za koje postoji osnovana sumnja da su počinile kazneno djelo.”

Na pitanje koliko su njih otkrili, razotkrili i podnijeli kaznene prijave, odgovara:

“Ako govorimo samo o Radnoj skupini Ovčara, od 2108. godine, kad je osnovana, podneseno je 14 kaznenih prijava, dakle, samo od Radne skupine, u odnosu na 32 počinitelja. Moram naglasiti bitan podatak da je od ta 32 počinitelja koje je Radna skupina obuhvatila kaznenim prijavama njih 15 uhićeno i privedeno na hrvatske sudove.

Dakle, to je jedna dodana vrijednost tome radu, tu je obuhvaćena 291 oštećena osoba i kad na to dodate rezultate PU Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske, otprilike je negdje 48 kaznenih prijava za 155 kaznenih djela i više od 350 oštećenih osoba.”

Rekao je da suradnja sa Srbijom apsolutno izostaje.

“Pa ja ne bih ulazio u te razloge, s profesionalne razine mi je to apsolutno nerazumljivo, a u druge razloge ja kao policajac ne bih ulazio.”

I dalje traje terensko istraživanje kod Spomen doma.

“Tako je, što se tiče našeg dijela posla, mi i dalje provodimo kriminalistička istraživanja koja su u tijeku, a tiču se Ovčare i Vukovara. U pripremi je vrlo brzo, nemojte me pitati je li to mjesec-dva ili pet s obzirom na to da su kompleksna istraživanja ratnih zločina, nekoliko kaznenih prijava koji se tiču samih tih događaja na Ovčari i široj okolici.

Usporedno s time, mi ćemo prikupljati dalje informacije o Ovčari i široj okolici Ovčare u našim procesima, o tome gdje se nalaze eventualno nekakve grobnice ili mjesta masovnih ukopa hrvatskih branitelja i civila.”