Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, posljednji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije i prvi hrvatski premijer, i u devedeset prvoj godini jasno i bez zadrške govori o najtežim i najvažnijim razdobljima hrvatske povijesti, ustrajno podsjeća na zločine koji se ne smiju zaboraviti, na vrijednosti koje su stvarale današnju državu, ali i na opasnost ponavljanja istih grešaka.

Unatoč godinama, i dalje neumorno putuje, govori o miru i dijalogu, te s dozom humora i ironije komentira svijet koji, kako kaže, previše govori o ratu, a premalo o miru.

– Ja imam tu sreću, ili nesreću, da sam preživio Drugi svjetski rat. Ja, koji imam 91 godinu, ja znam što je bilo! Drugi svjetski rat bio je brutalan, jako brutalan. Ubijalo se na svakom koraku!

Zato se ja iščuđavam kad vidim ove mlade da viču »za dom spremni«. Ali na koncu, to nije njihov problem, to je problem njihova školovanja. Oni očito nisu dobili nikakvu edukaciju u školi, ja ne znam zbog čega, možda zato da ih se ne opterećuje.

Ustaški pokolji

Samo u Sloboštini, u Požeškoj kotlini, 50-ak kilometara od njegove rodne Orahovice, ustaše su, kako podsjeća, od 12. kolovoza do 20. kolovoza 1942. poklali i poubijali 1.362 osobe.

Od toga, 954 žene i 142 djece i preko 260 mještana Sloboštine i drugih sela. Popis žrtava sačinio je Franjo Pipinić, župnik crkve svete Terezije Avilske.

– To je grozan zločin i mladi bi to trebali znati. Trebali bi znati i da je Jasenovac najveći zločin koji se kod nas dogodio. On se na nekakav način izgubio – dogodilo se, ali ne treba o tome pričati. Ali zločine treba spominjati, da se ne bi ponovili! No nažalost, naša škola nije na taj način usmjerena.

Mnogo je iskrivljenih teza koje se danas plasiraju ili iz neznanja ili pak s namjerom iskrivljavanja povijesti, a mlade generacije morale bi više znati i o vrijednosti partizanskih pobjeda u hrvatskoj povijesti, kako govori bivši predsjednik.

– Partizani su oslobodili Hrvatsku u ovim granicama koje danas imamo, ni milimetra više, ni milimetra manje, a branitelji su onda u Domovinskom ratu obranili te granice.

Ali danas se spominju jedino branitelji, ali čekaj, a što su oni obranili? Pa ono što su partizani osigurali! To se kod nas zaboravilo i ustrajno se negira uloga partizana u stvaranju današnje Hrvatske.

Iako je i sam robijao za vrijeme Tita, tijekom 70-ih godinu dana proveo je u zatvoru u Staroj Gradiški zbog sudjelovanja u pokretu za ravnopravnost Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji, bivši predsjednik ističe da svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane, pa u skladu s time treba priznati i ono što se postizalo za vrijeme Jugoslavije, što je bilo pozitivno i što je ostavljalo traga.

– Ja sam za vrijeme maršala Tita bio u zatvoru, jer sam htio malo više demokracije. Htio sam i malo više građanskih sloboda i malo više zraka, da se povežemo sa svijetom, s Europom.

Mi možemo biti zadovoljni ili ne – pa ja nisam sigurno bio zadovoljan ako sam za vrijeme Jugoslavije išao u zatvor! Ali ima stvari koje moramo reći – da je Jugoslavija od jedne polu poljoprivredne zemlje došla u red razvijenih industrijskih zemalja, to moramo reći i to ne treba tajiti.

Činjenica je da jedna mala Jugoslavija, ne samo da nije bila na rubu svjetskih zbivanja, nego je bila centar okupljanja polovine svijeta, nešto i o tome treba reći! Mi ne moramo govoriti ni o komunizmu, ni o socijalizmu, ni o kapitalizmu.

Ali moramo priznati da je Titu na sprovod došlo preko 150 državnika svijeta, i sada ovog ili onog uspoređivati s Titom, pa to je besmislica, potpuna besmislica. I to djeca trebaju znati.

Nezavisni kandidat

– A recimo moja nasljednica, Kolinda Grabar Kitarović, ona svojevremeno kaže da nismo imali više vrsta jogurta, a ona je s jugoslavenskom putovnicom išla na školovanje u Ameriku.

Kazala je i da su u Argentinu išli oni koji su htjeli malo više slobode – u Argentinu? Zar ćeš u Argentini tražiti demokraciju? Istina je da su mnogi u Argentinu otišli zato što su se plašili ostati u Hrvatskoj poslije rata.

U politički život Stipe Mesić ušao je prije punih šest desetljeća, a na samim počecima, u jednopartijskom sustavu izabran je u Sabor SR Hrvatske kao neovisan kandidat.

– Dok sam radio kao općinski sudac, gledao sam zakone i vidim da postoji zakonska mogućnost da se kandidiram bez partije. Imao sam prigovore na te partijske ljude, konkretno u mojoj Orahovici.

Predsjednik općine, sekretar komiteta, ne znam ko sve ne, svi studiraju pravo. Ali njih profesori, na čelu sa Zvonimirom Šeparovićem iz Zagreba dolaze ispitivati, i to s praznim autom dolaze, a s punim odlaze.

Onda mi je to malo bolo oči. Rekao sam, ako žele studirati, pa neka studiraju kao i ja, dobit će stipendiju, pa neka studiraju, a ne da im profesori dolaze kući. Ali nakon toga, oni mene izbace iz partije.

Doveo sam nakon toga preko sto građana koji su pred sucem napisali da mene kandidiraju za Hrvatski sabor, bez partije, bez komiteta, to su građani htjeli.

Ja sam se kandidirao i bio sam na kraju jedini izabrani kandidat grupe građana izabran, jedini u Jugoslaviji. I sada mi neko kaže da je to isto kao što je bilo u Mađarskoj, Rumunjskoj i drugim ruskim satelitima, to je glupost!

Jasno da UDBA, kako kaže, nije bila zadovoljna kada je pobijedio na izborima, ali došao je unatoč tome u Sabor.

– Tamo sam našao Tuđmana, Josipa Boljkovca, Jožu Manolića, našao sam Janka Bobetka i tako sam u tom krugu dalje radio, dok nije došlo vrijeme osnivanja HDZ-a.

Bio sam glavni tajnik HDZ-a, Tuđman je bio predsjednik. Zato kad meni kažu pa bio si osnivač HDZ-a, ja kažem – nema čovjeka bez mrlja u biografiji, smije se bivši predsjednik, koji je tijekom života svjedočio brojnim ratovima i političkim prevratima, pa danas s posebnom zabrinutošću promatra stanje u svijetu.

Opća militarizacija

U vremenu u kojem se, kako kaže, ponovo dižu tenzije i jača militarizacija, Mesić upozorava da Europa više nema istinske lidere i da svijet opasno klizi prema retorici sukoba umjesto dijaloga.

Zato, dok političari govore o naoružavanju, on poziva na diplomaciju, razum i mir – to je po njegovu mišljenju jedini put da čovječanstvo izbjegne ponavljanje tragičnih poglavlja povijesti.

– Ja ću vam bit iskren, u Europi danas nema lidera. Samo se priča o tome što će napraviti Amerika i ide se na začelju američke politike. Koji su lideri danas u Europi?

Nema jednog Churchilla, jednog Palmea, Adenauera i De Gaulla koji su bili u pravom smisli lideri. Pa i Angela Merkel, bivša njemačka kancelarka, ona je bila lider, a kad se sjetim što je ona govorila, ja vidim da je ona bila sasvim u pravu. Ratom se ništa ne može riješiti, samo diplomacijom. I ona je toga bila svjesna.

– Sad se naoružavamo – a protiv koga? Pogledajte samo isječke filmova iz Drugog svjetskog rata, kako se ruše avioni, u jednom danu padne ih više desetaka, to su ogromne vrijednosti koje jednim pogotkom padaju na zemlju.

I što sad, mi imamo 12 Rafalea? Hoće li to promijeniti svjetsku situaciju? Do sada, u svim ovim ratovima koji su bili, isprobano je sve konvencionalno oružje. Još je ostalo nuklearno, ali nitko se danas neće usuditi upotrijebiti nuklearno oružje, jer da dođe do nuklearnog rata, onda nikoga od nas nema, ni vođa, ni onih koji idu za vođama, nema ni za koga izlaza.

Prema tome, treba se boriti za mir, kako u Ukrajini, tako i u drugim dijelovima svijeta. Za mir. Ali vi malo čujete nekog, nazovimo ga lidera u svijetu, koji govori o miru. Svi govore o ratu, kao da priželjkuju rat.

Rat je, kako ističe, najteže nešto što se čovjeku i čovječanstvu može dogoditi. No, u Hrvatskoj je, kao i u ostatku Europe, desnica u zaletu upravo zahvaljujući militarizaciji društva, priči da rat samo što nije počeo, smatra bivši predsjednik.

– Ja jednostavno u to ne vjerujem. Svijet se militarizira i nekom to odgovara, a odgovara najviše onima koji na tome zarađuju. Zašto bi Rusija danas išla osvajati Estoniju ili Litvu?

To nema veze s vezom, ali održava se ta ratna atmosfera i sada Trump traži od Europe da se što više naoružava. Ali s američkim oružjem, tamo će se otvarati radna mjesta.

Ali na koncu zaista vjerujem da će svijet doći do razuma i da će se početi razgovarati o miru. Da se više govori o miru, ja mislim da bi onda i Ujedinjeni narodi mogli više doći do izražaja.

Rusija nije smjela napasti

Međutim, Ujedinjene narodi, osnovani nakon razaranja i tragedije Drugog svjetskog rata, upravo s osnovnim ciljem očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti, drže se po strani i njih više nitko ništa ne pita.

Govoreći o aktualnim globalnim sukobima, Mesić ističe da se rat u Ukrajini mogao i morao izbjeći. Smatra da je diplomatski put jedino rješenje za dugoročni mir.

Posebno se osvrnuo na povijesni kontekst odnosa Rusije i Ukrajine, uključujući i pitanje Krima, koje, kako kaže, svijet danas promatra s malo povijesnog razumijevanja i previše političkih strasti.

– Krim je bio nastanjen krimskim Tatarima, onda su ga osvojile Osmanlije. Potom ga je carica Katarina II. pripojila Rusiji. Kasnije na čelo Sovjetskog Saveza dolazi Nikita Sergejevič Hruščov, koji svojim potpisom Krim iz Rusije prebacuje Ukrajini i sada se cijeli svijet bori nogama i rukama da se provede potpis Nikite Sergejeviča Hruščova, a to je pomalo i smiješno, ocjenjuje bivši predsjednik pa naglašava, u Ukrajini Rusija nije smjela prijeći granicu, do toga rata nije smjelo doći.

Ali treba podsjetiti da je dio Ukrajine naseljen Rusima i oni su tražili autonomiju tih pokrajina, što je na kraju i dogovoreno u Minsku. Međutim, nekome očito nije odgovaralo da se to mirno riješi i na kraju je završilo s milijunskim žrtvama. Nije smjelo ovako završiti, uvijek se stvari mogu diplomatski riješiti, uvijek.

Imam 91 godinu, a osjećam se kao da mi je 89

Bivši predsjednik aktivno provodi umirovljeničke dane. Nema svakodnevnih obaveza kakve je imao dok je aktivno bio u politici, ali ipak, kako kaže, nema neke velike razlike.

– Imam dosta poziva na konferencije, pa sam uglavnom u inozemstvu. Sad sam se vratio iz Azerbejdžana, u Indiju idem sljedeći mjesec, idem u Kinu, idem i u susjedne zemlje. Dosta putujem, ali slušajte, pa kako ne bih? Pa ja imam samo 91 godinu, govori kroz smijeh.

– Jedna me žena nedavno pitala: »A koliko vi Stipe imate godina?« Ja kažem: »91.« »A kak se osjećate?« Ja kažem: »Nećete vjerovati – kao kad samo imao 89«, priča uvijek dobro raspoloženi Mesić.

Nakon puta u Azerbejdžan i prije nego li ode u Indiju, uspio je koji dan pronaći i da obiđe prijatelje u Zadarskoj županiji. Na otoku Istu ugostila ga je obitelj, kako kaže Mesić, najboljeg kuhara u Jadranskoj regiji, Nikole Katalinića.

– On je mene vodio po Aziji i Europi, a ja njega vodim na Ist loviti lignje, smije se Katalinić: – Kaže da je mlađi da bi i kupio kuću tamo.

Na Istu je bivši predsjednik bio prije tri godine, ali zato još od studentskih dana dolazi u Zadar.

– Volim Dalmaciju, volim Jadran, a Zadar se u međuvremenu puno promijenio. To je grad koji je dobio autocestu koja dolazi do luke. Nema ni jednog našega grada koji je na takav način spojen s velikim prometnicama.

Ja mislim da je to isto jedan od razloga da je Zadar dobio jedno ubrzanje u razvoju. I turizam je veliki faktor. Zadar ima velike mogućnosti za razvoj turizma, ima otoke, ima okolinu, a i ima i obrazovane ljude, sumira Mesić.

Nakon Katalinića, u Zadru je, u svom hotelu, bivšeg predsjednika ugostio i Mladen Ninčević, kojeg je na lokalnim izborima Mesić i podržao u utrci za gradonačelnika Zadra.

– Ja sam prepoznao u njegovom programu jednu razliku. Nije bio opterećen općim temama, nego je htio pomoć ljudima. On je uspješan gospodarstvenik i on je htio raditi ne za sebe, nego za druge, želio je da se njegovim primjerom povedu i drugi, želio je pokazati da se može napraviti znatno više.

Meni se svidio taj njegov projekt i zato sam ga podržao. Ali drugi ga nisu podržali, šteta. No, doći će još izbora i ja se nadam da će ga ljudi prepoznati, govori Mesić.