Više od 200 milijuna ili oko 15 posto svih međunarodnih putovanja Europljana godišnje motivirano je zdravljem, wellnessom i medicinskim razlozima, a prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) i Svjetskom gospodarskom forumu, industrija zdravlja i dugovječnosti do 2030. bi mogla činiti čak 22 posto svjetskog BDP-a čime postaje najveća globalna industrija. Ovi su podaci iznijeti na ovoga tjedna održanoj konferenciji Crikvenica International Health Tourism (CIHT).

Integrirani model

Zdravstveni turizam danas je jedna od najpropulzivnijih niša i u hrvatskom turizmu. Naime, prema podacima iz 2013. samo su specijalne bolnice u Hrvatskoj ostvarivale oko 580 milijuna kuna prihoda, od čega 57 posto od HZZO-a, a ostalo iz drugih izvora. Neke procjene govore pak o nekih 300 milijuna eura godišnjeg prihoda od zdravstvenog turizma. Većina tih ustanova građena je 60 i 70-ih godina prošlog stoljeća te je u svrhu modernizacije i jačanja konkurentnosti na turističkom tržištu u protekle dvije godine Ministarstvo turizma i sporta kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) u lječilišta plasiralo oko 130 milijuna eura europskog novca.

– Specijalne bolnice stoga danas predstavljaju jedan od najvrjednijih resursa u hrvatskom zdravstvenom sustavu te predstavljaju spoj tradicije, stručnosti i infrastrukture koja već desetljećima pruža vrhunsku rehabilitaciju, liječenje i preventivne programe, kaže prof. dr. Viktor Peršić, ravnatelj Thalassotherapije Opatija, koji je ukazao je kako u kontekstu zdravstvenog turizma one imaju niz komparativnih prednosti, od educiranog medicinskog osoblja, preko postojeće akreditirane infrastrukture do geografskog položaja unutar razvijenih turističkih regija.

– U posljednjih nekoliko godina vidimo pomak prema integriranom modelu zdravstveno-turističke ponude gdje specijalne bolnice sve češće surađuju s hotelijerstvom, wellness i spa sektorom kao i s lokalnim zajednicama. Upravo takva međusektorska suradnja pokazuje se ključnom za stvaranje konkurentne i održive ponude na međunarodnom tržištu. No, pred nama su i izazovi. Prije svega, regulatorni okvir još uvijek ne prepoznaje zdravstveni turizam kao stratešku granu u kojoj zdravstvene ustanove mogu poslovati fleksibilno, a da pritom ostanu u javnozdravstvenom sustavu. Potrebna je jasna državna strategija i zakonska podrška koja omogućava specijalnim bolnicama razvoj dodatnih programa za samofinancirajuće pacijente, domaće i strane, kaže prof. dr. Peršić, dodajući i kako danas primjeri poput opatijske Thalassotherapije​, Naftalana, Krapinskih toplica i Biograda, pokazuju kako, kada se medicinska izvrsnost poveže s turističkom atraktivnošću i inovacijom, Hrvatska itekako može konkurirati najrazvijenijim destinacijama u Europi.

– Budućnost specijalnih bolnica u zdravstvenom turizmu stoga ovisi o strateškom pozicioniranju, umrežavanju i kontinuiranom ulaganju u kvalitetu, kadrove i inovacije, kazao je ravnatelj Thalassotherapije Opatija. Država je kroz Zakon zdravstvenoj zaštiti dopustila ovim ustanovama tržišno poslovanje izvan ugovora s HZZO-om, kao i Upisnik zdravstvenog turizma. U sektoru ukazuju kako bi novim propisima trebalo definirati, primjerice, uvjete i lokacije gdje se može organizirati zdravstveni turizam, definirati njegove oblike kao i pravne osobe koje se mogu njime baviti, uspostaviti tijelo za koordinaciju i praćenje razvoja zdravstvenog turizma, standarda i kriterija, kao i postupka licenciranja subjekata koji se njime bave.

Temelj konkurentnosti

Umrežavanje u regiji jedan je od načina da se ponudu zdravstvenog turizma ne samo Hrvatske, već i susjednih zemalja, globalno bolje pozicionira. Govoreći o iskustvima najveće ustanove zdravstvenog turizma u Crnoj Gori, Zoran Kovačević, izvršni direktor Instituta za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju »Dr. Simo Milošević« u Igalu, podsjetio je kako je Institut je osnovan prije 76 godina te je do 1990-ih godina bio jedan od najvećih medicinsko-rehabilitacijskih centara na Mediteranu s više od 1.400 ležajeva i vrlo dobro pozicioniran na tržištu regije i Europe. U to vrijeme je zapošljavao više od 1.200 ljudi. Temelj na kojem je razvijen Institut je morski peloid, odnosno blato koje se vadi ispod površine mora te mineralna voda koja se primjenjuje u procedurama, a što su i danas prirodni čimbenici koji se koriste. Usto, prije pedesetak godina je pri Institutu osnovana tada Visoka škola za fizioterapiju, a današnji Fakultet primijenjene fizioterapije. Institut je prepoznat i na europskoj razini tako da više od 30 godina ima potpisan ugovor s Norveškom koja preko državnog programa svoje osiguranike šalje u Igalo na rehabilitaciju, a glavni su centar i osiguranika crnogorskog Fonda zdravstva. Institut danas posluje kao dioničko društvo u kojem država Crna Gora ima 56,9 posto udjela u temeljnom kapitalu, a ostatak je u privatnom vlasništvu. To mješovito vlasništvo je unatrag dvadesetak godina, nažalost, donijelo godine lutanja u definiranju strategije razvoja Instituta koja su prijetila u jednom trenutku da se zbog financijskih problema Institut nađe pred scenarijem stečaja.

– Međutim, pronađeno je rješenje usklađeno sa svim potrebnim regulativama i država Crna Gora je s manjinskim dioničarom krenula u rješavanje problema zaostalih obaveza instituta Igalo i u kreiranje strategije. Tim planom su i definirana sredstva za ulaganje u renovaciju. U narednih tri godine planirani budžet za rješavanje zaostalih obaveza i nova ulaganja je veći od 80 milijuna eura. Samo u smještajne kapacitete je planirano ulaganje od veće od 60 milijuna eura koje će naše kapacitete podići do razine četiri i pet zvjezdica. Mi, naime, imamo ogromne prostorne kapacitete, više od 80 tisuća kvadrata u objektima i više od 230 tisuća kvadrata u zemljištu koja se nalazi uz more. Nalazimo se na dobroj jako poziciji, na nekih 25 kilometara od dubrovačkog aerodroma koji je aerodrom s velikom frekvencijom letova te na jednoj fantastičnoj lokaciji na ulazu u Boku Kotorsku što dodatna prednost koju imamo. Mi smo ustvari začetnik i glavni nosilac zdravstvenog turizma u Crnoj Gori, kazao je izvršni direktor Instituta u Igalu. S obzirom na to da se nalaze u turističkoj destinaciji, nude uslugu koja nije samo medicinska rehabilitacija. Uveli su veliki broj preventivnih programa i time produžili sezonu. Kao značajnu perspektivu u Institutu vide regionalno povezivanje. Crna Gora će, nadaju se, biti prva nova članica EU-a, pa bi u perspektivi postojala mogućnost prekograničnih aplikacija za europske programe financiranja. Tu je kvalitetniji nastup na brzorastućim tržištima kakva su azijska tržišta, a i američko tržište regiju vidi kao globalnu točku.

– Oni nas ne prepoznaju kao odvojene lokacije. Zato bismo nudeći cjelokupan program u više zemalja i destinacija bili puno zanimljiviji. Korisniku, posebno s dalekih tržišta, bi bilo puno atraktivnije dio liječenja obaviti kod nas u Igalu, dio u Crikvenici ili Opatiji, a dio u Sloveniji, umjesto da je tri ili četiri mjeseca na jednom mjestu. Mi možemo cjenovno biti jako konkurentni, imamo struku i tradiciju, imamo prirodni resurs na koji se naslanjamo, tako da to sve zajedno vidim kao dobru osnovu za odličnu suradnju i globalni nastup, istaknuo je Kovačević.

Nadopuna, ne konkurencija

Zemlja koja je svoj turistički proizvod itekako profilirala na ponudi lječilišta i termi je Slovenija. Saša Požar, direktorica Skupnosti slovenskih naravnih zdravilišča, dakle, udruženja koje okuplja slovenske terme, kazala je kako su slovenska lječilišta prošle godine imala oko 2,7 milijuna noćenja, od čega oko 20 posto otpada na programe rehabilitacije pacijenata. Pojasnila kako se u Sloveniji radi razlika između zdravstvenog i medicinskog turizma pa se tako razlikuju pacijenti koji dolaze na rehabilitaciju te oni koji u lječilišta dolaze iz preventivnih razloga. S time da onima koji dolaze na rehabilitaciju nakon operacije, ozljede ili zbog kronične bolesti trošak liječenja pokriva zdravstveno osiguranje.

– U Sloveniji su četiri glavna nositelja turizma, i turizam preventive je možda i najvažniji zbog toga što donosi oko 20 posto turističkog prometa. U naše je udruženje uključeno samo 12 lječilišta, a idite koliko velik promet ostvare, pojasnila je Požar.

Slovenska lječilišta i toplice su orijentirani mahom na tržišta u radijusu od petstotinjak kilometara i to su tržišta na kojima su promocijom najprisutniji i odakle im i dolazi najviše turista. No, i u Sloveniji ukazuju kako je povezivanje na regionalnoj razini put prema jačanju pozicije na globalnom tržištu.

– Za mene je suradnja nadopuna, a ne konkurencija. Za taj takozvani wellbeing turizam u regiji imamo jako puno resursa, radimo na tome da ostanemo autentični i što održiviji što je i cilj u Europi. Kada bismo na regionalnoj razini udružili našu ponudu i aktivnosti, mogli bismo našu ponudu jako dobro brendirati, primjerice – Jugoistočna Europa kao Natural health region of Europe. To je samo prva ideja, ali mislim da nam suradnja svima može donijeti samo koristi, zaključila je direktorica slovenskog udruženja lječilišta i toplica.