NA RUBU MIRA

Glavni grad Izraela nastoji živjeti normalno u sjeni krhkog mira. O ratu se ne govori, ali je prisutan posvuda

Toni Perinić

Foto T. PERINIĆ

Foto T. PERINIĆ

Plakati zahvalnosti američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i američke zastave na stupovima znak su nade da je mir nakon dvije godine sukoba ipak moguće ostvariti. Ipak, diskretno naoružana pratnja turističkih grupa na ulici, kao i slike poginulih na gradskim oglasnim mjestima, podsjećaju da je rat blizu



Thank you, president Trump. »Hvala, predsjedniče Trump.« Plakati na kojima je ispisana ova poruka, te američke zastave na stupovima, prate nas dok s lokalnim vodičem Markom prolazimo ulicama Jeruzalema u Izraelu.


Kako pojašnjava Mark, država Izrael ove je plakate postavila kao znak zahvale američkom predsjedniku na čiju je inicijativu prije desetak dana postignut dogovor o prekidu sukoba, a što bi u konačnici trebalo dovesti i do završetka rata koji u tom dijelu svijeta bukti već dvije godine. Tome se barem svi nadaju, iako je jasno da je mir još daleko.


U Izraelu: blizu, a daleko


Kako nam govori Mark, iskusni turistički vodič, a sada i reprezentant svoje države koji je dobio zadatak upoznati grupu hrvatskih novinara i blogera sa svojom zemljom, njezinom povijesti, ali i sadašnjosti, izraelski predsjednik je, za razliku od američkog kolege, zapravo samo figura.




Pravu moć u ovoj zemlji ima premijer Benjamin Netanyahu. A on je upravo jučer trebao održati sastanak s ministrom obrane i načelnikom stožera IDF-a (Izraelskih obrambenih snaga) kako bi, javljaju izraelski mediji, »procjenili situaciju i razgovarali o prirodi izraelskog odgovora na prijavljeni napad u Rafahu«.


Naime, u ovom palestinskom gradu, koji umjesto najavljenog otvaranja granica prema Egiptu u ponedjeljak i dalje ostaje zatvoren, IDF je izveo napad na Hamas kao odgovor »nakon što je teroristička skupina ispalila protutenkovsku raketu i otvorila vatru na izraelske vojnike«. Sve to ukazuje koliko je zapravo primirje za koje se država i narod zahvaljuju predsjedniku Trumpu, krhko.



No, činjenica da samo stotinjak kilometara južnije avioni još uvijek bacaju bombe, u Jeruzalemu djeluje gotovo nestvarno. Da smo u ipak relativno nesigurnoj zoni, može se zaključiti, između ostaloga, zbog činjenice da je tijekom šetnje gradom naš vodič Mark – naoružan.


Njegovo je naoružanje diskretno, ali, pojašnjava, prema zakonu koji je na snazi od listopada 2023. godine, da biste obilazili Jeruzalem morati imati nekoga naoružanog sa sobom. »Ali obilazak je siguran«, uvjerava nas Mark.



Dok šećemo gradom, priča nam o »svome Jeruzalemu« koji, kako kaže, »uspješno pronalazi ravnotežu između očuvanja bogate tradicije i povijesti te hvatanja koraka sa suvremenošću« te govori o svakodnevnom životu ovdašnjih žitelja i upozorava na detalje impresivne arhitekture, svega onoga što je – s ponosom ističe – »izgrađeno od jednog materijala – jeruzalemskog kamena«.


Ono što se osjeti kod Marka, ali i na svakom koraku šetnje jeruzalemskim ulicama, jest snažan domoljubni naboj – izraelske zastave vijore se s prozora i pročelja, dok su po izlozima, svjetiljkama i zidovima zalijepljene fotografije poginulih vojnika i civila.



Imena, osmijesi i poruke sjećanja podsjećaju prolaznike na 7. listopada 2023., datum koji je duboko urezan u kolektivno pamćenje zemlje, dan koji neki nazivaju i »najkrvavijim u povijesti Izraela«.


Među njima su i fotografije ubijenih talaca. Hamas je od 11. listopada, kada je postignut dogovor na inicijativu Donalda Trumpa, do jučer u Izrael vratio svih 20 živih talaca i tijela 12 preminulih. Preostala tijela Izrael još uvijek nije dobio.


Oni su izraelski liječnici


Iako o svemu ovome pišu izraelski mediji, o tome se na ulicama ne govori. Ne govori o tome puno skupini hrvatskih novinara i blogera koji su u Izrael došli u organizaciji izraelskog veleposlanstva u Hrvatskoj, niti naš vodič Mark. Njegova priča usmjerena je na povijest, ali i sadašnjost grada Jeruzalema koji je, pojašnjava, usprkos veličini i važnosti, siromašan grad.


– Oko 70 posto stanovnika su vjernici, a više od polovine vrlo su religiozni. Sekularne obitelji imaju troje djece, religiozne pet-šest, a ortodoksne i do deset. Majke ostaju kod kuće, očevi većinom proučavaju Toru i zato su ortodoksni Židovi najsiromašnija skupina u zemlji.


Velike kompanije radije otvaraju urede u Tel Avivu, a Jeruzalem živi od hotela i turizma, objašnjava Mark i dodaje kako je grad ponekad i neuredan. Grad je to za koji se često kaže da ga je »kralj David odabrao jer je lako obranjiv«, no to nije točno.


»Nalazi se na najnižoj planini u okolici, lako ga je napasti. Zato je i toliko puta bio osvojen«, ističe naš vodič dok se približavamo bolnici Hadassah Ein Kerem, najvećoj i najvažnijoj bolnici u Izraelu.



Tu nas dočekuje Antony Korenstein, predstavnik Hadassah Internationala. Za početak ispričao nam je priču o Henrietti Szold, američkoj Židovki koja je 1909. posjetila tadašnje Osmansko Carstvo i bila zgrožena stanjem zdravstva.


– Vidjela je da su bolnice podijeljene po vjerama: kršćani za kršćane, muslimani za muslimane, Židovi za Židove. Nije bilo javnog zdravstva, nije bilo higijene, nije bilo ničega univerzalnog.


Ona je to željela promijeniti. Tako je osnovana Hadassah, a ime dolazi od hebrejskog imena biblijske kraljice Ester. Ideja je bila da zdravstvo bude dostupno svima, bolest ne pita za religijske granice, govori Korenstein. To, naravno otvara i pitanje o današnjoj suradnji Židova i Arapa u bolnici. Korenstein je samo odmahnuo rukom:


– Ravnatelji naših hitnih odjela, i ovdje i na Mount Scopusu, oboje su Arapi. Negdje je to musliman, negdje kršćanka. Oni rade svoj posao, oni su prije svega liječnici!


Moj je sin ranjen u Libanonu. Liječili su ga i Arapi i Židovi. I tako to treba biti. To je suživot, ljudi različitih mišljenja i kultura koji mogu živjeti zajedno. Jednostavno je, samo moramo poštovati onog drugog i njegovo pravo da bude to što jest.


Temelj medicinske izvrsnosti


Prva prava bolnica u Jeruzalemu izgrađena je 1936. na brdu Skopus. Samo dvanaest godina kasnije, konvoj liječnika i medicinskih sestara koji je ondje putovao napadnut je i 78 ih je poginulo.


– Sve do 7. listopada 2023. to je bio najveći teroristički napad u izraelskoj povijesti. Nakon rata, bolnica je napuštena, a David Ben Gurion dodijelio je zemljište u Ein Karemu.


Vjerovao je da će se grad širiti u tom smjeru. Nije bio u pravu, ali Hadassah je ipak postala temelj medicinske znanosti, naglašava Korenstein. Uz njega, na ulazu u bolnicu dočekala nas je i Zafrina, voditeljica industrijskih partnerstava i marketinga.


– Hadassah je spojena doslovno jednim vratima s Medicinskim fakultetom Hebrejskog sveučilišta. Liječnici samo prijeđu prag iz svoje sobe u laboratorij i upravo ta blizina stvara prostor za inovacije s komercijalnim potencijalom, kazuje Zafrina i dodaje kako je već 1980-ih osnovana posebna tvrtka za razvoj i komercijalizaciju intelektualnog vlasništva, po uzoru na MIT i Harvard.


No, skup je to proces, nastavlja Zafrina, samo održavanje jednog patenta kroz SAD i Europu stoji oko 250 tisuća dolara, stoga treba pažljivo birati što se uopće patentira.