RIJEKA   Damir Mišković je nakon trijumfalnog završetka prošle sezone uzeo očekivan i dobrodošao »godišnji« od medijskih istupa. Nije predsjednikovo da komentira svaki medijski napis, špekulaciju, kadrovsku promjenu, pobjedu ili posrtaj prve momčadi.

Klub je u međuvremenu putem medijskih napisa već deset puta »100 posto prodan«, i to ne jednom nego dvama zainteresiranim kupcima iz SAD-a. Pratile su se helikopterske i avionske trase, tko slijeće, a tko polijeće s krčkog aerodroma. Prošao je prijelazni rok, otišla su dvojica, a dovedeno je devet-deset novih igrača, promijenjen je trener, ušlo se u skupinu Konferencijske lige, doživjelo nekoliko nedopustivih poraza, momčad je upala u krizu, danas je pri dnu SHNL tablice i ima jednu pobjedu u osam prvenstvenih kola. Čak je i uvijek savršeni travnjak Rujevice poprilično »pao u formi«.

Što se događa s momčadi, što se događa s prodajom kluba, što se događa s glavnim terenom, kakvo je raspoloženje u klubu i svlačionici, tko ima, a kome je upitno predsjednikovo povjerenje…?

Za početak ono što je svima uvijek najvidljivije i najzanimljivije. Prva momčad. Prvaci Hrvatske koji su upali u krizu. U jednom od svojih doslovno prvih obraćanja, čim je malo snimio situaciju s igračima, novi trener Victor Sanchez Del Amo uočio je jednu zabrinjavajuću anomaliju, ogromnu razliku u opterećenju između dvije skupine prvotimaca. Jedni su već pomalo potrošeni, a drugi nisu dobili dovoljno minuta da pokažu koliko mogu i znaju.

Momčad se muči. Traži formu, samopouzdanje i rezultate dostojne imena HNK Rijeka. Kako tu situaciju vidi prvi čovjek hrvatskih prvaka?

– Jedina je istina, a zato smo i napravili promjenu na vrhu struke prve momčadi jer smo vidjeli da imamo jednu skupinu igrača koji su izraubani, a većina drugih gotovo tri mjeseca skoro da nije odigrala jednu punu utakmicu i jednostavno nisu spremni, nisu u natjecateljskoj formi. Novi se trener zato susreo s jako zahtjevnim poslom i moramo biti strpljivi u tom procesu balansiranja momčadi koji je Victor odmah pokrenuo da sve igrače dovede na razinu psiho-fizičke spreme neophodne za profesionalni nogomet. Na Rijekinu razinu. I na svima nama je da im pomognemo. Na treneru da ih digne, a prateći treninge upravo je to ono što se i događa. Vidjeli smo drugo poluvrijeme kod Vukovara, katastrofa. I u pristupu. To su oni između sebe riješili. Vidjeli smo već protiv Istre da je opet bilo puno dobrih akcija i velikih šansi, a pristup i igra u obrani bili su daleko bolji. No, vidi se još i taj grč kod igrača. I sad nema druge nego to prebroditi, dati podršku i igračima i treneru. S moje je strane sigurno imaju. Naravno da to ne ide »na prekidač«. Od početka priprema meni to nije izgledalo dobro, s gotovo posve istim igračima kao prošle sezone te novima koji su došli. Protiv Istre su jasno pokazali volju i želju. Nekad te mora malo i sreća poljubiti, da nešto zabiješ, pobijediš, da se priča okrene. Ja mislim da će ubrzo biti na pravim postavkama i s pravim rezultatima. No, svi mi u klubu, zajedno s navijačima, imamo zadaću da mi damo potporu da se oslobode toga grča. Svi koji su igrali nogomet znaju da kad upadneš u tu »rupu« i najboljim igračima na svijetu treba vremena da se vrate na svoju razinu – kaže Mišković.

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Podrška

Uvijek dobar ili loš rad kad-tad dođu na naplatu. Je li se ljetos krivo radilo u prijelaznom roku ili na pripremama?

– Igrači koje smo doveli imaju ime i prezime. Uvijek se neki snađu, a neki ne. Sad imamo slučaj da neki nisu ni dobili priliku da dokažu kakvi su. Treneri to najbolje vide. No, činjenica je da je većina novih igrača bila zanemarena, da su igrali jako malo ili gotovo uopće nisu igrali. Po mojem mišljenju je to bilo pogrešno, trebalo je bolje rasporediti opterećenja. Jer su gotovo stalno igrali isti, a opet… To nije izgledalo dobro. To je činjenica. Rezultati su stvarno loši. Nisam očekivao da će biti ovako loši. Na novom treneru je da to poboljša. No, opet ću ponoviti, znam da su navijači ljuti, ja sam isto jako ljut kad vidim ljestvicu, ali moj je stav da igračima i stožeru treba pomoći, dakle, dati im podršku. Ako budu igrali kao u drugom poluvremenu protiv Vukovara, nikad više neće ništa napraviti i malo ćemo drukčije razgovarati, ali ako se budu borili i imali pravi pristup, onda će i pravi rezultat sigurno doći. Istru nisu dobili, ali ne može im se ništa zamjeriti. Dali su sve od sebe. Neka tako nastave i doći će pobjede, a Rijeka će krenuti prema vrhu.

Apelirate na podršku i optimizam, no s druge strane te medalje je činjenica da momčad zapravo stalno ima navijačku podršku jer je jasno da Rijeka u ovih 13 i pol godina nikad nije bila plasirana ispod četvrtog mjesta. Čak i u onoj dosad najkriznijoj sezoni kad smo »ljestvicu okretali naopako«. I Sanchez, koji je tu tek tri tjedna, kaže: Doći će i forma i pobjede i bodovi, sigurno?

– Od početka sezone je, nažalost, napravljeno puno loših stvari i jednostavno se moramo resetirati, a ja ne sumnjam u podršku navijača. Treba nam malo vremena koje nemamo, ali jučer sam opet razgovarao s trenerom i igračima i… Ja mislim da će to biti dobro. Jako dobro! Posebno kad se novi igrači integriraju u momčad kako treba. Što se, po meni, još nije dogodilo. Da postanu prava ekipa. Ako se to ne dogodi, opet će biti promjena. U rad se ne miješam, ali vjerujem i u struku i u momčad. Nije lako treneru doći usred sezone bez da je pripremao momčad i sudjelovao u njezinoj selekciji, ali ima prave ideje, gaji napadački nogomet, nama u klubu se to sviđa. Pa ćemo vidjeti do kraja godine koji će se igrači u to uklopiti, a koji neće. Već sada se vidi napredak, no normalno je da treba malo vremena i da sreću opet treba zaslužiti pa da nas krene i gol. Mi smo ove sezone u ligi dobili samo jednu utakmicu. I to golovima u 93. i 96. minuti. To su činjenice. Uz pobjedu protiv PAOK-a to je sve.

Vaša je procjena, dakle, da su Darko Raić Sudar i Antonini Čulina napravili dobar posao u ljetnom prijelaznom roku?

– Pa pogledajte konkurenciju po pozicijama i sve je jasno. Stvorili smo jednu od najskupljih i po širini igračkog kadra najboljih ekipa otkad sam ja ovdje. Neka igrači na pravi način rade posao za koji su plaćeni. Jer ono što ja vidim je da su isti oni igrači koji su osvojili dvostruku krunu, ove sezone nekih 30 posto slabiji. Zato smo i napravili neke kadrovske promjene. Jer je na trenerima i stručnom stožeru da podignu igrače i stvore pobjedničku igru.

Prošle sezone ste prodavali i sve osvojili. Ljetos su samo dvojica igrača otišla, svi drugi su zadržani, plaćena su četiri milijuna eura za Fruka, dovedena nova imena, a Rijeka je u zoni borbe za opstanak?

Foto Marko Gracin

– Da, izgleda da sam ja opet krivo procijenio, da sam trebao prodati nositelje igre iz šampionske sezone. Ali, eto, napravio sam drukčije jer sam mislio da možemo do play-offa Lige prvaka, bio sam siguran u to. A sigurno imamo kvalitetnu momčad s kojom se opet možemo boriti za naslov i prolazak prve faze Konferencijske lige. Ali da će u narednim prijelaznim rokovima biti izlaznih transfera… Bit će. Sigurno.

Prodaja kluba

Kapetan Zlomislić je na konferenciji za novinare uoči Derbija della Učka spomenuo da je jedna od stvari o kojoj su neki igrači možda razmišljali, stalna medijska buka i naklapanja o prodaji kluba. Je li klub pred prodajom, je li taj posao propao ili se samo stvar razvukla?

– Rekao sam vam čim su krenule te priče i od tada se ništa nije promijenilo pa mogu samo ponoviti, kad bude došla ponuda, ja ću biti prvi koji će to javno obznaniti. Neće trebati nikakve špekulacije i nagađanja. I tu je moja priča na tu temu gotova. Pa neću valjda svaki drugi dan komentirati, demantirati i objašnjavati što je netko napisao. I to ne u riječkim novinama nego tko zna kojim medijima i portalima. Pa ima ih koji su već objavili ime novog predsjednika, drugi tvrde da sam prodao klub, ali ću ga i dalje voditi, treći da sam prodao 25 posto, četvrti da sam prodao 70 posto… Pa da sam prodao klub za 50-60 milijuna eura, kao da prodajem vagone zlata! Pa to nema veze s mozgom. Daj Bože da se dogodi. Svašta se radi za koji klik više. Prate se helikopteri, avioni, kamioni, lupetaju se iznosi, stvar se proglašava riješenom ili propalom. A istina je samo da se radi dubinska provjera kluba. I nisu oni koji se spominju u medijima jedini koji je rade. Niti sam prije rekao tko to sve radi, niti ću reći sada. Jer u tom procesu postoji i takozvani NDA, odnosno ugovor koji potpišeš i prema kojem klub ne smije izlaziti van s bilo kakvim imenima, bilo kompanija, bilo ljudi koji ih vode. To zna svaki normalni biznismen. A valjda, nakon 13 i pol godina, Rijeka ima navijače koji mi vjeruju da bih ja prije bilo koga javno izašao s tim da sam dobio konkretnu ponudu. A nisam! Niti mogu sigurno znati hoće li je biti. No, prije negoli ta ponuda dogodi, ja jednostavno zakonski, prema potpisanim ugovorima, ne smijem javno govoriti o tome. Ni ako propadne, ne smijem reći zašto je propalo. A i gdje bi ovaj klub došao kad bi predsjednik svaki dan komentirao svakakve portale, društvene mreže i ostale »pouzdane« izvore. Meni je jasno da je i to nogomet, medijski dio priče, ali jako dobro znam što mogu, a što ne mogu i što se smije, a što ne smije. A momčad… Pa njima može biti samo bolje ako se klub proda, a i ovako im svaka plaća dolazi na vrijeme, sve premije i sve po ugovoru. Tako da su priče da je igračima i to distrakcija nije ništa drugo nego smiješan alibi.

Idemo jasno i glasno razjasniti navijačima, je li ta konkretna i toliko spominjana kombinacija s prodajom kluba još aktualna ili je stvar prošlosti?

– Ne mogu na to pitanje odgovoriti s »je« ili »nije«. Jer, po petstoti put, niti sam dobio pismenu ponudu, niti sam dobio pismenu odbijenicu. Dok ne dobijem konkretnu pismenu ponudu, sve te glasine koje čujete i o kojima čitate su samo to. Ništa drugo nego glasine. Mediji skupljaju klikove, a vi se bezveze živcirate. Ako klub bude prodan, nitko to neće znati prije mene i nitko vam to neće reći prije mene.

Navijači sumnjaju u to je li većina novih igrača u kategoriji pojačanja?

– Ma, meni i u vlastitoj obitelji ili među najboljim prijateljima znaju reći: Kupi koje pojačanje! A evo, vi mi recite, koji je to igrač koji bi sto posto bio pojačanje za Rijeku, a da je u našim financijskim okvirima? Ili idemo stvar postaviti ovako, da nekom svjetskom igraču dam sav novac ovog svijeta pa taj neće doći u Rijeku nego će igrati za neki od najboljih klubova na svijetu. Mi moramo tražiti mlade potencijale i one koji su zastali u karijeri. To je jedini način u okviru naših mogućnosti. Stvorili smo Fruka. Kad ga prodamo nećemo kupiti novog igrača te razine nego dovesti ili od postojećih stvoriti »novog Fruka«. Jer nije ni on bio ova razina kad je došao. Nego smo istrpjeli i njega i mnoge druge mlade ili iskusnije igrače. I kad ga već spominjem, ovog ljeta smo na njega i nove igrače potrošili nekih pet milijuna eura.

Optimizam

Je li ta investicija u Fruka bila povezana s prodajom kluba?

– Ma, nema veze s tim! Kao što nema veze ni što svi govore da je Daniel Adu-Adjei došao jer nam ga je poslao Bournemouth. A jedina je istina da igračev brat poznaje mog prijatelja, mladog afričkog biznismena Aminu Abu Bakara, koji me nazvao, rekao da obitelj i menadžeri traže klub za Danielov igrački razvoj. Rekao sam mu: Dovedi ga tu, neka dođe i obitelj, da svi vide što je Rijeka, a ja ću razgovarati s Bournemouthom. Tako je i bilo. Dečko je došao, svidio mu se grad, atmosfera na stadionu i u klubu i odlučio je doći u Rijeku.

Drugi put u vašem mandatu dogodilo se da moramo ljestvicu »okrenuti naopako«, ali i vas i trenera i momčad na nedjeljnom treningu vidimo pune optimizma?

– Sjedimo i razgovaramo u prostorijama prvaka Hrvatske, osvajača Kupa, sređenog kluba s vrhunskim navijačima, sjajnom momčadi i trenerom, obiteljskim ozračjem. Glavu gore, naporno raditi i normalno da smo optimisti. Jer znamo da imamo to zajedništvo u klubu i kluba s navijačima. Sad moramo biti podrška igračima. Ne tražimo opravdanja ni za koga, ali momčadi treba nikad veća i jača podrška, da se što prije vratimo na vrh i budemo Rijeka kakvu sanjamo. Izašli smo iz svake krize pa ćemo i iz ove – poručio je Mišković.