Petnaest godina stvaranja nakita, a posljednjih pet posvećenih makrame tehnici – to je put iza kojeg stoji Ana Padovan, autorica brenda SunflowersbyAna.

Iako je kroz godine isprobavala različite materijale i pristupe, upravo ju je makrame osvojio svojom slobodom i beskrajnim mogućnostima izražavanja, a danas, u svijetu u kojem sve češće prevladava masovna proizvodnja i brza potrošnja, njezini ručni radovi nose posebnu vrijednost.

– Isprobavala sam razne tehnike rada, no makrame sam otkrila preko interneta. Privukla me ta sloboda konca – materijala koji možeš oblikovati na bezbroj načina, kombinirati boje, razvijati vlastiti stil bez ograničenja.

Upravo ta širina i mogućnost izražavanja kroz makrame bile su presudne da se u potpunosti posvetim toj tehnici, započinje Ana.

Foto: Osobna arhiva

Kvaliteta na prvom mjestu

U njezinim prvim radovima skrivali su se motivi koji su već tada najavljivali ono što će kasnije postati prepoznatljiv potpis brenda. Sve je počelo s malim mandalicama, a upravo je jedan cvijet – suncokret – postao njezin simbol i inspiracija.

– Kad sam tek počela s makrameom, radila sam male mandalice – privjeske koji su izgledali poput cvjetova, a ljudi su mogli birati boje i prilagoditi ih sebi. Među svim tim cvjetovima, suncokreti su mi odmah bili najdraži.

Oni su simbol svjetlosti i optimizma – uvijek okrenuti prema suncu, prema onom pozitivnom, dok tamu ostavljaju iza sebe. Ta mi se simbolika od početka jako svidjela i zato je suncokret ostao u imenu mog brenda, objašnjava autorica nakita te ističe da kristali zauzimaju posebno mjesto u njezinu stvaralaštvu.

– Kod kuće imam malu kolekciju kristala, pa obično prvo odaberem kamen koji mi taj dan najviše »leži«. Dizajn se tada nekako sam posloži oko njega.

Ponekad imam jasnu ideju, ali se pokaže da kamen »ne želi« taj oblik i tada sve kreće ispočetka.

Vjerujem u energiju kristala, što su potvrdila i moja iskustva i povratne informacije kupaca. Neki ljudi energiju osjećaju, neki ne – možda je to placebo, možda nešto više – ali ja je svakako osjećam dok radim s njima.

Često vidim i na štandu da ljude nesvjesno privuče baš određeni kamen, bez obzira na to što im se ne sviđa boja konca oko njega – u 99 posto slučajeva to završi kupnjom kamena. To mi uvijek potvrdi koliko su ti kamenčići zapravo povezani s nama i prirodom, čiji su dio, dodaje.

Kvaliteta materijala za nju je neupitna – svaki konac, svaka sitnica mora biti pouzdana jer, kako kaže, nakit mora trajati.

– Bez kvalitetnog materijala nema kvalitetnog nakita – to je osnovno pravilo.

Koristim Linhasita konac jer je najbolji za makrame: čvrst, vodootporan, ne puca i ne blijedi.

Nakit izrađen od njega traje godinama, bez obzira nosi li se na moru, pod tušem ili svakodnevno.

Tijekom godina sam od svojih kupaca dobila mnogo potvrda o njegovoj trajnosti, tako da s tim koncem ne bih ništa mijenjala, kaže Ana te dodaje kako proces izrade varira od jednog sata do nekoliko dana, ovisno o dizajnu i inspiraciji, ali jedno je sigurno – rijetko koji dan prođe bez konca u njezinim rukama.

Foto: Osobna arhiva

Sve ovisi o strpljenju

– Vrijeme izrade ovisi o dizajnu – ponekad nakit nastane u sat vremena, a ponekad u nekoliko dana. Neki su mi dizajni već poznati i uhodani, pa idu brže, dok kod novih kombinacija proces zna potrajati.

No u prosjeku, pletem kad god mogu – zapravo, ne prođe dan da ne uzmem konac u ruke, otkriva.

Makrame je, kaže, spoj jednostavnosti i izazova. Sve ovisi o strpljenju, urednosti i ljubavi prema detaljima – i o malim ritualima koji čine stvaranje posebnim.

– Ta tehnika nije ni lagana ni teška – sve ovisi o strpljenju. Najvažnije je svladati čvorove i postići urednost u radu, što mi je izuzetno bitno. Trebala mi je otprilike godina dana da usvojim osnove i razvijem svoj stil.

Na radionicama koje sam prije održavala sam primijetila da djeca često brže uče od odraslih – njima je to nekako prirodnije.

No, smatram da za bilo koju tehniku treba barem godina dana da se otkriju sve njezine mogućnosti.

Moj mali ritual uključuje šalicu kave ili čaja i mirno okruženje, koliko je to moguće uz obiteljske obaveze.

No toliko sam se uhodala da mogu plesti i na štandu punom ljudi – jednostavno se isključim, uronim u rad i zaboravim na sve oko sebe, govori Ana te naglašava kako svoje radove rado predstavlja na sajmovima i festivalima, gdje se stvara prava mala zajednica kreativaca.

Ti susreti, kaže, uvijek joj vraćaju motivaciju.

– Trudim se sudjelovati na sajmovima koji mi tematski odgovaraju i gdje moj nakit može doći do izražaja – najčešće su to festivali i srednjovjekovni sajmovi. To su divna iskustva jer upoznaš mnogo kreativnih ljudi i stvoriš zajednicu koja dijeli savjete, iskustva i podršku.

Posebno me veseli kad sretnem iste kupce na više događaja koji se vraćaju po još neki komad – to mi je najveće priznanje. Uglavnom pratim jednostavno pravilo: idem tamo gdje bih i sama uživala, samo ovaj put nosim i svoj štand.

Ove godine sam drugi put bila na Renesansnom festivalu u Koprivnici – to je ogroman i predivan događaj koji bih svakome preporučila, govori.

Foto: Osobna arhiva

Podrška lokalnom

Reakcije publike su ono što joj daje najviše energije, a posebno onaj trenutak kada netko stavi ogrlicu i na licu se pojavi osmijeh.

– Ljudi sjajno reagiraju na moj nakit i to mi je najveća nagrada. Obožavam vidjeti iskreno oduševljenje kada netko prvi put stavi ogrlicu.

Veseli me i što i muškarci i žene jednako dobro reagiraju. A najposebniji su mi trenuci kad slučajno u gradu vidim nekoga tko nosi moj nakit – odmah mi dođe da im se javim i kažem: »To sam ja napravila!« Taj osjećaj teško se može opisati, priča Ana.

Priroda je, kaže, neizostavan izvor inspiracije. Svaki kamen, svaka boja i svaki motiv nose dašak prirodne energije koju prenosi na svoje radove.

– Priroda mi je velika inspiracija – kada radite s kristalima, teško da možete biti odvojeni od nje. Iako nemam onoliko vremena koliko bih voljela provoditi vani, život na selu to donekle nadoknađuje. Kad izađem iz kuće i vidim livadu umjesto zgrada, odmah osjetim tu povezanost s prirodom, i to se svakako prenosi u moj rad, objašnjava.

Govoreći o tržištu i položaju ručnog rada u Hrvatskoj, ističe da bi ručni rad trebao biti cjenjeniji– jer iza svakog komada stoji vrijeme, trud i ljubav.

– Situacija u Hrvatskoj je bitno drukčija nego u inozemstvu. Cijene ručnih radova kod nas često su usporedive s onima iz masovne proizvodnje, što zapravo nije realno.

Ljudi često misle da je ručni rad preskup, a zapravo su naše cijene vrlo pristupačne – čak i ispod europskih standarda.

Vanjski sajmovi pokazali su mi koliko se takvi radovi vani više cijene.

Recimo, makrame radovi vani imaju tri puta veće cijene od mojih.

No, mislim da je važno osvijestiti da ručni rad nije luksuz, nego nešto čime se lako može podržati lokalna zajednica. I sama uvijek nastojim kupovati poklone od kolegica rukotvoraca – na taj način međusobno podržavamo male, kreativne priče, naglašava Ana.

Foto: Osobna arhiva

San o vlastitom prostoru

Iako je u planu mnogo ideja i projekata, jedan san posebno izdvaja – vlastiti prostor u kojem bi se spajali stvaranje, prodaja i radionice.

– Radionice su mi već dugo u planu, ali ih nikako ne stignem realizirati jer uvijek iskrsne nešto drugo. U glavi imam puno ideja, tehnika i planova, ali ako se želiš ozbiljno baviti nečim, moraš održavati fokus i kvalitetu.

Ipak, radionice bih jednog dana voljela redovito održavati, a moj mali san je imati vlastiti prostor koji bi ujedno bio i prodajni kutak. Vidjet ćemo kamo će me sve to odvesti, govori Ana te za kraj poručuje:

– Želim da se osoba koja nosi moj nakit osjeća lijepo i dobro, da osjeti tu energiju. Onaj trenutak kad žena prvi put stavi ogrlicu, pogleda se u ogledalo i zasja – to je ono zbog čega sve ovo radim.