RIJEKA Prošlo je mjesec dana od smjene trenera, riječka priča ne ide na bolje. Promijenio se stil igre, vide se neki novi mehanizmi, ali: rezultata nema, neki igrači su uočljivo mislima negdje drugdje i iz utakmice u utakmicu samopouzdanje pada jer se ni sama momčad više ne sjeća kad je nekog pobijedila.

Jakog smo dojma kako će se ova muka da se dođe do boda ili pobjede nastaviti sve do zimske pauze jer nije stvar manjka kvalitete nego neadekvatne kondicije koja se ne može riješiti usred sezone. A slijedom loših rezultata onda se, osim fizički, pada i psihički.

Što, dan uoči gostovanja kod Gorice, kaže šef Victor Sanchez, može li navijačima ponuditi neki realni razlog optimizmu da će sutra (doslovno) biti bolje?

– Mogu. Vjerujem da je promjena na bolje pitanje trenutka jer igrači rade sjajno na treninzima, sve je jača povezanost među njima u svlačionici, a i sreća će u nekim situacijama valjda biti na našoj strani. Kao npr. onaj penal koji je mogao biti suđen u našu korist u Erevanu – priča Španjolac u sablasno praznom press-centru Orlando Rivetti. Jedan reporter, dva fotografa te klupski snimatelj i dva čovjeka iz klupskog Odjela za odnose s javnošću. Skoro da doslovno nitko nije došao na press-konferenciju uoči prvenstvene utakmice (?!).

U čemu je glavni Rijekin problem, u manjku koncentracije ili kvalitete?

– Sve propuštene pobjede i svaki poraz dogodili su se iz individualnih pogrešaka. Bilo u obrani, bilo u napadu. Prave odluke i potezi u zadnjoj protivničkoj trećini, pravodobne reakcije pred našim golom… Dobijemo gol pa dominiramo, ali kad govorim o duelima onda mislim i na one u igri prema naprijed. Hoćeš li proći jedan na jedan, hoćeš li iz ubačaja pogoditi napadača kako treba da zabijemo taj gol. Moje je da ih stavim u situacije iz kojih ćemo prijetiti, njihovo je da te situacije iskoriste, donesu prave odluke, povuku pravi potez.

Na pitanje o koncentraciji vratio se na 0:1 u prvom kolu Konferencijske lige kod FC Noaha:

– Dobijemo gol nakon individualnih kikseva i uz dozu peha, nakon toga smo neupitno bolja momčad, ali onda ostanemo s igračem manje. Ljudski je da neki koji su očekivali transfer pa im se nije ostvarila želja još uvijek žale za tim. Sve ja to vidim.

Vjerujte, ni sa kim u ovih mjesec dana nisam individualno razgovarao kao s Jankovićem jer sve vidim na treningu. Dogodilo se da smo igrali kako treba i da sve ide po planu, a onda ti crveni karton razbije taj plan.

Prilagodili smo se, mogli dobiti i tu najstrožu kaznu u našu korist s igračem manje. Na žalost, još čekamo na tu pobjedu.

Okay, treba vjerovati procesu. U redu, na treninzima se dobro radi. Ali tu ste mjesec dana, a pobijedilo se samo Maksimir. Postoji respekt prema struci i momčadi u smislu činjenice da za sve treba vremena, ali postoji valjda i poštivanje koje se treba pokazati prema klubu i navijačima. Prijelazni je rok odavno završio. Do kraja sezone imate još dva i pol mjeseca, 16 utakmica.

Vjerujmo procesu i radu na treninzima, ali ‘ajde napokon nekoga i pobijedite!

– Slažem se s vama. Znamo da su navijači razočarani i da ovo nije dostojno Rijeke. I mi smo razočarani. Hvala navijačima, osjećamo njihovu podršku unatoč svemu. Vjerujem mojim igračima jer dobro rade, ali moraju biti jači u duelima u oba smjera, moraju smanjiti broj pogrešaka i pred našim i pred protivničkim golom.

Dobre su im linije kretanja, dobro to izgleda sve do protivničkog ‘kaznenog’, onda kiksamo u onome najvažnijem u nogometu: ne zabijamo golove.

Dakle, nedostaje nam odlučnost u duelima, kako napadačkim akcijama tako i obrambenim. Na svemu tome radimo i bit ćemo sve bolji. A to, ‘vjerujemo u ono što radimo, ali moramo početi pobjeđivati’ je točno ono što sam i ja rekao igračima – rekao je Sanchez.

Sutra u Gorici neće biti kartoniranog Devetaka te ozlijeđenih Kreilacha i Škorića, a u obranu se vraća lider Majstorović.

Kamo sreće da se varamo, ali čini nam se kako nas i sutra očekuje utakmica s jako puno muke za Rijeku.

I da je to stvarnost na koju se navijači trebaju naviknuti tamo negdje do pred Božić.

Nitko sretniji od nas ako nas već sutra demantiraju, ‘polete’ turopoljskim terenom, pokažu pravu igru i napokon, na-po-kon dođu do pobjede!

Valjda za to imaju snage (u doslovnom i metaforičkom smislu), a volje i želje moraju imati inače neka se ni vraćaju u Rijeku poslije utakmice.