Foto Darko Jelinek
Đuro Sessa je inače rođeni Riječanin, ali je ranu mladost proveo u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a zatim Pravni fakultet u Zagrebu. U pravosuđu je od 1982.
Đuro Sessa izabran je prošlog tjedna, samo četiri dana nakon što je istaknula njegovo ime predsjednica Republike – za novog predsjednika Vrhovnog suda. Radilo se i predlagalo na brzinu valjda da se izbjegne bilo kakva rasprava. Ali, osim toga, sve do pred sam kraj postojao je još jedan malo jači kandidat – Ivan Turudić, ali je on odustao u pismu predsjednici s obrazloženjem da ne želi otežavati njezinu poziciju. Jer, piše, bio je izložen »orkestriranim i naručenim napadima u medijima, a zbog 20-godišnjeg poznanstva sa Zdravkom Mamićem.
Izbor Đure Sesse neki će prokomentirati kao dovršenje i konačnu potvrdu realizacije koncepta političkog, stranačkog (HDZ-ovog, da ne bi bilo dvojbi) pravosuđa, koncepta koji je u Hrvatskoj osmišljen i počeo se provoditi 90-ih godina. No, s druge strane, malo tko Sessi osporava sudačku stručnost i sposobnost.
Đuro Sessa je inače rođeni Riječanin, ali je ranu mladost proveo u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a zatim Pravni fakultet u Zagrebu. U pravosuđu je od 1982., kada je počeo kao sudački vježbenik Županskog suda u Sisku. Poslije pravosudnog ispita postaje 1984. sudac Općinskog suda u Petrinji, onda u Sisku, a od 1988. do 1993. godine radi kao sudac Općinskog suda u Zagrebu. Godine 1991. postaje predsjednik Parničnog odjela Općinskog suda, a od 1993. do 1996. je diplomat – obavlja dužnost konzula savjetnika u Generalnom konzulatu RH u australskom Perthu. Upravo u vrijeme kad je njegov bliski prijatelj iz djetinjstva Neven Jurica veleposlanik u Canberri. Jurica je više godina kasnije zglajzao, pa je i osuđen zbog zloupotrebe položaja, odnosno preobilnog trošenja novca na veleposlaničkoj dužnosti u SAD-u.
Imovinske kartice tajna
Sessa se vraća se u sudstvo i to na čelno mjesto predsjednika Općinskog suda u Zagrebu od 1996. do 2004. a od 2008. je sudac Vrhovnog suda RH u njegovom Građanskom odjelu.
Evo jednog primjera. U veljači ove godine, šibenska sutkinja Maja Šupe u sudnici je novinarima koji su pratili suđenje Tomislavu Horvatinčiću očitala bukvicu. Ustvrdila je da su oni s prvog suđenja Horvatinčiću neobjektivno izvještavali i da se nisu bavili pravnim činjenicama.
– Sve to se događa jer vi novinari koji pratite ovo suđenje niste educirani i ne poznajete odredbe Zakona o kaznenom postupku. Novinari i medijske kuće nemaju pravo procjenjivati moje donesene sudske presude, izgovorila je tada sutkinja. Iako znamo – mediji i javnost imaju pravo komentirati sudske odluke pa i tu kako to da je čovjek koji je prebrzo vozio gliser i usmrtio dvoje ljudi dobio samo uvjetnu kaznu. Đuro Sessa je u ime udruge sudaca odgovorio da ne smatra potrebnim reagirati na taj istup, a da je osobno potpuno razumije jer je zaista bila izložena nesmiljenom omalovažavanju od strane nekih medija.
Poznato je da prilikom izbora predsjednika Vrhovnog suda niti predsjednica Republike koja ga je predložila nije za taj svoj prijedlog trebala dati bilo kakvo obrazloženje, a niti je Đuro Sessa ponudio viđenje o tome kako namjerava obavljati najvišu sudačku funkciju u zemlji i koji su njegovi prioriteti. Po sadašnjim zakonima, nitko na to nije niti bio obavezan.
Sessa je u istupima prilikom izbora rekao da bi Vrhovni sud trebao donositi odluke načelnog značaja i da produktivnost Vrhovnog suda nije kvaliteta, nego treba raditi na tome da taj Sud stabilizira sudsku praksu. Inače, po njegovim ocjenama sudstvo nije nikakva rak-rana hrvatskog društva. Dapače, ono vrlo dobro funkcionira i po brojnim pokazateljima se nalazi u sredini u usporedbi sa zemljama EU. Zaostajemo u dužini trajanja postupaka i na to se suci trebaju koncentrirati, a na rukovodstvima sudova i države je da nađu modalitete i alate da to spriječe.
Đuro Sessa je žestoki protivnik javnog objavljivanja imovinskih kartica. Imovinske kartice sudaca pohranjene su u ladicama Državnog sudbenog vijeća, ali nisu javne. Sessa smatra da je sudački posao takav da bi za njih objava imovinskih kartica bila sigurnosni problem.
Solidan izbor
Nije to niti bez vraga, jer vidjeli smo da je na sjednici saborskog odbora za pravosuđe oporba tražila Sessine imovinske karticu zbog prodaje zemljišta i imovine vrijedne pola milijuna kuna, i to baš tvrtki Ivice Todorića 2005. godine. Ali tad, kaže Sessa, nije bila obavezna predaja imovinskih kartica DSV-u.
Odvjetnik Veljko Miljević nam kaže da u usporedbi s načinom biranja sudaca Ustavnog suda, a koji je katastrofalan, i u usporedbi s kvalitetom nekoliko posljednjih ministara pravosuđa, izbor Đure Sesse solidan je izbor. Po stručnim kriterijima on zadovoljava. Ivica Crnić je svojedobno postao predsjednik Vrhovnog suda, nakon što je prošao apsolutno sve u pravosuđu. Također i Branko Hrvatin a sada i Đuro Sessa. Posebno je veliki znalac zemljišno-knjižnog prava, kaže Miljević.
On kaže da je sudbenoj vlasti sredinom 90-ih godina definitivno slomljena kralježnica, ali za to je i sama kriva jer se udvornički odnosi spram nositelja zakonodavne i izvršne vlasti. Kriterij za izbor predsjednika Vrhovnog suda moraju biti transparentni i prijedlozi moraju biti obrazloženi. Sessa posjeduje stručne kriterije, ali je upitna njegova neovisnost, kaže nam Krunislav Olujić.
Kao u svakoj profesiji, ima onih sudaca koji su i stručni i neovisni i nepotkupljivi i ima onih čija je stručnost na prodaju. Poznato je da hrvatska javnost sve manje vjeruje sudstvu i sucima i smatra da je taj društveni segment među najkorumpiranijim. Činjenica je da naše sudstvo nije u ovih 27 godina donijelo niti jednu pravomoćnu presudu za korupciju visokog i najvišeg ranga. Ma, i kad su dokazi tu, pogriješi se u proceduri, sve padne u vodu, pa ispočetka.
Može li Đuro Sessa to promijeniti?