S razlogom je desetljećima Rijeka smatrana SDP-ovim bastionom. Danas je riječki SDP na umoru, organizacija je raspuštena nakon debakla na zadnjim lokalnim izborima, imenovan je povjerenik, Marko Krička, koji bi trebao kao stečajni upravitelj sanirati što se sanirati dade. Trenutno je nemoguće procijeniti vrijedi li SDP-ova kadrovska imovina išta i hoće li stečajni postupak biti uspješno okončan. SDP na riječkoj političkoj sceni gotovo ne postoji. Ostaje samo pitanje je li SDP-ovcima do SDP-a uopće stalo. Što se tiče ostalih kojih se politika tiče, njima je svejedno jer život ide dalje i teško da će itko pustiti suzu za političkom organizacijom koja je sama razbucala politički monopol koji je imala. Iz političke povijesti dade se naučiti da se iz izbornog ciklusa u izborni ciklus Hrvatska uglavnom plavila, a Rijeka i Primorsko-goranska županija bile su rijetke sredine na političkoj karti Hrvatske koje su bile obojene crvenom bojom. Rijeka i PGŽ postali su tako političko leno za hrvatske socijaldemokrate. Trajalo je to godinama, ali politički monopol počeo je nestajati najprije u predstavničkim tijelima. I na županijskoj i na gradskoj razini. Uvedeni su neposredni izbori za izvršnu vlast na lokalnoj i regionalnoj razini, a taj su zadatak na lokalnim izborima uspješno odrađivali Zlatko Komadina i Vojko Obersnel. Unatoč unutarnjim trvenjima koja su se skrivala, ali koja su i te kako postojala i koja su išla čak do toga da župan i gradonačelnik, iako su stolovali na stotinjak metara udaljenosti između Korza 16 i Adamićeve 10, nisu ni razgovarali.

U SDP-u nitko se nije pretjerano zamarao gubitkom vlasti u predstavničkim tijelima upravo zbog bahatosti i uvjerenosti da im je vlast u crvenoj Rijeci i Primorsko-goranskoj županinji zajamčena. Bilo je dosta vremena za izvlačenje poruka koje su građani jasno slali na izborima, ali zabijanje glave u pijesak se nastavilo. Ono što se izgubilo na izborima nadoknađivano je postizbornom kombinatorikom. Pa bi došli parlamentarni i predsjednički izbori na kojima su rezultati poticali iluziju da će se već nekako pregrmiti kriza koja, ne da je kucala na vrata riječkog i primorsko-goranskog SDP-a, već je ušla u socijaldemokratsku kuću i zauzela čelno mjesto za stolom.

Kada su riječku i županijsku organizaciju preuzeli Marko Filipović i Ivica Lukanović, činilo se da će se animoziteti prevladati i da će SDP i dalje razvaljivati na lokalnim izborima. Svima koji su poslom ili zanimanjem malo dublje u riječkoj politici bilo je jasno da nikakvi iskoraci nisu napravljeni i da SDP nastavlja dalje inercijom. Točnije i dalje se nastavilo politički broditi na način da je SDP sam sebi svrhom. Ako se to moglo tolerirari na nacionalnoj razini, na lokalnoj nije. Zato što su SDP-ovci imali izvršnu vlast. Ono što se dogodilo prije godinu dana bio je zadnji čin SDP-ove tragedije u kojemu su pale maske i u kojem su se rasprsnule sve zablude i iluzije. Manje od godinu dana od lokalnih izbora SDP-ovci su odlučili razvlastiti Marka Filipovića kao kandidata za gradonačelnika i izabrali su njegovu zamjenicu na Korzu 16 Sandru Krpan.

Bilo je to političko samoubojstvo koje je okončano rezultatskom tragedijom na lokalnim izborima na kojima SDP-ova kandidatkinja nije ušla u drugi krug gradonačelničkih izbora, a u Gradsko vijeće izabrana su samo tri SDP-ova vijećnika. Poraz je donekle ublažila pobjeda Ivice Lukanovića za primorsko-goranskog župana. Ali i u Županijskoj skupštini SDP je izgubio većinu.

Za sanaciju stanja Ibler je odredio Marka Kričku. Koji je u javnosti aktivan toliko da se mnogi pitaju postoji li uopće taj čovjek i što čini kako bi animirao stranku. Prema vani čini se da ne radi ništa. Budući da SDP-a u javnom prostoru nema. To nikoga u SDP-u ne zabrinjava, kao što ih ne zabrinjava ni ono što radi gradonačelnica Iva Rinčić. Što o njezinim potezima misli SDP, ne znamo. Jer ne čitamo misli, a SDP-ovci šute. Oni čekaju da se napokon raspišu unutarstranački izbori, ali raspisivanje Ibler odgađa. Krička nije zabrinut, on je pojasnio da je dolazio u Rijeku s puno skepse, da je očekivao negativnu energiju, veće tenzije, ali da je ugodno iznenađen atmosferom. Znači, Krička ne primjećuje da je riječki SDP na aparatima. Postao je anemičan. Bilo bi bolje da sve puca od tenzija nakon izbornog debakla nego da u stranci nakon njega vlada dobra atmosfera. No, to je problem SDP-a koji ne želi shvatiti da će se politički život nastaviti i bez njih.