Želim da mi supruga i djeca žive u miru, da ne moram biti u stalnom strahu hoće li ih netko ubiti na cesti. Skupini hrvatskih novinara i blogera koji borave u Izraelu rekao je to u dahu, pomalo potreseno, vodič Šmuel, mladić koji je rođen i dio života proveo u Sjedinjenim Državama, a u Izrael, domovinu svojih predaka, vratio se prije osam godina.

Uskoro doznajemo razlog zbog kojega je razgovor započeo tom rečenicom – samo nekoliko mjeseci ranije, nedaleko mjesta na kojem smo stajali, ubijena je trudnica koja je išla na porođaj u bolnicu.

Balkon Izraela

– Vozili su se donijeti život na svijet, a ubijeni su na tom putu. Bio je to teroristički napad iz susjednog mjesta, od njihovih susjeda. Ljudi koji kupuju mlijeko u istom supermarketu…, dodao je tiše.

Šmuel predstavlja regionalno vijeće Samarije (tako Izraelci nazivaju dio Zapadne obale, većinski nastanjem Palestincima), područja koje se naziva i balkonom države Izrael. Od prošle godine, taj se svojevrsni vidikovac zove Trumpova promatračnica – još jedan znak zahvalnosti američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, čije se ime ovdje izgovara s poštovanjem.

Vodič Šmuel

Ipak, naša se skupina od mjesta iskrcaja do vidikovca vozila dvadesetak minuta blindiranim vozilom, zbog straha od napada, s obzirom na to da su okolo i palestinska sela i nitko nije siguran od eventualnih pojedinačnih ekscesa u vrijeme kada se pokušava održati nedavno sklopljeni mirovni sporazum. Na vozilu su bila vidljiva i ranija oštećenja.

– Promatračnica je i službeno preimenovana, a vijest je na društvenim mrežama komentirao i sam predsjednik Trump. Naš guverner je ponosan na tu priču, pojašnjava Šmuel i dok govori, pokazuje rukom prema zapadu. U daljini se, iza slojeva maglice, razaznaju oblici zgrada.

– To je Tel Aviv – možda kulturna prijestolnica države, iako je stvarni glavni grad Jeruzalem (UN i većina svijeta to ne priznaju). U Tel Avivu je puno visoke tehnologije, mode, života… Tamo je Sredozemno more, a s druge strane, iza nas, teče rijeka Jordan, pojašnjava nam.

Pogled s Trumpove promatračnice uistinu obuhvaća gotovo cijelu zemlju – taj pojas zemlje od mora do rijeke. To nije velika razdaljina, ali u tih sedamdeset kilometara sabijena je cijela povijest, ali i sva današnja neizvjesnost.

Pomoć za Gazu

Šmuel na kraju u razgovor s novinarima pokušava unijeti malo vedrine, makar prividne.

– U posljednje vrijeme dosta se potiče izgradnja u Samariji i u Jeruzalemu. Sve ide sporo, zbog dozvola i birokracije, ali ide. Danas se razvija brže nego prije. I to budi nadu – veliku nadu, kaže.

– Naš najveći neprijatelj nije antisemitizam. Naš najveći neprijatelj je neznanje. Ljudi stvaraju mišljenja na temelju nekog članka ili videa koji su pogledali, a da ne razumiju cijelu sliku. A da bi se razumjela cijela slika, treba učiniti upravo ono što vi radite sada – doći ovdje, stati nogama na zemlju i vidjeti vlastitim očima, zaključuje naš vodič.

Skupina hrvatskih novinara u Izraelu

U isto vrijeme krhko primirje i dalje traje. Izrael je objavio da je prekinuo zračne napade u Gazi. Naime, u nedjelju su pokrenuti zračni napadi na ciljeve Hamasa, koje je Izrael optužio za napad na njegove vojnike. To je bilo prvo kršenje vatre tih razmjera otkako je 10. listopada primirje stupilo na snagu. Američki predsjednik Donald Trump potvrdio je prekid vatre između Izraela i Hamasa još vrijedi. Osim toga, Trump je rekao i da Hamasovi vođe nisu umiješani u navodna kršenja primirja, nego da su odgovorni »neki pobunjenici iz tog pokreta«.

– No, tko god to bio, situacija će se riješiti na ispravan način. Riješit će se oštro, ali ispravno, dodao je.

Izraelske vlasti su, prema navodima palestinskih medija, obećale ponovno otvaranje dva granična prijelaza kako bi humanitarni kamioni mogli ući u Pojas Gaze.

Strateški važno za obranu

– Dok smo ovdje, na planinama Samarije, mi kontroliramo dolinu, odnosno niži pojas tla, objašnjava Šmuel napominjući kako je upravo zbog toga područje strateški važno za obranu Izraela.

– Planine Samarije zauzimaju 55 kilometara tog prostora. Ako bi se, kako neki traže, ovdje stvorila palestinska država, nama bi ostalo samo petnaest kilometara, naglašava i rukom pokazuje prema horizontu od kojeg se, prema njegovim riječima, za lijepog vremena vidi sve do Pojasa Gaze na jugu i do Sveučilišta u Haifi na sjeveru.