Nenad Marjanović – dr. Fric, najpoznatiji kao basist i glavni ideolog većine stavova kultnog punk-sastava KUD Idijoti, u osječkom je Barcelona Pubu u sklopu minifestivala Ploče i slova predstavio svoju knjigu naslovljenu »Idijotske priče«.

Uz glazbenu aktivnost, dr. Fric (Pula, 1964.) pisao je satirične kolumne, vodio i uređivao televizijske emisije, a iza sebe ima četiri knjige, od kojih je najpoznatija autobiografska »Život s Idi(j)otima« iz 2019. godine.

Objavljene ranije ove godine u izdanju Rockmarka, »Idijotske priče«, na čijoj su osječkoj promociji uz autora sudjelovali grafički urednik i dizajner Blagoja Borislav Pešić te moderator Boris Burić, na 300-tinjak stranica donose više od 70 autobiografskih pričica u kojima dr. Fric s čitateljima dijeli svoja razmišljanja o temama kako sa strogo lokalne razine, tako i s one puno šire: od događaja, ljudi, situacija, albuma, koncerata, životnih spoznaja i mudrosti…

– Imao sam dosta slobodnog vremena i shvatio da imam nekakve priče koje sam bliskim ljudima prepričao 150 tisuća puta, pa rekoh ajde da možda bacim to na komad papira da dobije neke okvire.

Priča po priča i osjetio sam potrebu to objaviti u knjizi. Skupilo se puno tog materijala koji nema nikakvu poveznicu. Dakle, priče nisu vezane jedna uz drugu, ali se bave ponajviše Pulom te poznatim i manje poznatim ljudima iz Pule koji su obilježili moj život, počevši od Mate Parlova, Atomskog skloništa, grupe Lilihip i tako dalje, kaže dr. Fric.

Istovremeno osobne, satirične, duhovite i »duboko punkerske«, »Idijotske priče« nisu klasična kronika jednog glazbenog života, već refleksije o stvarima koje su autora dotaknule, naljutile, nasmijale ili ostavile trag.

Štivo je to koje će vas podsjetiti na neka drukčija vremena, upoznati sa stvarima koje možda niste znali, ponukati da dobro poznate događaje promotrite u novom svjetlu, ali isto tako otvoriti i nove perspektive.

Sam autor ističe kako je želio da njegove priče ostanu dio baštine – neke su bile samo dio njegova promišljanja i trenutnih osjećaja, a osjećao je potrebu referirati se prema određenim stvarima, reći nešto, zabilježiti, podsjetiti – nešto slično kao što su KUD Idijoti radili kroz karijeru.

Iako vođene osobnim iskustvom, »Idijotske priče« često postaju kolektivno ogledalo jednog razdoblja i mentaliteta, podsjećajući nas na ono što smo bili i gdje smo sada, ali i kamo možda idemo.

Za sve čitatelje koji dobro poznaju glazbu i utjecaj KUD-a Idijoti, ali i one koji tek ulaze u njihov svijet, knjiga je iskren, sirov i topao podsjetnik da punk nije bio (samo) glazbeni žanr, nego način gledanja na svijet i alat za promišljanje o njemu.

Svaka priča dodatno je zaokružena brojnim fotografijama iz autorove privatne arhive, a u posebnom dijelu knjige gostuju prijatelji i suradnici: Blagoja Borislav Pešić, Dragan Kremer, Rüdiger Rossig, Branislav Bašić Pekar, Vladimir Stakić i Željko Čačija; oni svojim »pričama za Frica« dodatno proširuju pogled na glazbu, ljude i vrijeme koje nas je oblikovalo.

– Knjiga je dosta dobro ilustrirana, izvukao sam neke fotografije koje nikada nisu bile javno objavljene jer jednostavno nije bilo prostora za njih. Puno mi je oko toga pomogao beogradski dizajner Blagoja Borislav Pešić.

I to je, u principu, to. Inače, ovo je već treća knjiga koju sam napisao na mobitelu. Čim mi nešto padne na pamet, pišem sam sebi poruke na Messenger gdje god bio, pa dođem kući i prebacim u Notepad, onda u Word… Zato i ima toliko pogrešaka (smijeh). Ali ljudski je, to je punk-rock, zaključio je dr. Fric.