RIJEKA U velikom torinskom derbiju Juventusa i Milana tresla su se brda, a podno Alpa rodio se miš, besplodni remi bez golova. Luka Modrić, legendarni hrvatski stari dobri ponos, zatresao je brda, dodao je Gimenezu na kojem je skrivljen jedanesterac, u finišu i svoju porepoznatljivu »loptu s očima« s kojom se Leao našao oči u oči s vratarom, druga je stvar što je pomalo i neartikularni Portugalac, netom uveden u igru, kao i prethodni zicer, promašajima obezvrijedio dragulje.

Njegove velike prilike, kao i šut Pulišića s bijele točke, koji bi skoro pa vrijedio tri poena u ragbiju, govore puno o uviđavnim Milanistima koji nisu imali srca nokautirati nemoćni Juventus. Itekako bi bila dragocjena ta pobjeda, koja je bila tako blizu, a ostala je tako daleko, taman za dva koraka koliko Crveno-crnima odmiče vodeći tandem, prvak Napoli te Roma.

»Mi mislimo ozbiljno«, parolu SDP-a pred naše izbore iz devedesetih godina mogu sada uzvikivati u taboru Rossonera, čija izdanja poprimaju prepoznatljive konture s dovođenjem poznatih imena kakvi su već Modrić i francuski as Rabbiot bez obzira na to što je kazna Juventusu pretvorena u uvjetnu.

Puno posla

Massimiliano Allegri, koji je ostavljajući godinama dubok trag u Juventusu, bio meta tolikih kritika, s Milanom nastavlja propagirati nogometnu filozofiju u kojoj je najvažnija obrana, Modrić i kompanija će već nešto kreirati na suparničkoj polovici.

– U drugom poluvremenu smo fizički rasli, stvarali smo šanse, ali kada smo imali Juventus u rukama, trebala nam je veća odlučnost. Pozitivno je što nismo primili gol, ali u određenim trenucima morate prelomiti utakmicu.

Nisam ni vidio kako je Pulišić izveo jedanaesterac, no penali se i promašuju. Leoa je izbivao 45 dana, tako da još uvijek pronalazi ritam. Prošli tjedan je ušao u igru u nuždi i dobro se snašao. Ovaj tjedan je naporno radio – trebamo ga brzo natrag. On i Nkunku su igrači koji mogu riješiti utakmice. Igrao je kao napadač u Lilleu, tako da mu to nije novost.

Njegovo kretanje na Modrićevom dodavanju bilo je savršeno, ali igrač poput njega u dvjema onakvim prilikama mora zabiti. Ima genijalnosti u njegovoj igri, ali sada mora naučiti odlučivati ​​utakmice – govorio je Allegri u ulozi scenariste koji je napisao odličan tekst, izdali su ga izvođači zamuckivanjem pred golom. Temperamentno je uz rub terena sudjelovao u derbiju, ovaj put nasuprot svog dugogodišnjeg kluba.

– Bilo je emotivno. Vidio sam toliko ljudi s kojima sam radio, ljudi koji su me podržavali osam godina. Zahvalan sam, ali sada sam u Milanu i imamo puno posla.

Zviždanje u mraku

Juve je sretno izbjegao poraz, ali nastavi li se ovako, hrvatskom treneru Igoru Tudoru slijedi ona »Igore, bit će i gore«. To je već peti remi u nizu njegova sastava, svaki peče na svoj način, poslije Lige prvaka i ispuštenih 1:2 kod Villarreala, splitski kormilar je na vjetrometini kritika.

Jednostavno, navijači tako velikog kluba su vječno gladni pobjeda, ne zanima ih koliko su usta veća od želuca. U skladu s tim grme i mediji, »La Gazzetta dello Sport« je ciničkom igrom riječi poručila »Zovite ga Thiago Tudor«, u poruci stoji da je ovaj Juve kao onaj smijenjenog mu prethodnika, kao Mottin s puno remija i malo igre.

– Bila je to teška utakmica protiv jake ekipe. Željeli smo pobijediti, obje strane su stvarale prilike i na kraju je neriješeno bilo pošteno. To je nogomet. Moramo nastaviti raditi, na pravom smo putu – kao zviždanje za hrabrenje u mraku zvuče Tudorove riječi.