Vjenčanja su jedan od najljepših dana u životu parova koji odluče svoju ljubav učiniti “službenom”. Iako kod nas još uvijek dominiraju tradicionalna slavlja i običaji, sve se više parova odlučuje na što “bezbolnije”, intimnije i ležernije varijante u manjem krugu bliskih ljudi.

Razlog takve odluke djelomično su financijske mogućnosti, ali i želja da mladencima dan prođe onako kako žele baš oni, a ne u pokušaju udovoljavanja 200 članova šire obitelji koje su vidjeli možda jednom u životu.

Trend koji sve više postaje aktualan na našim prostorima su i simbolični matičari koji vode pomalo drukčije ceremonije, odvojene od puke službenosti i formalnosti standardnih obreda, dajući prioritet željama mladenaca i lokacijama do kojih mnogi službeni matičari možda ne bi niti stigli.

Upravo se takvim ceremonijama bave naše sugovornice – simbolične matičarke, Anthea Vojvodić iz Rijeke i Danijela Mikola Almaši iz Osijeka, složne u tome da simbolični matičar u obred donosi puno osobniji pristup.

Njihove su priče s vjenčanjima započele sasvim slučajno. Anthei je zanimanje službenog matičara zvučalo apsolutno posebno i čitavo joj vrijeme živjelo negdje u podsvijesti, a onda je posjetila radionicu o tome kako postati simbolični matičar.

Kada je na radionici napisala svoju prvu ceremoniju “od nule”, u njoj se rodila neočekivana ljubav prema onome što radi.

– Meni je prije svega to ogromna čast jer ovdje pričamo o nečemu što se događa jednom u životu i kada ljudi za to odaberu tebe, jedino ispravno reći je, da je to čast!

Moja je uloga da mladence na najljepši način na koji mogu uvedem u brak i da ceremonija za njih bude jedinstvena i nešto što će zauvijek pamtiti, kaže Anthea.

Danijela Mikola Almaši, Foto: Privatna arhiva

Osobno i intimno

Danijela se pak poslom simbolične matičarke počela baviti prije tri godine, kada ju je prijateljica pitala bi li joj htjela “odglumiti” matičarku na vjenčanju, što joj je odgovaralo jer nema strah od javnog nastupa ili, kako sama kaže u šali, nema “ni stida ni srama”.

– Ona i njen muž već su bili u ranijim brakovima i sada su se mogli vjenčati samo kod matičara, a silno je željela imati lijepu ceremoniju na otvorenom.

Kako su matični uredi znatno poskupili usluge izlazaka službenih matičara na lokacijska vjenčanja, tako su se odlučili vjenčati u uredu, a za ceremoniju potražiti »lažnog« matičara. Prvo iskustvo »lažnog« matičara mi se jako svidjelo i zato sam počela intenzivnije razmišljati o tom poslu, kaže Danijela.

Simbolični matičar je, po njezinom mišljenju, osoba koja u ceremoniju vjenčanja može unijeti toliko toga što parovi u pravilu nemaju u službenoj ceremoniji u matičnom uredu, pa čak ni kada pravi matičar vodi vjenčanje na lokaciji.

Kaže da su tekstovi mahom isto službeno izgovaranje onoga što mora biti pročitano, bez emocija, duše, romantike i “osobne priče”, odnosno svega onoga što u ceremoniju uključuje simboličan matičar, što je posao koji jako voli.

– Posao je na neki način vrlo osoban i intiman, između mene i mladenaca koje mi je bitno upoznati pa uvijek s njima provedem sat ili dva u osobnom razgovoru ili putem videopoziva, tijekom čega mi kažu što bi htjeli, a što ne. Iz toga izvučem sve što mi je potrebno o njima, njihovoj vezi i svemu što integriram u svoj govor na ceremoniji.

Najviše volim kada mi daju mogućnost da govor bude i zabavan, i smiješan, i romantičan, a nekada i dirljiv, jer to sve čini ljubav, vezu, par i brak, kaže Danijela i dodaje da tako od mladenaca upije njihovu ljubav, povezanost, energiju, želje i očekivanja, zbog čega im jedva čeka pročitati svoj kreirani govor i usrećiti ih, kao da stavlja krunu na njihovu ljubav.

Zbog toga se trudi da govori budu savršeni, a kada vidi njihove osmijehe, sreću, poljubac, poglede i stavljanje prstena, sretna je čitav tjedan.

Anthea napominje da je najveća razlika između simboličnog i službenog matičara, ako stavimo cijenu na stranu, upravo njihova priča.

– Iako ima državnih matičara koji pristanu dodati rečenicu, dvije o mladencima, oni su ekstremno rijetki, a ja, s druge strane, cijelu ceremoniju krojim oko te priče.

Na primjer, ako mladenci vole putovati, ceremoniju mogu započeti rečenicom poput: “Brak je putovanje na koje danas krećete skupa, a vodič vam je ljubav”, i onda personaliziram cijeli tekst i zavjete po priči i njihovim zahtjevima, pojašnjava.

Anthea Vojvodić, Foto: Hrvoje Kosir

Poziv iz Švedske

Kaže da su svi parovi s kojima se dosad susrela bili ekstremno opušteni i otvoreni, puštajući se “njoj u ruke”. Jedno od pitanja koje im postavlja je ono o vrsti ceremonije, žele li da bude više romantična ili šaljiva, a mladenci najčešće odabiru “pola-pola”, za što kaže da na kraju predstavlja savršen odabir.

Danijela komentira da parovi koji se odlučuju na simboličnog matičara najčešće dolaze iz različitih kultura, a možda i država, pa žele vjenčanje na dva jezika, imaju situaciju da se ne žele vjenčati u crkvi, a ipak žele ceremoniju, a neki žele da se u ceremoniju integrira poseban ritual, običaj ili njima bitan detalj, a sve to se zrcali i u govoru pripremljenom za njih.

– Uglavnom žele kombinaciju formalnog i neformalnog, da vjenčanje bude ležerno i zabavno, da bude i smijeha, i zezancije. Uvijek vole da ispričam njihovu ljubavnu priču i spomenem ono što je njima bitno, dodaje.

Pritom je iznimno važan dogovor s mladencima pa Anthea prilikom ugovaranja ceremonije šalje kratki upitnik koji ispunjavaju podacima, imenima kumova i roditelja, a potom, kako sama kaže, pušta mladence na miru i započinje pisanje uvodnog dijela ceremonije i zavjeta.

Mladence službeno upoznaje dva do tri mjeseca prije ceremonije, kada joj ispričaju o sebi sve što im padne na pamet i što žele podijeliti s njom, dogovarajući detalje i komentirajući dotad sastavljeni govor.

– Nakon toga, do vjenčanja, sve je samo moj posao. Napišem priču, uskladim ceremoniju i dolazim na dan vjenčanja, spremna učiniti njihovo sudbonosno “da” posebnim, dodaje.

Danijela pak dogovara s mladencima što točno žele u govoru, ali nikada im ne pokaže gotovu verziju prije same ceremonije.

– Pokažem ga osobi za koju oni odrede da je relevantna prosuditi je li govor odgovarajući i treba li nešto izmijeniti, ali ga oni ne vide.

Tako sačuvam taj “wow” efekt koji volim postići kod njih kada čuju što sam za njih napisala, pojašnjava.

Dodaje da ne bi lagala kada bi rekla da su joj sva odrađena vjenčanja posebna, a ljudi i njihove priče nevjerojatni.

Kaže da voli upoznavati ljude i njihove priče, a iskreno uživa u ljudima koji su spontani, otvoreni i iskreni do srži, a ponajviše emotivni te se ne ustručavaju pokazati svoje osjećaje.

– Takva vjenčanja su najljepša pa je ove godine jedan par posebno obilježio sezonu vjenčanja, Tara i Alen.

Svoje su zavjete izrekli iskreno, iz srca, bez pisanog i pripremljenog govora, a posebno je prekrasno bilo kada je Alen svoju mladenku dočekao pjevajući pjesmu Eda Sheerana, prisjeća se Danijela koja kao simbolični matičar radi po čitavoj Hrvatskoj za koju kaže da ima doslovno bajkovite lokacije, od kojih je neke i sama otkrila.

Posebice izdvaja Ilok i dvorac Principovac, Dankove dvore u Rakovcu te vjenčanje na brdu kod Primoštena gdje je spomenik Gospi od Loreta s kojeg se pruža pogled na otvoreno more zbog čega je vjenčanje uz zalazak sunca bilo kao iz bajke.

Kaže da je imala i zahtjev koji ju je iznenadio, a ticao se para koji je htio da dođe u Švedsku i vjenča ih i na hrvatskom i na švedskom, ili na engleskom, te pritom organizira njihovo vjenčanje.

Na trenutak je htjela pristati, ali onda je shvatila da bi to možda bio preveliki zalogaj s obzirom na organizaciju u stranoj državi.

Foto: Hrvoje Kosir

Ceremonija na tri jezika

Anthei je pak najposebnija ceremonija bila ona na vrhu Vojak na Učki, a radilo se o obnovi zavjeta u sam zalazak sunca, što je motiv koji doista pruža posebnu vrstu čarolije u velikim životnim trenucima.

– Bila sam leđima okrenuta suncu, a cijela atmosfera je bila magična.

Dok sam pričala njihovu priču, oni su bili tako toplo obasjani zalaskom. Baš čudo!

I u jednom trenu, kada sam digla pogled sa skripte i vidjela mladenku sa suzama u očima zbog mojih riječi, iskristaliziralo se, još jednom, zašto ovo radim, prisjeća se Anthea koja je dosad kao simbolični matičar odradila vjenčanja na brojnim morskim lokacijama, planinama te unutrašnjosti Istre, a čeka je i prva šumska ceremonija iduće godine.

Kaže da je i ona imala izazovnih situacija, a prisjeća se jedne kada su joj se mladenci dva tjedna prije vjenčanja javili s upitom da im hitno treba simbolični matičar za ceremoniju na tri jezika.

– Ceremoniju sam vodila na dva jezika, a na treći je prevodila njihova prijateljica.

Ali, u dva tjedna upoznati mladence, osmisliti ceremoniju na hrvatskom, prevesti je na engleski te uskladiti oba jezika da se nigdje ne izgubi ništa i uvježbati sve to, stvarno je bio izazov.

Uspjela sam, a adrenalin i sreća zbog toga što su mi ukazali čast da baš ja vodim njihovu ceremoniju su me nekako pogurali da to bude na razini na kojoj treba biti, objašnjava.

Na pitanje o tome zašto se mladenci odlučuju za simbolične matičare, obje odgovaraju da je glavni razlog emotivnost i osobnost ceremonije, ali i cijena dolaska matičara na lokaciju.

– Dakako da tu malo igra i činjenica da su naša hrvatska vjenčanja baš tradicionalna i, kao takva, pomalo dosadna. A mladi ljudi žele promjene, žele novine, žele biti drukčiji, nabraja Danijela.

– Naravno, svima je super i to što ćemo doći svugdje i što smo znatno povoljniji od državnih matičara, ali još ni jedna povratna informacija mladenaca mi nije bila o tome da je cijena super, već da je ceremonija bila prekrasna, a njihova priča savršeno ispričana.

Rekla bih da svi manje više teže tome da uzvanici na vjenčanju dožive čari njihove veze do tog trenutka, dodaje Anthea.

Ilustracija, Foto: Pexels

Puno ovisi o mladencima

Vjenčanja su mnogima prilično emotivna, a mladenci nerijetko žele da sve prođe apsolutno savršeno pa nas je zanimalo kako se naše sugovornice nose s odgovornošću i emocijama koje nosi vođenje tako važnog trenutka u nečijem životu.

– Imam svako toliko trenutke panike, baš zato što je to jednom u životu i želim svojim mladencima uvijek dati najbolje od sebe.

Tekst priče oni ne znaju do ceremonije i onda tu dolazi do treme.

Ipak, kada krene ceremonija, to sve nekako nestane. Kada izgovorim ono prvo “dragi mladenci”, trema uvijek nestane i krene ceremonija, a u tom trenutku krenu i emocije.

Redovno uhvatim mladenku kako šmrca ili vidim suze koje klize niz obraze pa tada i meni nastane knedla u grlu, ali uzmem si sekundu, duboko udahnem i nastavim.

Tek nakon što dođem doma s ceremonije kreću moje emocije i “probavljanje” tih trenutaka i reakcija kojima sam svjedočila, i bude top!, priznaje Anthea.

Danijela, kojoj je uloga simboličnog matičara dodatni posao, dodaje da ima odgovornost prema mladencima kojima obeća da će biti prisutna tog trenutka jer oni nemaju plan B u situaciji da se ona ne pojavi.

Kaže da je bilo i takvih situacija, da je mladenci nazovu i pitaju može li uskočiti jer im je njihov matičar otkazao nekoliko dana prije vjenčanja.

Dodaje da je prisutan i mali stres te da su emocije druga stvar jer je zaljubljena u ljubav i naprosto plače svaki put kada je vidi pred sobom, dodajući da se zbog toga ne srami.

– Idealna simbolična ceremonija u pravilu dosta ovisi o samim mladencima. Svima savjetujem da se opuste i uživaju u svakom trenutku, da čuju, vide i dožive sve što se na ceremoniji, ali i te večeri i noći, događa oko njih jer to je vrijeme koje brzo prođe, i ne ponovi se više nikada.

Ako si promašio uživati u svemu tome, pa i svom partneru, to je stvarno gubitak.

Ceremonija je doista najljepša kada priča njihovu priču i kada je mladenci čuju, kada je njihovi gosti prepoznaju, kada im moj govor pruži potvrdu da su se baš dobro našli, da su posebni i da svoj brak trebaju njegovati i čuvati, zaključuje Danijela.

Naglašava da simbolični matičar možda nema zakonsku važnost kao službeni te da na društvenim mrežama najčešće čita komentare poput “čemu lažni matičar ako nema zakonsku važnost”, “svatko može biti lažni matičar”, ili “uopće ne razumijem svrhu lažnog matičara”, na što kaže da svi koji tako razmišljaju naprosto trebaju prisustvovati vjenčanju koje vodi simbolični matičar.

– To je jedna sasvim drukčija dimenzija vjenčanja, mladenci su opušteni jer su me upoznali, očekuju govor koji je prilagođen njima i samim time su jako znatiželjni, znaju da će sve biti ležerno i zanimljivo.

Znaju da će u toj ceremoniji dobiti i formalni govor koji je posve identičan onome koji čuju u matičnom uredu, razmijeniti prstenje te potpisati vjenčani list, a dodatno će dobiti personalizirani pristup, mogućnost da sami iskažu svoje zavjete jedno drugome, pa da i kumovi imaju ulogu u ceremoniji ako žele. Sve skupa je doživljaj koji zapamte i mladenci i njihovi gosti, pojašnjava.

Danijela s mladencima, Foto: Privatna arhiva