Benzin u Rusiji se racionira od njezine zapadnobaltičke enklave Kalinjingrada do Vladivostoka na Dalekom istoku.

Nacija koja se predstavlja kao energetska supersila ne može zadržati vlastite vozače na cestama. U nekim regijama, vozači su ograničeni na 10-20 litara po posjetu – ako uopće mogu pronaći benzin. U drugima ostaje samo dizel.

Cijene su također porasle. Veleprodaja benzina skočila je preko 50% od siječnja, dosegnuvši rekordne razine, dok su cijene dizela porasle za gotovo 10% u samo mjesec dana, što gorivo čini sve nedostupnijim za obične Ruse, piše Jason Corcoran za Moscow Times.

Pavel Baženov, čelnik Neovisnog sindikata goriva, rekao je da su mjere jednostavno namijenjene pomoći vlasnicima postaja da “prebrode teško razdoblje nestašice” i spriječe daljnja zatvaranja – sudbina koja je već pogodila manje operatere.

Prošli tjedan prokremljski dnevnik Izvestia izvijestio je da je Lukoil, drugi najveći proizvođač nafte u zemlji, zabranio prodaju benzina u kanisterima na nekim moskovskim postajama i prestao prihvaćati kartice za gorivo na postajama u Nižnjem Novgorodu u pokušaju da obuzda paničnu kupnju.

Ovo nije samo ratna neugodnost. To je upozoravajući bljesak koji otkriva sve dublje pukotine u ruskom ratnom gospodarstvu.

Neumoljivi napadi ukrajinskih dronova

Uzrok? Neumoljivi ukrajinski napadi dronova na rafinerije, raspad lanaca opskrbe i Kremlj koji se pretvara da je sve u redu. Nekih dana, ruski rafinerijski kapaciteti su se srušili za gotovo petinu, a izvoz iz ključnih luka je oštro smanjen.

Zapravo, prema Kommersantu, oko polovica krimskih benzinskih postaja već je presahla. Situacija je teška i na Dalekom istoku i u Povolškom saveznom okrugu, gdje su lanci opskrbe gorivom tanki, a nestašice najteže.

Bez benzina na pumpi u Njižnem Novogorodu / Foto REUTERS/Anastasia Makarycheva

Od kolovoza, Ukrajina je eskalirala napade dronovima na ruske rafinerije, djelomično ili potpuno onesposobivši najmanje pet postrojenja. Prekidi su smanjili ruske rafinerijske kapacitete za 17%, što je jednako oko 1,1 milijun barela dnevno, i znatno podigli veleprodajne cijene goriva.

Za državu koja se predstavlja kao energetska supersila, to je poniženje koje se mjeri u barelima i rubljama.

Izvješća sugeriraju da Moskva sada razmatra smanjenje proizvodnje nafte zbog neumoljivih napada dronovima – tvrdnja koju je monopol na naftovode Transnjeft požurio demantirati, naglašavajući koliko je Kremlj postao osjetljiv na bilo kakav znak krhkosti u svom energetskom sektoru.

Dmitrij Peskov, glasnogovornik Kremlja, nedavno je izjavio da su ruski građani “potpuno ujedinjeni oko predsjednika Putina” i spremni podnijeti bilo kakav teret. Inzistira na tome da država ostaje “uravnotežena, predvidljiva i stabilna”. To zapravo znači nastavak statusa quo koji funkcionira samo za ljude u Kremlju.

Tonu sve dublje u recesiju, dižu PDV

U međuvremenu, Rusija sve dublje tone u recesiju. VEB, državna razvojna banka koja financira velike vladine projekte, sada predviđa smanjenje BDP-a za 0,6% dva uzastopna tromjesečja – školski primjer tehničke recesije.

Čak je i German Gref, moćni čelnik temeljnog zajmodavca Sberbank, ovog mjeseca priznao da je gospodarstvo skliznulo u “tehničku stagnaciju”.

A Ministarstvo financija, s namjerom da obični Rusi preuzmu teret, vrši pritisak za povećanje PDV-a s 20 na 22% kako bi financiralo “obranu i sigurnost”.

Polovica Krimskog poluotoka bez goriva? Regije gladne plina? To bi trebao biti nacionalni skandal. Ali u Putinovoj Rusiji to je samo još jedna egzistencijalna cijena odanosti.

Foto REUTERS/Anastasia Makarycheva

Putinovi odani propagandisti sada tvrde da su nestašice samo “planirano održavanje rafinerije nafte”, dok državni mediji inzistiraju da su to privremeni “objektivni čimbenici” poput uskih grla u prometu i lošeg vremena – čak i dok regionalni dužnosnici tiho priznaju da je racioniranje vrlo stvarno.

Kako se kriza goriva produbljuje, zamjenik premijera Aleksandar Novak otkrio je 25. rujna da će vlada produžiti zabranu izvoza benzina do kraja godine i nametnuti zabranu izvoza dizela neproizvođačima.

Novak, koji je osam godina bio Putinov ministar energetike, priznao je da se neke regije još uvijek suočavaju s nestašicama, ali je inzistirao da su “pokrivene akumuliranim rezervama”, upozoravajući da je “ukupna bilanca i za rujan i za listopad teška”.

Kamiondžije šapuću o propasti

Poljoprivrednici se boje da će im se strojevi zaustaviti. Kamiondžije šapuću o propasti. Obični Rusi, već pogođeni inflacijom i regrutacijom, sada se suočavaju s degradacijom svog svakodnevnog putovanja na posao.

Ovaj smo film već vidjeli. U siječnju 2022., iznenadna pobuna zbog cijena goriva u Kazahstanu eksplodirala je u pravi politički ustanak.

Ono što je započelo kao bijes zbog naglog porasta cijena LPG-a (ukapljenog naftnog plina), goriva na koje se mnogi Kazahstanci oslanjaju za pogon svojih automobila, brzo se pretvorilo u nacionalne nemire s masovnim prosvjedima, pljačkom, paljenjem vladinih zgrada i konačno očajničkim apelom za pomoć koji je naveo ruske trupe da “obnove red”.

Ti prosvjedi učinili su više od paljenja zgrada – spalili su dinastiju.

Kolone automobila pokušavaju doći do benzina u Sakiju na Crnom moru / Foto REUTERS/Alexey Pavlishak

Nursultan Nazarbajev, koji je vladao Kazahstanom tri desetljeća od raspada Sovjetskog Saveza, bio je prisiljen odstupiti nakon previranja. Njegov odabrani nasljednik, Kasim-Žomart Tokajev, učvrstio je vlast u kaosu, marginalizirao klan Nazarbajev i obećao reforme dok je istovremeno pojačavao vlastitu kontrolu.

Rusija se možda smije sudbini Kazahstana. Možda će je i izbjeći. Prebrodio je nemire zbog nestašice goriva u Dagestanu 2023. godine, a prosvjedi protiv nestašice komunalnih usluga i dalje se održavaju unatoč suzbijanju civilnog organiziranja. Ali kada kriza s gorivom proključa, često nema nikoga tko bi odgovorio na poziv.

Putin je nekada koristio izvoz energije za projiciranje moći. Sada se njegova vlastita država bori s gorivom. Može zabraniti izvoz, širiti propagandu o saboterima ili slati dužnosnike na biciklističke patrole na benzinske postaje.

Propaganda ne može prikriti prazne pumpe

Ali nikakva propaganda ne može prikriti prazne pumpe. Putin je možda desetljećima zatvarao kritičare, ušutkivao tisak, pa čak i pogubljivao neistomišljenike. Ali ne možete se probiti do pune benzinske pumpe. Ne kada se putem Telegrama šire pritužbe na benzinske postaje koje priznaju kupcima da nema goriva.

Bilo bi ironično da se Putinovo carstvo, izgrađeno na dominaciji fosilnih goriva, sruši jer nije mogao držati svjetla upaljenima – ili pumpe u pogonu.

Baš kao što su vrtoglave cijene goriva u Kazahstanu srušile Nazarbajeva nakon tri desetljeća na vlasti, režim koji ne može održati svoje ljude u pokretu riskira da se slomi pod vlastitom težinom.

Samozadovoljni građani koji se nadaju stabilnosti mogli bi se jednog jutra probuditi nesposobni za vožnju, upravljanje ili otpor.

Svakako, Rusija bi mogla zakrpati svoj sustav goriva. Rafinerije bi se mogle popraviti, lanci opskrbe preusmjeriti, a racioniranje ublažiti ako Kremlj uloži dovoljno novca i snage u rješavanje problema.

Ali svako rješenje dolazi s rastućom cijenom, iscrpljujući rezerve i otkrivajući koliko su krhki postali temelji Putinove takozvane energetske supersile. Krhkost se skriva na vidiku dok iznenada ne eksplodira. Putin se uzdigao na nafti i plinu, ali vrijeme će pokazati hoće li pasti na benzinskoj pumpi.