Knjiga

"Mećava u Mzlidolu" Milana Krmpotića. Zanimljiv spoj klasičnih bajki s fantasy književnošću

Marinko Krmpotić

Spojivši maštu i snove nekadašnje djece s fantasy pristupom tipičnim za djecu modernog doba, Krmpotić je stvorio djelo koje može korespondirati i sa starijim i zrelijim čitateljima, ali i s mlađom publikom



Ugledni se senjski i hrvatski književnik Milan Krmpotić u svom novom romanu »Mećava u Mrzlidolu« okrenuo, po vlastitim riječima, djetinjstvu. Nije to za njega ništa čudno i neobično jer se u svom bogatom i raznovrsnom opusu (romani, pripovijetke, poezija, drame, ep, basne u stihu…) često znao vratiti svojim dječjim ishodištima iz Krivog Puta, planinskog zaleđa voljenog mu Senja. No, dok je u nekim ranijim djelima oživljavao dane vlastitog djetinjstva, u ovom je romanu »teškom« 252 stranice dao, možda kao nikad do sada, mašti na volju pa smo dobili roman koji je zanimljiv spoj klasičnih bajki i basni s fantasy književnošću koja od Tolkiena i G. R. R. Martina posljednih više od pola stoljeća vlada dječjom maštom. Spojivši tako maštu i snove nekadašnje djece s fantasy pristupom tipičnim za djecu modernog doba, Krmpotić je uspio stvoriti djelo koje može korespondirati i s danas starijim i zrelijim čitateljima, ali i s puno, puno mlađom publikom. Jer, sve će njih privući štorija o patuljcima, vješticama, kraljevnama i kraljevima, demonima i čarobnjacima…


Izmišljeni svijet


Priča počinje dramatičnom scenom u kojoj pratimo potjeru četiri crna jahača za muškarcem i sedmogodišnjim dječačićem. Sustigavši ih, jahači ih opkole, a dječačić uspijeva pobjeći te puna dva dana luta šumom sve dok ne naiđe na naselje u kojemu mu jedna obitelj pruži pomoć i preda ga ubrzo vladarima tog područja, kralju Jelenku i kraljici Jeleni. Oni ga, ponajprije zato jer iako ima sedam godina izgleda kao dvogodišnjak i očigledno je patuljak, zadrže i odgajaju ga nazvavši ga Kraljić. On se u tim, za njega odličnim uvjetima, sprijatelji s njihovom kćeri Lanom ne obazirući se pritom na činjenicu da je ona uočljivo ružna, s velikim bradavičavim nosom. Dapače, on prema njoj počinje gajiti i osjećaje ljubavi, a kad ona koju godinu kasnije u tinejdžerskoj dobi bude oteta, on će biti taj koji će krenuti u potragu. Nakon nekoliko godina traganja pronaći će je i ostati oduševljen jer njezina je ružnoća (kojom je bila ukleta do dvadesete godine, kao i on svojim patuljastim rastom) nestala i sada je ona prekrasna djevojka, kao što je i on predivan mladić. Naravno, sad se postavlja pitanje može li on kao običan mladić neplemićkog podrijetla biti njezin suprug?! Ali i to će biti riješeno! A kako, potrudite se pročitati…


Zbivanja su, kažimo to odmah, brojna i raznovrsna. To je i razumljivo budući da potraga Kraljića za Lanom traje nekoliiko godina i proteže se od njihovog Kraljevstva sretnog labuda posvuda po zemljama tog izmišljenog svijeta, a pritom će Kraljić, kao i njegovi vjerni pratitelji vuk i medvjed (Medogor i Vučigor) upadati u niz iznimno opasnih i naizgled nerješivih situacija, boriti se s vojskama, vojnicima plaćenicima, silama zla, demonima, životinjama… No, sve će to oni nadvladati te, uz puno, puno muke, ostvariti željenu sreću i snove te osigurati pobjedu dobra nad zlom.


Sukob crnog i bijelog




Upravo taj klasični sukob crnog i bijelog temelj je ovog Krmpotićevog romana. Kraljić je od početka potpuni autsajder (patuljak je, izgubio je kontakt s ocem i majkom, odrasta kod drugih ljudi…), koji samo zahvaljujući potpunoj predanosti, ljubavi, poštenju i nizu drugih pozitivnih ljudskih odlika, uspijeva nadvladati milijune raznih poteškoća te ne samo pronaći svoju voljenu, već i postati vladar tog svijeta. A svega toga ne bi bilo bez nje i njezine vjere u njega, dječaka i mladića kojemu nije smetala njezina ružnoća. Pomogli su tu itekako i prijatelji iz životinjskog svijeta, a koliko god negativci, predvođeni opakom Zlicom, majstoricom crne magije i spletkarenja, bili opasni i naizged nepobjedivi, predstavnici dobra i pozitive na kraju će ipak doći do potpuno zaslužene pobjede.


Naravno, upravo poruke ove vrste najbitniji su dio novog Krmpotićevog romana koji pršti energijom, velikom količinom zbivanja, raznovrsnim likovima, odličnim opisima imaginarnog svijeta te neizvjesnošću i napetošću koja će biti draga ne samo mladim čitateljima. Kažimo i to da je kraj takav da, baš kako je to slučaj s modernim fantasy djelima, itekako – iako je priča zaokružena – postoji i mogućnost nastavka štorije!


O autoru


Pjesnik i prozaist Milan Krmpotić rođen je 2. rujna 1945. godine u Veljunu Primorskom u obitelji Ivana i Kate Krmpotić. Osnovnu školu pohađao je u Mrzlom Dolu i Krivom Putu, gdje ju je i završio 1960. godine, da bi srednjoškolsku naobrazbu stekao u Šumarskoj školi u Delnicama, gdje je maturirao 1964. godine. Šumarstvo je studirao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i diplomirao 1971. godine na Šumsko-gospodarskom odjelu.


Uz šumarstvo, njegov je poziv i književnost, a od prve knjige pjesama (»Skamenjene svirale«, 1978.) do danas je objavio više od trideset knjiga, među kojima su zbirke pjesama i pripovijedaka, romani za djecu i odrasle, igrokazi, basne u stihu, epski spjev »Put u hrvatski raj«… Posebnu pozornost privukla su i njegova djela »Tek braća« (roman o uskocima), »Ruka boga D’ana« (bajkoviti roman o sjevernom Velebitu), »Kraljevstvo pružene ruke« (roman suvremene tematike), sabrane pripovijesti »Ljušture«, dječje pjesme »Došao leptir u moj stan«… Bio je tajnik Senjskog književnog ognjišta od 1982. do 2002. godine. Osim na književnom jeziku, piše i na ikavskom narječju, govoru svojih predaka koji snažno osjeća kao svoje duhovno nasljeđe. Zastupljen je u pjesničkim antologijama i u školskim čitankama. Objavljivan je na engleskom, njemačkom i poljskom jeziku. Živi i radi u Senju.