U vremenu u kojem svakodnevni život ubrzava i rijetko ostavlja prostora za mir, vrtovi za osjetila, takozvani senzorni vrtovi sve se češće spominju kao mjesta koja vraćaju ravnotežu i nude jedinstven doživljaj prirode.

Takvi vrtovi nisu samo estetski privlačni, već su osmišljeni tako da angažiraju svih pet osjetila – vid, miris, sluh, dodir i okus – stvarajući prostor u kojem se priroda doživljava potpunije, dublje i intimnije.

Inspiraciju za njihovu realizaciju pružaju mnoge međunarodne organizacije i institucije, među kojima su Sensory Trust, Kraljevsko hortikulturno društvo (RHS) te Kew Gardens, koje već desetljećima razvijaju smjernice za stvaranje pristupačnih i održivih prostora za uživanje u prirodi.

Foto: Unsplash

Pristupačnost

Kako naglašava Kew Gardens, senzorički vrtovi uključuju elemente koji potiču interakciju i angažman – ne samo promatranje, nego i dodir, miris i kušanje.

Vrt za osjetila u svojoj osnovi nudi više od klasičnog perivoja ili cvjetne gredice. Njegova svrha je pružiti iskustvo kroz koje se svatko može povezati s prirodom na način koji mu je najbliži.

To može biti promatranje raznobojnog cvijeća, osluškivanje žubora vode, miris lavande i jasmina, dodir baršunastog lišća ili kušanje začinskog bilja i bobičastog voća. Posebna vrijednost takvih vrtova je njihova inkluzivnost.

»Dobro osmišljen senzorički vrt mora biti dostupan svima, bez obzira na dob ili fizičke sposobnosti«, naglašava Sensory Trust u svom vodiču.

Pristupačnost je jedan od ključnih principa na kojima počiva ideja senzoričkog vrta. To ne znači samo postavljanje širokih staza koje omogućuju kretanje osobama u invalidskim kolicima, već i stvaranje prostora u kojem su mirisne i jestive biljke na dohvat ruke, u kojem postoje mjesta za sjedenje i odmor, kao i zaklon od sunca ili vjetra.

Udobnost je pritom jednako važna kao i ljepota.

»Bez mogućnosti da sjednete, opustite se i uživate u prostoru, vrt gubi dio svoje svrhe«, ističu smjernice Sensory Trusta.

Foto: Unsplash

Otporne biljke

Osim pristupačnosti, senzorički vrt mora biti i otporan. Budući da se u takvim prostorima biljke i materijali često diraju, gnječe, a ponekad i beru, nužno je birati otpornije vrste i čvrste elemente koji podnose stalnu interakciju.

To ne znači da vrt treba izgubiti na finoći i raznolikosti. Naprotiv, upravo kontrasti – između različitih boja, mirisa, tekstura, svjetlosti i sjene – daju mu posebnu snagu. Kew Gardens savjetuje da se »kombinira više osjetilnih podražaja kako bi iskustvo bilo bogatije i dinamičnije«.

Pri odabiru biljaka i elemenata vodi se računa o poticanju svih osjetila. Vid se stimulira bogatim paletama boja, oblicima cvjetova i listova te kontrastima između visokih i niskih biljaka.

Miris dolazi do izražaja kroz aromatično bilje poput lavande, ružmarina ili metvice, ali i kroz cvjetnice koje intenzivno mirišu u različita doba dana, primjerice u večernjim satima.

Dodir se aktivira mekim, baršunastim listovima poput onih na biljci poznatoj kao »zečje uho«, hrapavim korama drveća ili glatkim oblutcima i skulpturama koje pozivaju na istraživanje dlanovima.

Zvuk dolazi kroz prirodne izvore – šum lišća, cvrkut ptica ili vodene elemente – a može se pojačati i postavljanjem zvončića na vjetru.

Okus je možda najprivlačniji dio vrta, jer omogućuje neposredan užitak u plodovima, od začinskog bilja do jagoda, rajčica ili jestivih cvjetova.

Kako navodi RHS, »biljke koje se mogu brati i kušati daju dodatnu dimenziju vrtu i povezuju ljude s prirodom kroz hranu«.

Foto: Unsplash

Mentalno zdravlje

Blagodati ovakvih prostora ne odnose se samo na osjetilni doživljaj. Brojna istraživanja potvrđuju da vrtovi za osjetila imaju značajan pozitivan učinak na mentalno zdravlje.

Potiču smirenost, smanjuju stres i djeluju gotovo terapeutski. Za mnoge ljude boravak u takvom vrtu oblik je svojevrsne meditacije: promatranje biljke koja cvjeta, udisanje svježih mirisa ili osluškivanje vjetra u krošnjama vraća fokus i usporava ubrzane misli.

Kew Gardens naglašava kako »vrt može biti oblik mindfulnessa u kojem priroda pomaže usporiti tijek misli i pruža osjećaj smirenosti«. Uz to, vrtovi postaju mjesta okupljanja i zajedničkog stvaranja.

RHS podsjeća da oni »potiču osjećaj zajedništva jer okupljaju ljude oko zajedničkog iskustva, bilo kroz sadnju, razgovor ili dijeljenje uroda«.

Ipak, uz pažljivo planiranje, vrt za osjetila može se ostvariti i na malim površinama.

Balkon u gradu može postati mirisna oaza ako se na njega postavi nekoliko posuda sa začinskim biljem i cvjetnicama, dok terase i dvorišta nude priliku za kreiranje raznolikih kutaka u kojima se stapaju boje, zvukovi i mirisi.

U školama ovakvi vrtovi mogu poslužiti kao učionice na otvorenom, a u ustanovama za starije osobe kao prostori koji donose radost i kvalitetnije provođenje vremena.